Najmoderniji ruski tenk T-14 Armata, kojeg se posljednjih godina ponosno pokazivalo na velikim vojnima paradama u Moskvi tijekom obilježavanja Dana pobjede (ni ovogodišnja nije bila izuzetak) još uvijek nije ušao u redovni sastav vojnih snaga Ruske federacije.
No, sada se napokon za kada će do toga doći. Ruske kopnene snage objavile su da će Uralvagonzavod T-14 Armata u inicijalnu operativnu službu ući u Prvoj tenkovskoj pukovniji, preciznije u Drugoj motoriziranoj Tamanskaja diviziji, ali ne prije 2020. godine, piše portal za vojne i sigurnosne teme Janes.com.
Pukovnija u kojoj će Armata "debitirati" u vojnim snagama poznata je po tome du su njezini pripadnici među prvima ušli u Berlin na samom kraju Drugog svjetskog rata, kada su Sovjeti s istoka pregazili preostale Hitlerove postrojbe. Jedna od ideja uvođenja Armate u slavnu pukovniju stoga sigurno leži u evociranju nostalgije i prisjećanja na veliku prošlost, ali i sugestije da nema straha za budućnost ruske vojske.
Što se tiče samog tenka, o T-14 je već ispisano more članaka i analiza, od euforičnih koje ga proglašavaju najboljim tenkom današnjice do onih umjerenijih u kojima se ističe da Armata nesumnjivo predstavlja značajan napredak za ruske oružane snage, ali bez uzdizanja iznad konkurencije.Jedan od trezvenijih članaka na tu temu, objavljen na offiziere.ch, napominje da su ruski mediji očito preuveličali neke od njegovih performansi (poput motora), ali da je usprkos tome riječ o tenku kojem se ne mogu osporiti intrigantna rješenja i evolucija u dizajnu.
Tu je novi top 2A82-1M, duže cijevi i kalibra 125 mm koji bi trebao predstavljati ozbiljnu opasnost za moderne zapadne tenkove poput američkog Abramsa ili njemačkog Leoparda (iako ne u mjeri u kojoj bi to činio najavljeni 152 milimetarski top 2A83). Još više pažnje plijeni bezposadna kupola s automatiziranim sustavom ispaljivanja projektila, brzinom od deset ili čak dvanaest projektila u minuti. Osim glavnog topa, tu je i mitraljez kalibra 12.7 mm, opet manji od najavljeni 30 mm. Novi reaktivni eksplozivni oklop trebao bi garantirati dosad neprikosnovenu zaštitu posade, a najambiciozniji dio tenka je sustav aktivne protuoklopne zaštite Afganit koji otkriva, zavarava ili uništava projektile ispaljene prema tenku.
Što se tiče dimenzija, Armata se ističe od prijašnjih ruskih tenkova s gotovo 11 metara dužine, širine od 3,5 metara i visine od 3,3 metra i masom od čak 48 tona čime konkurira ili prednjački konkurenciji sa zapada. Tu grdosiju pak pokreće motor koji, ovisno o modalitetu/intenzitetu rada razvija minimalno 1200 konjskih snaga (u konačnici bi to trebao biti jači motor od 1500 konjskih snaga), a posada od tri člana je locirana u prednjem, najbolje zaštićenom dijelu tenka.
Najveći problem Armate ne leži u nekim tehničkim rješenjima ili eventualnim nedostacima, već u financijama. Rusi su inicijalno namjeravali proizvesti 2300 ovih tenkova do 2020. godine, a taj je nerealni rok uskoro pomaknut do 2025. No, u svjetlu drastičnog rezanja obrambenog proračuna (više od 20 posto, na ukupan iznos manji od 50 milijardi dolara godišnje, što je 12 puta manje od proračuna Pentagona), pitanje je koliko je i ta brojka realna. Prema britanskim obavještajcima, koji sam tenk smatraju revolucionarnim, Rusija ih teško možete proizvoditi više od 120 godišnje, po cijeni između 4 i 5 milijuna dolara po jedinici (inače, šasija Armate se koristi u proizvodnji još nekoliko vojnih vozila, kao univerzalna borbena platforma).