U nedjelju rano ujutro Sjeverna Koreja je u šestom, do sada najjačem testu, detonirala hidrogensku bombu koja se može postaviti na projektil dugog dometa, objavila je nacionalna televizija izoliranog dalekoistočnog režima.
Iako neovisni stručnjaci ne mogu sa sigurnošću potvrditi da je zaista riječ o hidrogenskoj bombi, niti da je naprava dovoljno mala da stane u bojnu glavu balističkog projektila, nema sumnje da je riječ o daleko najjačem nuklearnom testu koji je Sjeverna Koreja provela. Prema većini stručnjaka, čak i ako Kim Jong-Unov režim još uvijek nema mogućnost lansiranja nuklearne bombe putem balističkog projektila srednjeg ili većeg dometa, tome se vrlo opasno približio.
Test je izazvao potres od 6,3 prema Richterovoj ljestvici koji se osjetio i u pograničnim područjima s Kinom, Rusijom i Južnom Korejom te izazvao opću osudu gotovo svih zemalja. Američki ministar obrane James Matthis jasno je dao do znanja da SAD ima nekoliko vojnih opcija kojima može odgovoriti na sjevernokorejske provokacije, japanski premijer Shinzo Abe je na prstima još od preleta sjevernokorejskog balističkog projektila preko njegove zemlje, a Južna Koreja je danas vježbala gađanje projektilima nuklearnih postrojenja svojih sjevernih susjeda. Osim toga, ubrzano je i postavljanje preostale četiri bitnice američkog raketnog sustava THAAD, koji bi trebao srušiti sjevernokorejske projektile ako budu ispaljeni prema toj zemlji - prve dvije bitnice već su postavljene prije par mjeseci.
Osim što je razljutio države koje inače prve reagiraju na provokacije, Kim Jong-Un je "digao tlak" i liderima država BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika) koji se upravo sastaju u kineskom priobalnom gradu Xiamenu.
Države članice BRICS-a strogo su osudile sjevernokorejsko testiranje nuklearne bombe, ali problem njihova nuklearnog programa može se rješavati samo miroljubivim sredstvima i putem dijaloga, navodi se u izvatku izjave BRICS-a koje je na uvid dobio Reuters u ponedjeljak.
- Izražavamo duboku zabrinutost zbog postojećih napetosti i nuklearnog problema na Korejskom poluotoku - navodi se u priopćenju BRICS-a.
I dok sama izjava sa sastanka ne budi preveliku nadu u aktivnije uključivanje uključenih država oko deeskalacije napetosti na Korejskom poluotoku, nema sumnje da jedna od tih država zapravo drži ključeve opstanka Kim Jong-Unova režima. Jasno, radi se o njihovom susjedu, Kini.
- Iskreno, Kinezi su bijesni. No, što oni zapravo mogu učiniti? - rekao je za Guardian Steve Tsang iz instituta Soas China. Prema stručnjaku za Sjevernu Koreju, Zhao Tongu s Centra za globalnu politiku Carnegie-Tsinghua u Pekingu, Kina ima nekoliko opcija.
- Nakon zadnje runde izglasanih sankcija UN-a, tekstilini proizvodi i odjeća su najvažniji izvor prihoda iz inozemstva za Sjevernu Koreju - kaže Zhao. Znatno ili potpuno ograničenje njihova uvoza jako bi naštetilo finanacijskoj stabilnosti režima.
Drugi faktor je limitiranje ili potpuna zabrana "izvoza" radne snage iz Sjeverne Koreje. Naime, oko 100.000 Sjevernih Korejaca radi u inozemstvu, uglavnom u Kini i Rusiji (gdje su, između ostalog, sudjelovali u izgradnji stadiona Zenita), a godišnje u svoju državu šalju oko 2,3 milijarde dolara, što je jedan od ključnih izvora deviza za osiromašeni režim, piše dopisnik Guardiana iz Pekinga Tom Phillips.
Treća opcija je najdrastičnija - prekidanje opskrbe sirovom naftom o kojoj Sjeverna Koreja ovisi. Kako piše Huileng Tan za CNBC, Kina godišnje izveze oko 520.000 tona sirove nafte u Sjevernu Koreju, što nije navedeno u službenim podacima. Iako je to 97 posto manje nego što je bio slučaj prethodnih godina, i dalje predstavlja ključni izvor energije za tu državu. Inače, nafta u Sjevernu Koreju dolazi preko prastarog naftovoda.
- Ako Kina "odreže" opskrbu naftom Sjevernoj Koreji to će biti trenutan i vrlo težak udarac gospodarstvu - smatra direktor konzultantske tvrtke Eurasia Group, Scott Seaman.
Zhao Tongu ističe da bi zatvaranje naftovoda potencijalno bilo nepovratno, budući da bi zbog zastarjelosti naftovod uništila korozija u slučaju da se prestane koristiti. No, Kina i dalje bježi od ove opcije zbog potencijalnih reperkusija, otkrio je jedan od dužnosnika za Financial Times.
- Ovo je jedna od najradikalnijih mjera koje Kina može poduzeti te bi sigurno imala strateške posljedice po Kinu jer bi narušila stabilnost sjevernokorejskog režima. Nakon određenog vremena ta bi mjera mogla ugroziti i sam opstanak režima - kaže Zhao za Guardian.
Naprasno rušenje režima Kini ne odgovara iz više razloga. Osim što bi to sigurno izazvalo sigurnosnu i izbjegličku krizu nekoliko stotina kilometara od Pekinga, potencijalno bi dovelo i do ujedinjena Koreja pod kapom vlasti iz Seula. A to bi značilo i pozicioniranje strateških saveznika Južne Koreje, SAD-a, na samoj granici s Kinom. Kao drugoj ekonomskoj i vojnoj sili svijeta (računamo li samo konvencionalno naoružanje, iako je Rusija i tu vjerojatno još uvijek jača) Kini sigurno ne odgovara da potencijalno ima američke trupe i američko naoružanje na svojoj granici. Isto važi i za Rusiju, koja također šalje naftu u Sjevernu Koreju. Rusi ionako nisu presretni s pozicioniranjem NATO-a na njihovim zapadnim granicama, a kamoli da imaju američke trupe na istočnim.
No, kako situacija iz tjedna u tjedan sve više eskalira i kako se o vojnim opcijama otvoreno raspravlja u Washingtonu, koliko god malo vjerojatne bile, Kina se sve više nalazi u situaciji u kojoj joj preostaje sve manje opcija. Ako je i režim osuđen na propast, sigurno je da bi im bolje odgovara da oni "kontroliraju" taj proces nego li nepredvidljivi Donald Trump koji ih sve češće proziva za nedjelovanje protiv Kim Jong-Unova režima.