Možda se čini pretencioznim predstaviti ga kao švedskog Glembaya, no razlika između Marcusa Wallenberga i najčuvenijih dramskih junaka Miroslava Krleže vjerojatno je upravo razlika između Švedske i Hrvatske. Ukratko, Wallenbergovi su, poput Glembaya, veliki bankari koji su kroz generacije postali industrijalci, pa onda i mecene društvenog razvoja, ali bez glembajevskih “Mörder und Falschspieler”, bujajuće dekadencije i sloma uz skrivene milijune pasive na svojim računima.
Wallenbergovi, najpoznatija švedska dinastija i vjerojatno jedna od najmoćnijih europskih obitelji uopće, već stoljećima je nezaobilazan akter u ekonomskim, pa i društvenim kretanjima u Švedskoj. Obiteljski konglomerat, građen stoljećima, danas posjeduje značajne udjele u gotovo svim velikim švedskim industrijskim kompanijama. Ericsson, ABB, Saab, AstraZeneca, Stora Enso, Temasek Holdings... vrijednost Wallenbergovih udjela u tim tvrtkama procjenjuje se na desetke milijardi eura. Još krajem 90-ih procjenjivalo se da je obitelj posjedovala oko 40 posto svih dionica na švedskoj burzi, a kompanije u čijoj su vlasničkoj strukturi bili prisutni zapošljavale su oko četvrtine ukupne radne snage u Švedskoj.
Takav utjecaj, dakako, mogao je biti iskorišten za razne svrhe, no Wallenbergovi su još prije sto godina odlučili da će najveći dio profita koji ostvaruju biti korišten za razvoj Švedske. Poznata zaklada Wallenberg osnovana je 1917., a od onda je izrasla u jednu od najvećih privatnih zaklada za financiranje znanosti i istraživanja u Europi. Marcus Wallenberg danas je uz svog bratića Jacoba glava obitelji, čovjek koji uz upravljanje zakladom sjedi u nadzornim odborima većine švedskih multinacionalnih kompanija.
Ipak, u skladu s obiteljskim motom “Esse non videri” (lat. biti, ali ne biti viđen), malo je toga u pojavi tog prijaznog 61-godišnjaka što odaje povijesnu veličanstvenost obitelji iz koje potječe. U automobilu koji ga vozi prema aerodromu nakon jednodnevnog posjeta Zagrebu Wallenberg govori vrlo otvoreno i precizno, uz dojam silne zainteresiranosti za prilike u državi koju je posjetio prvi put u životu.
Koji je razlog vašeg posjeta Hrvatskoj?
- Uvijek sam bio zainteresiran da saznam više o Hrvatskoj. Puno sam čitao o Hrvatskoj i vrlo je poznata u Švedskoj, pogotovo kroz turizam. Nekoliko kompanija u kojima smo aktivni ovdje već dugo posluju, pogotovo Ericsson Nikola Tesla. I brojne druge naše kompanije već dugo imaju Hrvatsku na svom obzoru...
Vaša zaklada veliki je financijer znanstvenih istraživanja. Imate li takvih planova i u Hrvatskoj?
- Ulažemo značajne količine novca u istraživanje i razvoj, ali uz temeljni uvjet da je cilj tih ulaganja unapređenje Švedske. Dakle, otvoreni smo za suradnju s drugim državama, ali pod uvjetom da to pridonosi i razvoju švedskih sveučilišta i industrije. Trenutačno upravo temeljem takvog modela financiramo istraživanja u nizu polja koja smo ocijenili zanimljivima, poput robotike, umjetne inteligencije, autonomnih sustava i učenja strojeva. Na nekim takvim projektima već surađujemo i sa zagrebačkim sveučilištem. Dakle, već smo tu.
Koja tehnološka polja vidite ključnima za budući ekonomski razvoj?
- Kao što sam već rekao, robotika, umjetna inteligencija, kvantno računarstvo, znanost o materijalima... To su sektori tehnološkog razvoja koji će značajno utjecati na biznis već u bliskoj budućnosti. Uzmite samo papirnu industriju. Vrlo skoro ćemo imati cijeli niz mogućnosti kako da koristimo obnovljivi resurs drveta za cijeli niz novih namjena. Trudimo se biti na čelu te kolone napretka.
Kako znate da se “kladite” na prave tehnologije?
- Zaključili smo da si ne možemo priuštiti da podržavamo znanost koja nije apsolutno vrhunska. Da bismo to postigli, donijeli smo neke odluke. Kao prvo, odlučili smo financirati bazičnu znanost, iako je u posljednje vrijeme tempo tehnološkog napretka takav da je transfer iz bazične u primijenjenu znanost sve brži.
Kao drugo, formirali smo veliko tijelo stručnjaka koji ocjenjuju sve projekte i ocjenjuju radi li se o izvrsnosti koju tražimo. Na koncu, kad selekcioniramo najbolje znanstvenike, želimo im dati značajna sredstva, na dugi rok i maksimalnu slobodu u raspolaganju tim novcem. Vjerujemo da je to ispravan pristup...
Ipak, taj pristup nije baš lako primijeniti svugdje, pogotovo u državi koja je kao Hrvatska prošla ozbiljno urušavanje svoje industrijske baze...
- Vjerujte mi, i Švedska je prolazila kroz te cikluse, gdje staru industriju treba zamijeniti novom. Prošli smo to mnogo puta u našoj povijesti i zato vam kažem da je to moguće uspješno napraviti. U Švedskoj se vrlo uspješnim pokazala tzv. matrica tri spirale, gdje se kroz suradnju akademske zajednice, države i realnog sektora kreiraju uvjeti za primjenu inovativnosti u svrhu ekonomskog i društvenog razvoja. To nije jednostavno.
Mi u Švedskoj smo dugo vremena bili vrlo uspješni u razvoju novih ideja i koncepata, ali je uvijek pitanje bilo kako da se to pretvori u konkretni biznis. Shvatili smo da je nužno poticati mlade poduzetnike, nastanak novih kompanija, poduzetništvo. To znači i prihvatiti rizik, ali cijeli smisao biznisa je upravljanje rizikom...
Dakle, i male države poput Hrvatske mogu biti lideri tehnološkog razvitka?
- Vaši istraživači nisu ništa manje inovativni nego u bilo kojem drugom mjestu na svijetu. Vaša ekonomija je vrlo inovativna, iako vam se to sada možda ne čini. Morate samo naći adekvatan način da se taj potencijal oslobodi i pretvori u gospodarski probitak.
Jako ste fokusirani na promoviranje nužnosti društvene promjene, što se čini poprilično neočekivanim s obzirom na dugu povijest i tradiciju vaše obitelji. Stare strukture obično su inherentno sumnjičave prema promjeni...
- Naš je izazov kako da postignemo da se kompanije u kojima posjedujemo vlasnički udjel mijenjaju i prilagođavaju dovoljno brzo da se prilagode novim realnostima. O tome u našoj obitelji puno razgovaramo.
Ispričat ću vam jednu anegdotu. Prije dvije generacije moj djed je bio jedan od utemeljitelja zrakoplovne kompanije SAS. Obiteljski poslovi tada su bili vezani i uz druge vidove transporta, željeznicu i brodski prijevoz. Moj djed tada je svom bratu napisao pismo u kojem je ustvrdio da je jedina tradicija koju treba izdržati ona da krećemo od staroga prema novome.
Ipak, nadolazeću digitalnu revoluciju mnogi vide kao ugrozu svojih interesa...
- Trenutno su uvjeti poslovanja u redu, no promjene koje su pred nama stvaraju puno neizvjesnosti. A to ljude plaši. No, moramo zadržati svijest o tome da se promjene događaju i da se tome moramo prilagoditi. Uzmite samo bankarstvo. Moja majka nije mogla zamisliti to da posluje s bankom a da ne ode u poslovnicu. Moja djeca ne mogu zamisliti da idu u poslovnicu, sve što trebaju obave preko mobitela. To je ta promjena koju pokušavamo stalno osvijestiti.
Vidite li vi opasnost da digitalizacija u međudjelovanju s globalizacijom dovede tek do zamjene lokalnih monopola globalnim monopolima?
- Na kraju krajeva, moć je kod potrošača. Ako potrošač prepozna da mu digitalizacija donosi bolju i povoljniju uslugu, on će je prihvatiti. I kako da zaustavite to? Ako mi Alibaba dostavlja košulju jeftinije i brže, nego da sam idem u dućan, kako da se to zaustavi? Po meni je to nemoguće. To je trend koji će vjerojatno ugroziti brojne monopole, no milijunima će donijeti puno više koristi nego štete.
I zato je digitalna revolucija nezaustavljiva. A ja ne mislim da je to opasnost za male države. Upravo suprotno, to je velika prilika. Ako malo pogledate oko sebe, vidjet ćete da se već događa. Čuo sam da u Hrvatskoj postoji informatička tvrtka koja zapošljava više od tisuću ljudi i ima globalni biznis i urede diljem svijeta (Infobip op. a.). Dakle, već postoje oni koji su prepoznali te goleme mogućnosti.
Spomenuli ste da je cilj obiteljske zaklade rad na unapređenju Švedske. Je li teško tu agendu uskladiti s poslovnim interesima kompanija u vašem vlasništvu, s obzirom na to da često nisu kompatibilne?
- Ne vjerujem da je to ili-ili izbor. Mi ne upravljamo tvrtkama u kojima smo dioničari, to radi menadžment.
Naša je uloga da, kroz dugoročno vlasništvo i aktivno sudjelovanje u upravama kompanija, pomognemo ostvariti maksimalno kvalitetno poslovanje, pri čemu je, dakako, važan i utjecaj na zajednicu. No, ne možete ignorirati ekonomsku realnost. Za znatan dio naših tvrtki kinesko tržište obuhvaća i polovicu njihovih prihoda. Logično je onda da se dio proizvodnje preseli tamo. To je poslovna nužnost.