Prije tri mjeseca Obamina administracija morala se dobro namučiti kako bi nekim zatvorenicima iz Guantanama pronašla novi dom. Petorica zatvorenika koja su trebala već odavno napustiti zloglasni zatvor na Kubi još su tamo jer ih nijedna zemlja ne želi udomiti. Ipak, dvojica zatvorenika imali su sreće i njihov novi dom postala je - Srbija.
Jedan od njih je Jemenac Mansoor al-Dayfi, koji je 2001. godine uhićen u Afganistanu. Iako su 2009. godine Amerikanci zaključili kako bi bilo pametno da Mansoor ostane u pritvoru, šest godina poslije utvrdilo se da od njega 'nema opasnosti' i da zatvor više nije potreban. U izvještaju se navodi da je nekad bio 'nižerazredni borac Al Qaede', ali da je zapravo - nebitan. Također, navodi se da se u pritvoru promijenio, da je položio sve srednjoškolske ispite, savršeno naučio engleski, te da s njim nije bilo nikakvih problema u zadnje četiri godine.
U njegovom novom domu u Beogradu posjetio ga je novinar američkog NPR-a. U Srbiji je besplatno dobio stan s krasnim pogledom na grad, država mu plaća neku vrstu stipendije, a ima i satova srpskog jezika. Reklo bi se - ima život kakav do prije nekoliko mjeseci nije ni mogao ni sanjati.
Međutim, situacija je potpuno suprotna. Mansoor tvrdi da u Beogradu proživljava pakao. Nije to naglas rekao, ali stječe se dojam da mu je ugodnije bilo u najgorem zatvoru svijeta gdje je punih 14 godina prolazio strašnu torturu..
- Doveli su me u Srbiju i zagorčali život. Uništili su moje snove. Ne zato što mi je u Guantanamu bilo loše, ali ovdje mi je još gore. Osjećam se kao u zatvoru - započeo je svoju priču Mansoor kojeg najviše muči činjenica da će do kraja života biti obilježen kao terorist.
- Moja situacija se jedino može promijeniti da me pošalju u neku arapsku zemlju. Nažalost, u svoj Jemen ne mogu, tamo je kaos...
Nezahvalni Mansoor toliko je očajan da je u jednom trenutku počeo štrajkati glađu. Nije mu prvi put, na Kubi je već to napravio...
- Samo želim da me pošalju u neku drugu državu da počnem normalno živjeti. To je jedino što želim! Osnovati obitelj, završiti fakultet i živjeti kao svaka normalna osoba. Ništa više!
Novinar NPR-a na svojoj koži je osjetio što znači biti u društvu terorista u Srbiji. Čim je završio razgovor s Mansoorom, prišla mu je policija i počela ga ispitivati što je s njim radio. Sljedeća dva dana Mansooru se izgubio svaki trag, nije se javljao na telefon, nije ni otvarao vrata. Dan poslije, Jemenac je pokucao na vrata novinara. Tvrdi da mu je dan nakon intervja maskirana osoba upala u stan i 'zakucala' ga na tlo. Za to vrijeme ostali su pretraživali stan.
- Urlali su 'začepi gubicu ako želiš ostati ovdje'.
Kad se malo smirio, nastavio je sa svojom pričom. Uporno tvrdi da nije terorist, iako je u Guantanamu više puta tvrdio da je sudjelovao u džihadu. Međutim...
- U Guantanamu ćeš sve napraviti da im kažeš što žele čuti. Drže te 72 sata u super-hladnoj sobi, a onda ti usred noći zaliju hladnom vodom. Naravno, nakon toga sve im kažem. Sve ću priznati, samo neka prestanu!
Mjesec dana nakon beogradskog razgovora, situacija za Jemenca nije se prviše promijenila.
- Svoju prvu zimu preživljavam bez kaputa. A pogledajte mi zidove. Sve je uništeno jer sam iščupao tri skrivene kamere, sve je puno žica. Stvarno mi je dosta svega, neka me puste j****o na miru!