Da je biskup, 18. rujna ove godine bi od Pape tražio da ga umirovi jer je napunio 75 godina. Ali, ne bi on bio biskup, nego kardinal, i to onaj prvi do Pape, koji kreira ideološku matricu, bio bi Ratzinger sv. Ivanu Pavlu II. Ali ne i Benedikt XVI. On je Wolfgang Schäuble, ministar financija do ovog ponedjeljka, a ubrzo, već na prvom zasjedanju novog saziva Bundestaga - što mora biti do 24. listopada - i predsjednik njemačkog parlamenta. I sigurno se ne bi uvrijedio zbog početne prispodobe - on, naime, nije katolik, već protestant u stranci koja se i zove Kršćansko-demokratska unija (CDU). Jer ima osjećaj za humor što baš i nije uvijek nužno odlika Nijemaca. U svom ovotjednom oproštajnom ministarskom intervjuu za ugledni The Financial Times, na pitanje novinara kako vidi budućnost eura, tu je svoju kvalitetu i pokazao: “Jako dobro, bez obzira na predviđanja urednika Financial Timesa”.
Schäuble je i politički dinosaurus, njegove generacije u politici više nema, a ako se i nađe još netko njegove dobi i aktivan nije niti izdaleka riječ o osobi s političkom ostavštinom poput ovog doktora prava. Jer on je s Helmutom Kohlom gradio moderan EU, pripremao Maastricht i ujedinjavao Njemačku. A onda s Angelom Merkel spašavao euro i EU te izvlačio Njemačku, Europu i svijet iz krize. I u svemu tome je uspio. I opet je, na kraju, iako još početkom rujna nije krio želju da ostane u “svom” ministarstvu financija vjerujući da antiimigrantska i antieuro Alternativa za Njemačku (AfD) neće ipak prijeći 10%, pristao sjesti na najviši stolac u Bundestagu.
Mijenjali pravila
U njemačkom preseansu to je druga pozicija u državi, iza predsjednika, a to je sada Frank-Walter Steinmeier. Dakle, formalno i iznad kancelarke, iako ona, jasno, drži sve uzde vlasti u svojim rukama. Od 2005. godine i prvog kabineta Angele Merkel on je bio uvijek tu kao savjetnik ili kao kritičar. Sad je preko puta i ima sasvim drugu zadaću: obuzdati AfD i maksimalno ga onemogućiti u destruktivnom i provokativnom djelovanju, istodobno predstavljajući njemačkoj javnosti svu ispraznost njihovog političkog creda koji zapravo ne postoji.
Izvan teza o protekcionizmu, nacionalizmu, zaštiti njemačkog identiteta i novom iščitavanju i redefiniranju njemačke povijesti. I ne treba dvojiti da je pravi čovjek za taj posao, u Bundestagu je neprekidno od 1972., dulje nego što je živ Christian Lindner, šef liberala (FDP), sada ključni partner Angele Merkel u novoj, Jamajka koaliciji: CDU-CSU - crno, FDP - žuto i Zeleni, što su boje na zastavi te karipske zemlje.
“Wolfgang Schäuble je izuzetna osoba koja zrači prirodnim autoritetom i stoga je idealno rješenje za funkciju predsjednika Bundestaga u ovoj situaciji. On će znati braniti čast Bundestaga”, rekao je upravo Lindner. A Schäuble je bio idealan i kako bi se spriječilo zastupnika AfD-a Alexandera Gaulanda, prebjega iz CDU-a, da kao najstariji (76 godina) vodi prvo zasjedanje parlamenta. Zato su prije raspuštanja promijenili pravilo pa će od ovog saziva Bundestaga prvo zasjedanje voditi zastupnik s najduljim stažom: sada Schäuble.
Oduzet od pojasa
Samo djelić popisa njegovih funkcija i godine kada ih je obavljao govore o kakvoj je političkoj osobnosti riječ: ministar unutarnjih poslova od 1989. do 1991. godine, dakle u doba kad se masovno preskakao Berlinski zid, kad se iz Njemačke Demokratske Republike - kratica DDR, čije je samo ime bilo contradictio in adiecto: zemlja s rigidnim komunističkim sustavom se diči demokratskim epitetom - na sve načine bježalo na Zapad. Kad se pregovaralo o ujedinjenju, što nije bio posao samo Hansa Dietricha Genschera. U tom je razdoblju, 1990. godine i ranjen u atentatu, u njega je pucala mentalno poremećena osoba i ostao je oduzet od pojasa.
No, na posao se vratio brzo i nikad nije dozvolio da ga hendikep ni na koji način ograniči u poslu. I neka ne zamjere ljudi s istim hendikepom, ali na sastancima europskih ministara bilo je razumljivo da će se svi kolege okupiti oko njega. Kancelar Helmut Kohl ga je vidio svojim zamjenikom, ali stvari su se zakomplicirale nakon skandala s crnim fondovima i novo lice s Istoka, Angela Merkel, iskočilo je u prvi plan. U svom prvom kabinetu ga je vratila u unutarnje poslove, a u drugom, 2009. godine, kad je kriza harala svijetom, bila je svjesna da joj na čelu financija treba upravo on.
Opasni dugovi
I njoj i eurozoni. Schäuble je uvjereni europejac, zagovornik eura i snažne Unije i s tih je pozicija krenuo graditi politiku borbe protiv krize. Ali on je i tradicionalni Nijemac, bivši poreznik, osoba koja poštivanje pravila i racionalnost postavlja ispred svega. Iz takvih se pretpostavki mogla roditi samo politika štednje, fiskalne odgovornosti, smanjivanja troškova i povećavanja poreza za sve zemlje koje su zapale u probleme. Grci su ga mrzili i mrze i dalje, ali on tvrdi kako je ta politika ispravna. Bio je krut, prijetio je Ateni izbacivanjem iz eurozone, ali je uvijek na kraju podsjetio kako su za grčke probleme krivi Grci, preciznije njihova politika trošenja bez pokrića. Kritičari će se odmah nadovezati s točnim podacima da je od eura najviše zaradila Njemačka, a da su njemačke banke listom profitirale i na grčkoj krizi. I to je jednako tako točno. Nitko ne tvrdi da je Schäuble financijski genij, on je samo političar koji zdušno brani stavove za koje misli da su ispravni i koji daju pozitivne rezultate.
Sve su se zemlje koje su podvrgle mjerama koje im je nametnula Europska komisija (a iza kojih je stajao Nijemac) oporavile, pa čak je i Grčka sredila svoj proračun. Posljedice su bolne i teške, Španjolska je doživjela raspad političkog sustava i nakon ekonomskog oporavka vjerojatno ulazi u razdoblje redefiniranja državnog ustroja, ojačali su populisti, protekcionisti, nacionalisti. Ali Schäuble je iza sebe ostavio njemačku blagajnu u stanju u kakvom gotovo nikad nije bila, uravnoteženi proračun, suficit od 28,3 milijarde eura. I opet kritike, Njemačka i sada previše štedi, premalo ulaže, trebala bi potaknuti svoje unutarnje tržište. Merkel govori da će krenuti tim putem, ali Schäuble za FT opet zloguko proriče: veliki su javni i privatni dugovi, stvara se novi mjehur, prijeti nova kriza. Šparati dakle, i dalje je njegova mantra, i bježati od dugova.
Dan nakon Schäubleova intervjua u FT-u u tim je istim novinama Alan Beattie, urednik svjetske trgovine, napisao odgovor pod više nego jasnim naslovom “Wolfgang Schäuble je slijep za svoje političke pogreške”. Beattie će napasti Schäublea tamo gdje njega najviše boli, navodeći kako je posebne pozornosti vrijedno da “netko tako predan europskoj ideji može tom projektu nanijeti tako mnogo štete”. Za primjer navodi da je Schäuble inzistirao na tezi da su svi problemi eurozone primarno nastali kao posljedica kronične fiskalne inkontinencije, a ne, kao primjerice u Irskoj, kao posljedica eksplozije zajmova koja je krenula po zlu.
Urednik u FT-u tako zaključuje da je Schäubleova karijera “potvrda sposobnosti nekih ideja da opstanu unatoč gomili dokaza koji potvrđuju da su pogrešne”. Ne želeći ni na koji način stati ni na čiju stranu, treba imati na umu da je Schäuble uvijek bio oštar prema Britaniji, a da su britanski mediji, pa i ugledni FT, uvijek gledali na euro kao valutu niže vrste, koja će konačno jednom priznati da je jadnija i slabija od moćne funte. Konačno, britanski su mediji objavili da je u trenutku formiranja eura Nijemcima i Francuzima bilo jasno da postoje ozbiljne manjkavosti na ekonomskom planu, ali da je projekt prevažan politički. Schäuble je Britance dodatno iznervirao ne samo kad je na svom 75. rođendanu rekao kako je Brexit “besmislica”, nego i kad je u nekoliko navrata poručio Londonu da se ostavi ćorava posla i vrati u puno članstvo EU.
Žal, a ne slavlje
Inače, na tom istom rođendanu Schäuble je upozorio da se ne smije dopustiti daljnja podjelu Europe na istočnu i zapadnu jer bi to bila katastrofa. Za tu spoznaju nije trebao ići u inozemstvo, ona je više nego vidljiva u Njemačkoj, i novi predsjednik Bundestaga više je nego svjestan njezine opasnosti po cijeli projekt. “Moramo biti jasni: imat ćemo dobru budućnost, a povijest to dokazuje, samo ako sačuvamo ujedinjenu Europu, a to znači cijelu Europu”, dodao je.
Mujtaba Rahman, iz ugledne i utjecajne Eurasia group, je za Politico također podvrgnuo Schäublea ozbiljnoj kritici, ali je njegov zaključak bitno drukčiji. “U trenutku kad eurozona koketira s ozbiljnim reformama, Europi je najmanje potreban konzervativniji, ograničeniji i neiskusniji njemački ministar financija. Schäubleov odlazak treba žaliti, a ne slaviti."