Srbiju opet trese izborna groznica. Predsjednik Aleksandar Vučić polako počinje pripremati Srbe za već četvrte parlamentarne izbore od 2012. godine, a između su bila i dva izbora za predsjednika Republike.
Iako je apsolutni vladar Srbije, Vučić želi još jednom potvrditi svoju vlast i, kaže, osigurati mir i stabilnost za sljedeće četiri godine, do 2022. No, vjerojatno će prije isteka tog roka morati na još jedne prijevremene izbore kako bi upravo on uveo Srbiju u EU, što je, čini se iz današnje perspektive, njegov zavjetni cilj. To bi se, barem kako poručuju iz Bruxellesa, moglo dogoditi oko 2025. godine. Ako je tako, onda će Vučiću trebati još jedan razlog, odnosno “još jedna tura izbora” za “dodatni mir i stabilnost”.
Motivi
Vučić je očito sebi namijenio i odredio mjesto u svojoj viziji srpske povijesti, ali to još samo treba realizirati. No, vratio se u surovu stvarnost. Elem, Vučić je najavio da će u subotu, 18. studenoga, na sjednici stranačkog vodstva biti odlučeno ide li se na prijevremene izbore ili ne. Izbori bi trebali biti u veljači ili ožujku, ali bez obzira na to što u vrhu stranke postoji želja za izborima, odluka je, kao i dosad, u rukama samo jednog čovjeka - Vučića, koji odlučuje o svemu, pa će tako i ovaj put presjeći. Prema ustaljenom običaju Vučić preko bliskih suradnika pušta probne balone, a onda se pojavljuje kao vrhovni arbitar kada dobije potrebni ili očekivani “feedback”. Zagovornice izbora njegove su najbliže suradnice: premijerka Ana Brnabić te potpredsjednica vlade i ministrica graditeljstva Zorana Mihajlović (koja je izjavila: “Lično, volim izbore”). Zorana Mihajlović, koja je jedno vrijeme važila i kao kandidatkinja za Vučićevu premijerku, sad se spominje kao ozbiljni pretendent za gradonačelnicu Beograda. Za tu odluku postoji više razloga. Najvažniji je da Vučić sada dok još ima veliku popularnost, a istraživanja pokazuju da može računati na više od 55 posto glasova, želi učvrstiti vlast u svojim rukama te još više razmrviti i oslabiti oporbu.
Neki oporbeni političari već se hruste na izbore pa bi ih izborima za tri-četiri mjeseca, smatra Vučić, onemogućio da se stabiliziraju i nametnu biračkom tijelu, pogotovo jer mediji koji su mu podređeni otvoreno napadaju i vrijeđaju oporbene čelnike. No, tu je prije svega bivši Vučićev suradnik i njegov prethodnik na poziciji predsjednika Tomislav Nikolić koji, kako se pohvalio, uz financijsku i logističku pomoć Vladimira Putina stvara novu “patriotsku” (čitaj: prorusku) stranku s kojom želi izaći Vučiću na megdan. Budući da iza te stranke stoji Kremlj, to sigurno nije bezazlena poruka, nego mu je i motiv više za što skorije izbore kako se Nikolić ne bi uspio srediti i etablirati.
Put u Moskvu
No, tu treba biti oprezan jer treba pričekati što će biti s tom inicijativom. Ta moskovska prijetnja Nikolićem možda je tek kremaljsko upozorenje Vučiću da se “uozbilji” (Rusija se protivi ulasku Srbije u NATO, ali sve više i u EU, kako joj i to zadnje europsko savezničko utočište ne bi izmigoljilo), a sve bi moglo biti puno jasnije nakon 19. prosinca kada će i on put Moskve.
Kao razlog za izbore Ana Brnabić je navela i promjene Ustava koje će, kako pregovori s EU budu odmicali, morati doći na red radi usklađenja s praksom članica EU. Do članstva u EU ipak ima vremena pa bi možda ustavne promjene mogle, na mala vrata, zahvatiti i ovlasti predsjednika, odnosno omogućiti Vučiću da i formalno, zakonski, ostvaruje sve one moći koje ionako ima. Treći je razlog intencija da objedini parlamentarne i lokalne izbore u Beogradu gdje njegova Napredna stranka ne stoji najbolje pa bi mogao izgubiti vlast, što se ne uklapa u njegovo poimanje “mirne i stabilne vladavine”.
Oporba se priprema, pa i ujedinjuje kako bi uzeli Beograd, čime bi Vučićeva vlast i autoritet bili narušeni. Dakle, nada se da bi motivacija i val skupštinske izborne pobjede povukli i pobjedu u Beogradu. Nije nevažno spomenuti da je stalno čačkanje izbora jedna vrsta Vučićeva načina vladanja, kao i motivacija te držanje u napetosti ne samo suradnika, nego i koalicijskih partnera, poput Ivice Dačića. Time ih drži u stalnom grču kako ne bi solirali ili, ne daj Bože, “oporbenjačili”.