Feng Jianmei, mlada Kineskinja koja tvrdi da su je vlasti natjerale na prisilni pobačaj u sedmom mjesecu trudnoće, uz pomoć grupa koje se u Kini bore protiv pobačaja odaslala je u svijet fotografije od kojih se ledi krv u žilama. Anti-aborcijske grupe tvrde da su slike autentične, a prikazuju Feng kako iscrpljena i deprimirana leži pored svog mrtvorođenčeta, koje je na svijet došlo 36 sati nakon što su joj liječnici prisilno ubrizgali zloglasnu kemikaliju za izazivanje pobačaja.
Slike su na noge digle i kinesku javnost, a Feng je medijima ispričala kako su je vlasti prvo tražile da plati kaznu od 4,000 funta zato što je ponovno ostala trudna, a već ima dijete. Toliku kaznu nije mogla platiti pa su po nju došli iz državnog ureda za planiranje obitelji, i to ni manje ni više nego njih 20, koji su je iz kuće doslovno oteli. Dok su je vozili do bolnice čak su je i istukli kad im se krenula odupirati.
U nastavku svoje stravične pripovijesti, Feng je ispričala da su je u bolnici odmah svezali i ubrizgali joj kemikaliju koja inducira pobačaj. Kineski mediji smatraju da se radilo o kemikaliji poznatoj pod imenom Lifannuo, snažnom baktericidu kojeg su kineske vlasti koristile u kasnim 1980.-ima i ranim 1990.-ima kad su rigoroznije provodile politiku jednog djeteta po obitelji.
Nikome od njezine obitelji nisu dopustili da joj svojim prisustvom olakša to traumatično iskustvo. Njezinom svekru, koji je dojurio u bolnicu čim je čuo što se desilo, nisu dopustili niti ući na porodiljni odjel.
Nakon što se priča proširila Kinom , vlasti su oštro demantirale da su Feng prisilile na pobačaj. Li Yuongjou, zamjenik ravnatelja Ureda za planiranje obitelji u Ankangu tvrdi da su je on i "brojni njegovi kolege danima pokušavali educirati" te da je Feng "sama pristala na pobačaj".
Objasnio je kako je u Kini pobačaj dopušten do 28. tjedna trudnoće, no da "nije nelegalno inducirati porod pri sredini termina trudnoće". Priznao je da lokalne vlasti već dvije godine ne uspijevaju ispuniti politiku jednog djeteta u Ankangu, niti doseći cilj da tu politiku uspješno primijene kod 95% obitelji, zbog čega se i "više trude" doseći taj cilj.