U ratu protiv ekstremista takozvane Islamske države Sjedinjenim Američkim Državama bilo bi teže da nema jedne osobe - jordanskog, kako ga u posljednje vrijeme nazivaju, “kralja-ratnika” Abdulaha bin Al-Huseina koji je, čini se, spreman igrati neobično vidljivu ulogu u organiziranju arapskog svijeta protiv krvoločne pošasti.
Povod da se kralj doista pretvori u ratnika bilo je ubojstvo mladića Muatha al-Kasaesbeha, jordanskog vojnog pilota čiji se avion srušio dok je sudjelovao u misiji protiv IS-a u Siriji.
Militanti su ga zarobili, a zatim brutalno likvidirali spalivši ga živog u kavezu te, objavivši dramatičnu, “filmski” režiranu snimku na kojoj on sam hoda u sigurnu smrt, dignuli cijeli Jordan na noge. - Svi smo mi Muath - počelo se uzvikivati diljem kraljevine.
Reakcija kralja Abdulaha na objavljeni video bila je izrazito brza. Samo nekoliko sati nakon objave jordanske su vlasti smaknule dvoje terorista povezanih s IS-om: Sajidu al-Rišavi, iračku militantkinju osuđenu na smrt zbog njene uloge u bombaškom napadu 2005. u kojem je ubijeno 60 ljudi, i Zijada Karbolija, iračkog operativca al-Qa’ide, osuđenog za ubojstvo jordanskog državljanina 2008. godine.
Par dana prije smrti
U vrijeme objave snimke - na koju su jordanske vlasti prema brzini svoje reakcije, kako mnogi smatraju, u biti bile spremne (ali su čekale i službenu potvrdu pilotove smrti) - kralj je bio u Washingtonu u SAD-u, no brzo je otkazao sve svoje obaveze i vratio se kući te najavio žestoku odmazdu IS-u.
- Jedini problem koji ćemo imati jest to da će nam ponestati goriva i metaka - rekao je kralj, prometnuvši se u lice borbe s radikalnim islamom.
Koalicija protiv IS-a počela je poprimati i “arapsko, muslimansko lice”, a medijima se proširila histerija.
Pisalo se, pa je poslije demantirano, da je i sam kralj, inače vojno obrazovan te s dozvolom za pilotiranje borbenim zrakoplovima Cobra, sudjelovao u osvetničkim napadima na ekstremiste, dok ga je tzv. Islamska država brendirala kao “izdajnika koji pomaže Židove”.
- Idemo u ovaj rat kako bismo zaštitili našu vjeru, naše vrijednosti i ljudske principe, a naš će rat u to ime biti nemilosrdan i udarit ćemo ih na njihovu vlastitom teritoriju - poručio je Abdulah.
Kralj-ratnik, kako ga nazivaju, rodio se 30. siječnja 1962. godine u Amanu. Iako je sin kralja Huseina i njegove druge supruge, princeze Mune al-Husein, rođene u Britaniji kao Antoinette Gardiner, nisu ga odmah smatrali prestolonasljednikom. To je postao nekoliko dana prije smrti svog oca koji se, pak, u međuvremenu bio razveo od njegove majke te se zatim još dva puta ženio.
Abdulah se obrazovao u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji.
U svojoj knjizi pod naslovom “Naša posljednja prilika” opisao je srednjoškolske dane kad su on i njegov brat upoznali američku kulturu i otvorenost. Zatim je, slijedeći stope svog oca, pohađao britansku vojnu akademiju Sandhurst, a niz godina je služio i kao časnik u britanskoj vojsci.
No, kasnije se vratio u Jordan gdje je veći dio svog odraslog života proveo u vojsci te došao do čina general bojnika. Posljednji “nekraljevski” posao koji je radio bio je također vojni - postavili su ga na funkciju zapovjednika jordanskih specijalnih postrojbi, a zatim je 1999. zasjeo na tron. U međuvremenu se oženio prelijepom Ranijom, podrijetlom Palestinkom, koja je postala simbol Jordana i s kojom ima četvero djece.
Britanske veze
Vrlo je aktivan i samo niza hobije. Padobranstvom se doduše, pišu mediji, prestao baviti kada je postao kralj, ali i dalje obožava automobilske relije, ronjenje, nogomet i znanstvenu fantastiku. Čak se okušao u glumi, sudjelujući, minijaturnom ulogom, u jednoj od epizoda “Star Treka”. Filmsku industriju navodno toliko obožava da je producentima “Transformersa”, kada su snimali u Jordanu, dao na raspolaganje desetke vojnih helikoptera.
Njegovu kraljevsku obitelj instalirali su Britanci nakon Prvoga svjetskog rata, i to prvo za šefove tadašnjega britanskog protektorata, a poslije i kao vladare nezavisnog kraljevstva.
Bliska veza između te dvije države nikad nije bila narušena.
Tijekom arapsko-izraelskih ratova 1948., 1949. i 1967. gomile Palestinaca prelile su se preko granica Jordana i promijenile njegovu demokratsku sliku do te mjere da je PLO čak postao rival za vlast protiv kraljevske obitelji koja je, pak, angažirala vojne snage kako bi ga protjerala iz države.
Abdulah bin Al-Husein je dakle tada, još kao dječak, dobio uvid u dvije stvari: borbu protiv radikala, ali i to kako je njegov otac redovno ugošćivao i primao niz izraelskih premijera.
Jordan je, naime, razvio ključne odnose s Izraelom, snažnije od bilo koje druge arapske države.
Odnosi s Izraelom
I u tom je smislu Abdulah - koji se također suočio sa sve češćim pozivima na političku reformu i odlučio, kako se čini, odgovoriti na njih - krenuo očevim stopama, ostajući simbolom umjerenosti i stabilizatorom Jordana, držeći ga daleko od radikalnog islama.
To balansiranje diplomatskih interesa sa zahtjevima kod kuće bio je težak posao. Mirovni sporazum s Izraelom i bliske veze sa SAD-om mnogi Jordanci nisu odobravali.
No, kralj se nije dao smesti. Nakon spomenutih ubojitih bombaških napada u Amanu 2005. godine sigurnost i stabilnost proglasio je ključnim prioritetima za svoju državu te pozvao na usuglašavanje strategije kako bi mogli odgovoriti na “promijenjene okolnosti”.
Cijela njegova obiteljska (očeva) pozadina obašnjava i njegov stav i ponašanje prema problemu IS-a.
Kralj Abdulah je vrlo brzo izrazio podršku koaliciji predvođenoj Sjedinjenim Državama i priključio joj se, dajući joj svoje zrakoplove i ostalu potrebnu potporu.
‘Lutke križara’
Uostalom, nije mogao ni puno riskirati. Odluku mu je diktirao i sam geografski položaj njegove države.
Jordan je smješten između Izraela, Egipta, Saudijske Arabije te Iraka i Sirije, dvije države u kojima je takozvana Islamska država pustila korijene. Ono što stoji ekstremistima na putu do Izraela upravo je njegova država.
Borba protiv IS-a, pak, fokusirala se na dva fronta - vojni, ali i ideološki.
No, Sjedinjene Države, pogotovo u tom dijelu svijeta gdje ih gledaju s izrazitim nepovjerenjem te njihove saveznike nazivaju “lutkama križara”, ne mogu same. Abdulah je, pišu mediji, svjesno odlučio preuzeti taj rizik i prekinuti taj tabu.
Ideološki dio kampanje protiv ekstremista IS-a usmjeren je na okupljanje, odnosno formiranje kritične i ključne grupe arapskih, muslimanskih država koje se protive krvoločnoj grupaciji. Osim Jordana, nju bi trebali činiti Egipat, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Pakistan i Maroko, piše Washington Post.
Ta bi skupina država sljedeći mjesec trebala održati konferenciju na sveučilištu Al-Azhar u Egiptu, koje je već stoljećima arbitar umjerene, mainstream sunitske doktrine, a cilj je da ono i dalje osigurava religiozni autoritet za borbu protiv ekstremizma. Sjedinjene bi Države, usporedno, trebale oformiti globalnu mrežu protuobavještajnih centara.
Iz vojnog kuta gledanja, Jordanci već sudjeluju u napadima na položaje tzv. Islamske države (iako su ih bili suspendirali nakon ubojstva njihova pilota).
No, od toga je još bitniji njihov plan da surađuju s iračkim vlastima oko osnivanja, treninga i naoružavanja sunitske “nacionalne garde” koja bi trebala očistiti sunitska područja od IS-a. Ta suradnja sa šijitima u iračkoj vladi prije bi bila hereza za Jordan. No, ne u današnje vrijeme i u trenutačnim okolnostima.
Čini se, naime, da su Jordanci uvjereni da je irački premijer Haider al-Abadi ozbiljno posvećen suradnji sa sunitima, unatoč svom prijateljstvu s Iranom.
Ključni dogovor
Temelj za tu suradnju posijan je kad je irački ministar obrane u prosincu posjetio Aman. Zatim je šef Združenog stožera jordanskih snaga uzvratio posjet - kako bi razgovarao upravo o detaljima te obuke. Dogovor, doduše, još nije utanačen, pa se mnogi suniti pribojavaju da će sve završiti samo na riječima.
Naime, sunitski plemenski vođe u Iraku, uhvaćeni u svojevrsnu zamku mržnje prema ekstremizmu IS-a, ali i nepovjerenja u Abadijevu vladu, ipak su dobili injekciju optimizma nakon nedavnog susreta pedesetak sunitskih plemenskih šeika u Amanu s guvernerom iračke provincije Anbar gdje im je obećano da će se pridobiti podrška za pružanje otpora ekstremistima u Bagdadu (preko sunitskog predsjednika tamošnjeg parlamenta).
No, trenutačno je najveći problem za postizanje dogovora sve veća uloga šijitskih milicija potpomognutih Iranom, koje operiraju i na sunitskim područjima zemlje. Ako ih ne uspiju obuzdati, upozorava Washington Post, propast će dogovor s Jordanom, i to s tko zna kakvim posljedicama u budućnosti.
Kraljica Rania - najljepša prva dama na svijetu
Kraljica Rania jedna je od najprepoznatljivijih prvih dama u arapskom svijetu. Ljubiteljica je dizajnerske odježe, ali i velika zagovornica prava žena i djece, koja se žestoko protivi brutalnom običaju “ubojstava iz časti” te je pokretačica mnogih dobrotvornih akcija i inicijativa, pogotovo onih vezanih uz obrazovanje. Rođena je u Kuvajtu 1970. godine, a palestinskih je korijena - prikladna činjenica za Jordan koji vrvi njenim sunarodnjacima.
Svog budužeg supruga Abdulaha upoznala je na večeri u siječnju 1993. godine. Nakon toga je sve išlo nevjerojatnom brzinom. Par se zaručio samo dva mjeseca kasnije, a do lipnja iste godine vež su bili vjenčani. Imaju četvero djece. Kao i njen suprug, i ona je izrazito aktivna - hobiji su joj, kako ona sama navodi, skijanje na vodi, trčanje i bicikliranje. Zajedno sa svojim suprugom promijenila je opži javni dojam o jordanskoj kraljevskoj obitelji. Naime, kad su njih dvoje zasjeli na tron, jordanskoj su monarhiji dali jedan novi, populistički štih, a svoju su palaču zamijenili za dom u predgrađu Amana.
Kraljica Rania inače često putuje Jordanom, i to automobilom, potpuno neplanirano i nenajavljeno, čak i do najudaljenijih sela. S druge strane, često krasi stranice glamur magazina, a proglašavaju je i jednom od najbolje odjevenih žena svijeta. Vrlo je aktivna na društvenim mrežama poput Facebooka i Twittera, a svojedobno je, 2011. godine, bila proglašena najljepšom prvom damom na svijetu.