Bio je Ferragosto, 15 kolovoza, dan kada su u Italiji obično zatvoreni svi dućani, čak i u velegradovima, kako ne bi bili u Piandiscòu, malom mjestu u dubokoj Toscani, negdje između Firenze i Arezza. Bio je ipak otvoren jedan dućan, mesnica.
Onamo je tog dana ušao muškarac i molio malo kruha na engleskome. Mesar Paolo Filippini je ispod pulta izvukao jedinu glavu kruha koju je imao, za se i obitelj, otkinuo pola i dao namjerniku. Nije htio uzeti novac. Objasnio je da je gratis, dar od njega i njegove obitelji.
U strahu
Tri dana kasnije pred mesnicom su se zaustavila tri automobila, limuzina s diplomatskim tablicama Vatikana i dva vozila pratnje. Mesar nije ni primijetio tablice, pomislio je da su mu banuli financi, u glavi je pretresao račune - sve to piše Corriere della Sera, odakle prenosimo priču - pa se primirio, siguran da je podmirio sve poreze i dažbine. Prvo je izišao muškarac i pitao smije li bonificirati mesnicu (u žbirnom žargonu to znači pregledati da nema oružja, bombi, prislušnih uređaja i sve takvih iznenađenja). Nakon toga ugodnog početka iz srebrne limuzine sa zatamnjenim staklima izišao je muškarac koji je dobio kruh.
Bio je to Louis Lawrence Bono, otpravnik poslova Veleposlanstva Sjedinjenih Država Amerike pri Svetoj Stolici (milanske novine pišu da je veleposlanik, ali ondje preciznost nikada nije bila jača strana, a i u nas je sve zanemarenija), koji je u diplomatsku službu došao s dužnosti zamjenika javnog tužioca u New Yorku, a još je instruktor na West Pointu. U diplomatskom kurikulumu ima nekoliko odgovornih dužnosti: u Basri je bio ravnatelj Oblasnog ureda američkog veleposlanstva te je nadgledao predaju ovlasti interventnih vojnih snaga iračkim civilnim vlastima. U Evropi je bio načelnik Odsjeka za klimu i energiju Misije USA pri EU u Bruxellesu.
Neka pitanja
Bio je na odmoru u Toscani. Došao je sa suprugom i djecom zahvaliti se čovjeku koji mu je dao kruha. Ambasadorova supruga je bogato pazarila, kupivši osam kilograma fiorentine (koju Amerikanci zovu T-bone). Sve u svemu, diplomat Bono je pao na oko što je dobio kruha pro bono. Osjetio je potrebu doći i zahvaliti, pontificirajući: “Dobar si čovjek. Imao si malo kruha i nisi se ustručavao dati mi pola.”
Lijepa priča koja ipak otvara neka pitanja: Bože te sačuvaj i sakloni, kakva je to zemlja, ili barem kakav je to društveni sloj, gdje padaju iz oblaka ako čovjek čovjeku dâ kruha kad su dućani zatvoreni? I iz koje ti prvo pretresu butigu prije nego ti se uđu zahvaliti?