Od njezinog otkrića 1925. godine, grobnica faraona Tutankamona fascinira i ponekad zbunjuje razne arheologe, egiptologe, druge istraživače, ali i širu javnost.
Ni prije ni poslije nije nađena nijedna faraonska grobnica koja je tako uspješno odoljela pljačkašima te su predmeti nađeni u njoj, poput slavne zlatne Tutankamonove maske, napokon pružili mali uvid u veličanstveno bogatstvo starog Egipta i njegovih faraona.
No, priča tu nije stala. Godinama nakon pronalaska grobnice mnogi među arheolozima koji su pronašli grobnicu su umrli u ponekad neobičnim okolnostima, što je potpirivalo maštu javnosti o takozvanom "prokletstvu faraona" koje snađe svakog tko oskvrne njihovu grobnicu. S druge strane i sama grobnica i neki predmeti iz nje ostali su obavijeni velom misterija.
Tako je prošle godine podignuta bura u medijima oko potencijalne druge prostorije skrivene iza lažnog zida grobnice u kojoj je navodno pokapana kraljica Nefertiti - egipatski su ministri na sva zvona oglasili veliko otkriće, ali su zadnjih mjeseci nenadano ušutjeli...
Umjesto toga otkriven je jedan drugi "misterij" iz grobnice, a tiče se željeznog bodeža s kojim je mladi faraon pokopan. Kad je grobnica otkrivena, pokraj Tutankamona nalazili su se zlatni i željezni bodež, uz to da je ovaj drugi uvijek zbunjivao znanstvenike.
Urešen zlatom i dragim kamenjem, bodež je specifičan po tome da njegova metalna oštrica nije zahrđala, iako je u grobnici bila oko 3250 godina. Osim toga, željezo je u vrijeme Novog kraljevstva u Egiptu (između 16. i 11 st. pr. Kr.) još uvijek bilo iznimno rijetko, što je podiglo pitanje od čega je zapravo bodež napravljen, piše Guardian.
Talijanski i egipatski istraživači napokon su dali odgovor. Iz kemijskog sastava oštrice otkrili su da sadrži visoki postotak nikala i kobalta, koji su snažna indicija da se radi o materijalu izvanzemaljskog podrijetla. Oni su taj sastav usporedili s poznatim meteoritima koji su pali u krugu 2000 kilometara oko egipatske obale Crvenog mora te su sličan sastav našli u jednom od njih. Riječ je o meteoritu Kharga koji je pao 240 kilometara zapadno od Aleksandrije, a čiji se dio očito našao u Tutankamonovom bodežu.
Slično otkriće znanstvenici su imali i 2013. godine kad se ispostavilo da su "željezne" perle pronađene u sjevernom Egiptu, a porijeklom iz 3200. g. pr. Kr. zapravo napravljene od dijelova meteorita. Egipćani dugo vremena nisu obrađivali željezo, iako su zlato, broncu i bakar obrađivali otprilike od 4000. g. pr. Kr. nadalje. Stoga su meteoriti često bili najbolji izvor dragocjenog materijala koje su Egipćani zvali "željezo s neba".