Jedne večeri prošle jeseni, borci Islamske države spustili su se s planina u mjesto na zapadu Tunisa.
Fadha Ghozlani pokazuje fotografiju svog brata Sayeda kojeg su ubili u obiteljskoj kući. Među napadačima bio je i njihov rođak.
Sayed Ghozlani došao je u posjet obitelji tijekom dopusta u vojsci, a ISIS-ovci su imali namjeru naći ga. Ujurili su u kuću tijekom večere i pretukli ga, zavezali mu ruke iza leđa i prisilili ga da klekne. Jedan je potom prislonio pištolj na njegovu glavu i zahtijevao da mu se predstavi.
'Abdul Malik', odgovorio je.
'To nije istina', kazao je je jedan od napadača čiji je glas obitelji bio poznat.
Sayedovo lice bilo je prekriveno krvlju. Pogledao je prema napadaču koji je nosio u rukama kalašnjikov i pobjedonosno se smiješio.
Bio je to njegov rođak, Muntasir.
Na planinama zapadnog Tunisa radikalni islamisti šire svoju ideologiju, straše mještane nasiljem i razdvajaju obitelji. Tuniški vojnici koje treniraju Amerikanci bore se protiv njih, no militanti su ljuti protivnici, piše Washington Post.
Nakon što su počeli gubiti uporišta u Iraku i Siriji, pripadnici Islamske džrave traže nova utočišta gdje će moći uspostaviti kontrolu i napraviti kaos.
U Egiptu radikalni islamisti napadaju kršćansku manjinu. Nove podružnice ISIS-a pojavile su se u i u Alžiru i u regiji Sahel. Nakon što su izgubili uporište u libijskom gradu Sirti, pokušavaju se regrupirati u južnoj Libiji, Tunisu i susjednim nestabilnim zemljama, tvrde američki obavještajci.
Tisuće boraca moglo bi se vratiti s ratišta u drugim zemljama i destabilizirati Tunis, jedinu arapsku državu koja je nakon Arapskog proljeća postigla kakav-takav progresivni iskorak. Tek nešto više od 20 kilometara od alžirske granice, planine su postale glavno okupljalište militanata koji naviru u ovu državu popularnu i među brojnim europskim turistima.
Spilje i grmolika vegetacija pružaju dobru zaštitu i skrovišta prilikom treninga na zemlji koja je dijelom bez nadzora.
U selima i gradovima zapadnog Tunisa radikalizacija je u punom jeku. Cijela ta regija je puna nezaposlenih i siromašnih, a nezadovoljstvo vlastima sve je snažnije.
Sve je to i dovelo do situacije da spomenute večeri u studenome prošle godine jedan rođak izda drugoga.
- Otkako se moj brat pridružio vojsci, naš rođak ga želi ubiti - priča Fadha Ghozlani (35) koja je bila prisutna prilikom napada tijekom večere, zajedno s njihovim mlađim bratom, Mohammedom (25).
- Doveo nam je teroriste u kuću - govori.
U planinama nema više od nekoliko stotina militanata, uključujući one iz Alžira, Mauritanije i Zapadnoafričkih zemalja. No, većina su Tunižani iz te regije, a radi se o nezadovoljnim muškarcima baš kao što je i sam Muntasir.
Već kada se prošlog ljeta pridružio Islamskoj državi, put na inozemna ratišta bio je znatno otežan. Nakon nekoliko terorističkih napada u Tunisu je uvedeno izvanredno stanje i striktne kontrole. Duž granice s Libijom sagrađen je 200 kilometara dug zid kako bi spriječili džihadiste da ulaze u zemlju, a svi muškarci mlađi od 35 godina moraju tražiti dopuštenje roditelja da otputuju iz zemlje.
Više od 3500 Tunižana optuženo je prošle godine za nedjela vezana uz terorizam, uključujući regrutiranje i obuku.
Sayed i Muntasir odrasli su zajedno u planinskom selu Thmad. Rođeni su iste godine, zajedno su se igrali i spavali u istoj sobi, slavili blagdane zajedno...
Kada su navršili 20 godina, Arapsko proljeće je uzimalo maha i počelo transformirati Tunis. Jednu od ključnih uloga u ustanku igrali su žitelji zapadnog planinskog područja, koje je vlast nekadašnjeg diktatora Zine al-Abidinea Ben Alija sustavno zanemarivala.
No, ni Sayed ni Muntasir nisu sudjelovali u revoluciji. Muntasir je u to doba radio na polju i čuvao ovce na planinama, a Sayed se u jednom trenutku odlučio pridružiti vojsci kako bi zarađenim novcem pomogao roditeljima te braći i sestrama. I upravo je taj potez unio razdor između dvojice vršnjaka, rođaka i prijatelja.
Muntasir ga je počeo gledati kao Ben Alijeva čovjeka, s obzirom da se bivši diktator u svojoj vladavini čvrsto oslanjao na vojni kadar. Počeo ga je vrijeđati, zvao ga je 'tiraninom', ali sve je još ostajalo na verbalnim okršajima.
Nakon revolucije, Tunis se počeo otvarati. No, novostečene slobode u kojima su građani odjednom mogli uživati otvorile su i put vjerskim ekstremistima koji su počeli vabiti mlade ljude frustrirane životnim neuspjesima. U džamijama i islamističkim kampovima imami su ih nagovarali da se odreknu zapadnjačkih pogleda i stanu u obranu islama.
Od obećanja o gospodarskom procvatu nije bilo ništa, a kafići su bili puni mladih radno sposobnih ljudi koji nemaju što i gdje raditi, pojma nemaju što im budućnost nosi, a vlast nema načina da riješi njihove probleme.
To je bila idealna situacija da radikali privuku još više simpatizera. Izbili su prosvjedi, a neki su prozvali vladine dužnosnike nevjernicima i počeli uzvikivati 'ISIS dolazi'. Mladiće su regrutirali militanti u planinama.
Muntasir nikada nije bio veliki vjernik, rijetko je išao u džamiju. No, prošlog proljeća njegovi rođaci su primijetili da se počeo moliti i uključivati u rasprave o islamu.
- Prije je pio alkohol, a onda je jednog dana odjednom počeo pričati o religiji - prisjeća se Mohammed Ghozlani.
Svoje simpatije prema Islamskoj državi je krio, pa članovi obitelji nisu shvaćali da se pridružio toj militantnoj skupini sve dok nije nestao u planinama tijekom Ramazana prošlog ljeta.
Imam Mafoud Bin Daraie (40) kaže da su militanti u najvećem broju privukli mladiće sa sela koji zapravo imaju sasvim pogrešnu predodžbu o tome što to islam jest. Dodaje da je nekolicinu njih pokušao odvratiti od radikala, no bez većeg uspjeha. Sada je i on sam meta. U jednom je navratu policija u posljednji trenutak spriječila da ga ubiju. A u samom selu već je bilo nekoliko oružanih incidenata, uključujući i jednu 9-satnu bitku policije s militantima.
Nekolicina tuniških boraca koji su se vratili iz Sirije i Iraka pridružili su se radikalima u planinama i sve ih je više spremnih za borbu protiv tuniške države.
Policija je postavila kontrolne točke i pregledava vozila u potrazi za oružjem i bombama, te patrolira naseljima diljem regije. Sumnjivce hapse i šalju u zatvor. No, posljednji put kad su se policajci uputili u planine otkrili su kako su borci posvuda i kako nemaju opremu dostojnu za borbu s njima.
- Bog je jedini koji nas sada može zaštititi - kazao je jedan od policijskih zapovjednika pod uvjetom da ostane anoniman jer nema dozvolu za razgovor s novinarima.
Spomenute večeri u studenome prošle godine Muntasir se odlučio suprotstaviti svom rođaku. Sve do tada redovito je dolazio s planina kako bi uzeo hranu i ostale namirnice. Gotovo polovica sela je pomagala militantima. Druga polovica je živjela u strahu.
I Sayed je dolazio kući u selo unatoč prijetnjama. Jednom prilikom rođak mu je kazao da bi ga ubio na mjestu samo da ima pištolj.
- Rekla sam bratu: Ne dolazi više kući, Muntasir te vreba - prisjeća se Fadha Ghozlani.
No, Sayed je bio jako prisan s majkom, a ona je trebala novac.
Uplakana je te večeri preklinjala Muntasira da ne naudi njezinom sinu. No, militanti su ga odveli u gostinjsku sobu, a Muntasir im se pridružio. Trenutak kasnije, dva metka prostrijelila su Sayedovu glavu, zaključuje svoj izvještaj Sudarsan Raghavan za Washington Post.