Ovih je dana došlo do intenziviranja vojnih i političkih aktivnosti vezanih uz Siriju. “Ruski ratni brodovi Admiral Essen i Admiral Grigorovič te podmornica Krasnodar jučer su iz istočnog Mediterana ispalili šest projektila Kalibr na zapovjedne centre i skladišta oružja terorističke skupine Islamska država u sirijskoj pokrajini Hama”, objavilo je rusko ministarstvo obrane.
Akcija je osim vojne imala i svoju propagandnu ulogu. Naime, Rusija je posljednjih tjedana ostala u drugom planu kad je riječ o borbama u Siriji. Arapsko-kurdske snage pod okriljem SAD-a ušle su u Raku, sirijsku prijestolnicu IS-a. SAD je 18. lipnja srušio sirijski zrakoplov koji je letio u blizini Rake, a da o tome nije izvijestio Ruse što je bio otvoreni šamar Moskvi. Stoga je sada Rusija objavila kako je o svojoj operaciji ispaljivanja čak šest projektila “pravodobno izvijestila Tursku i Izrael”. Ne i SAD s kojim je prekinula komunikacijske kanale.
Pariz i Moskva
Političku je poruku poslao novi francuski predsjednik Emmanuel Macron koji je u četvrtak najavio radikalan zaokret u politici prema Siriji, istaknuvši kao prioritete borbu protiv terorizma i približavanje Moskvi, a ne više odlazak sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Time je napravio velik zaokret kad je riječ o dosadašnjoj francuskoj politici koja je čvrsto zagovarala rušenje Asada kao preduvjet za pokretanje mirovnih procesa. Posebnu pozornost treba posvetiti i sintagmi “približavanje Moskvi”, jasno, samo kad je riječ o akcijama u Siriji: “Kad je riječ o Siriji, moje linije su jasne. Apsolutna borba protiv svih terorističkih skupina. Oni su naši neprijatelji. Trebamo suradnju svih da ih iskorijenimo, posebno Rusije”, rekao je. Pripadnici sirijske opozicije su odmah oštro reagirali, ali im je Macron lapidarno odgovorio: “Nitko mi nije ponudio njegova legitimnog nasljednika!”. Za Macrona postoje i “crvene linije”, a to su korištenje kemijskog oružja i onemogućavanje dostave humanitarne pomoći. Njegova se strategija gotovo u potpunosti poklapa s onom američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je napao Siriju raketama nakon što je objavljeno da je Asad kemijskim oružjem napao pobunjenike i civile.
Dok je u ova dva slučaja riječ o samo vojnim i samo političkim potezima, na istoku Sirije traje rovovska geopolitička borba za buduću prevlast na tom prostoru, za sirijske pojmove bogatom naftom i plinom, ali još važnijem zbog komunikacije u svim smjerovima.
“Čudo ramazana”
Iran je preko svojih šijitskih milicija izbio početkom lipnja na iračko sirijsku granicu na sjeveroistoku s koje su otjerali teroriste - sjeverno od iračkog grada Baadža - što je nazvano “ramazanskim čudom”. Iran je time osigurao kopneni kontakt do Libanona za svoj strateški plan “šijitskog polumjeseca” koji ide od pojasa Gaze preko Libanona, Sirije, Iraka, Irana pa do Jemena. Do ovog rata Iran nije imao taj kopneni koridor pa je pomoć Hezbolahu u Libanonu i Hamasu u Gazi išla morem te nije nedostajalo izraelskih operacija presretanja takvih pošiljaka. Turska je silno zabrinuta zbog jačanja arapsko-kurdskih snaga pa je SAD poručio Turskoj da će uzeti natrag oružje isporučeno kurdskoj miliciji YPG u sjevernoj Siriji nakon poraza Islamske države. No, upitno je u kojoj će mjeri Kurdi biti spremni vratiti to oružje. Naime, YPG je blizak Kurdskoj radničkoj partiji (PKK) koju Turska, SAD i EU smatraju teroristima.
“Štit Eufrata”
Ankara je, sasvim razumljivo, više nego spremna ponovno ući na prostor sjeveroistoka Sirije kao u prošlogodišnjoj operaciji “Štit Eufrata”, koja je imala za cilj onemogućiti spajanje kurdskih enklava, kako bi spriječila bilo kakvu ideju stvaranja kurdske čak i autonomije (Kurdi su skloni federalnom uređenju nove Sirije, ali Ankara se tome protivi). Dodatno ulje na vatru dolijevaju irački Kurdi koji su najavili svoj referendum o samostalnosti ove jeseni jer žele osigurati svoje sada osvojene teritorije, posebno naftom bogati Kirkuk. Bagdad je pak zbog toga spreman i na vojnu operaciju. Takav mogući sukob imao bi izravne posljedice na Siriju. Sad kad je jasno da je IS na ovim prostorima na izdisaju počinje borba za kontrolom prostora i stvaranjem područja utjecaja. Taj je proces izuzetno opasan jer bi bilo kakav neoprez mogao dovesti do konflikta između Rusije i SAD-a ili Irana i SAD-a. Što bi, jasno, moglo imati katastrofalne posljedice na globalnoj razini.