Susret američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegova ruskog kolege Vladimira Putina vjerojatno će se održati krajem svibnja, između 25. i 27., u nekoj od europskih zemalja, piše iz dobro obaviještenih kremaljskih izvora moskovski list Komersant.
Naime, već dugo se priprema susret dvojice lidera, a kako smatraju u Moskvi, sazrio je trenutak za sastanak, s obzirom na to da su odnosi Rusije i SAD-a, unatoč burnim najavama o normalizaciji i "bratstvu", zapali u veću krizu nego što su bili u vrijeme Baracka Obame.
Treća zemlja
Prema navodima ruskih medija, Trump dolazi u Europu na tri vrlo važna sastanka: na summit NATO-a u Bruxelles, potom na sastanak zemalja G7 u sicilijanskom gradiću Taormini te početkom lipnja na susret čelnika G20 u okolici Hamburga na koji dolazi i Putin. Iako se stalno nagađalo da će se susresti upravo u Hamburgu, očito će do sastanka doći ranije, ili u Belgiji (prije summita NATO-a ili poslije njega) ili u Italiji (prije skupa G7 ili poslije njega), a postoji i vrlo vjerojatna varijanta da će se sastati između tih događaja u nekoj trećoj, zasad neimenovanoj zemlji. Politolog Andrej Kortunov kaže da će se suziti teme razgovora te da će glavna stavka na susretu Putin-Trump biti Sirija i Ukrajina kao najveći trenutačni kamen smutnje između dviju zemalja.
Prijatelji
Ruski politolog Andrej Sušencov ističe da je susret važan i može donijeti pomake jer su obojica predsjednika "odani osobnoj diplomaciji", odnosno i Putin i Trump puno polažu u neposrednu komunikaciju u opuštenoj atmosferi. Ruski analitičari smatraju da je velik potencijal upravo u tome da se predsjednici svide jedan drugome i "postanu prijatelji", a onda na taj način "uz čašicu razgovora" rješavaju i svjetske probleme. Važno je napomenuti kako Putina prati glas da je odan prijatelj pa tako nikada nije napustio, primjerice, prokazane Silvija Berlusconija i Gerharda Schrödera, a i Trump je, napominju Rusi, čovjek impulsa.
Suzdržanost
Moskva je bila oduševljena Trumpovom pobjedom, nadajući se da će on - barem prema onome što je govorio u kampanji - biti sklon da s Rusijom "podijeli" interesne sfere, da će se prema Europskoj uniji ponašati odbojno, upravo toliko da se smanji njezin utjecaj i olabavi sprega Washington-Bruxelles u kojoj je Moskva uvijek ostajala kraćih rukava, te da će SAD skinuti šapu s Balkana i pogotovo Ukrajine pa će se Kremlj tu osjetiti opuštenije. Nadanja su se malo pokolebala, pogotovo nakon nesmiljenog raketiranja Sirije, nekih izjava o jačanju NATO-a (Rusi su gajili nadu da će se otegnuti prijam Crne Gore, a ozbiljno su shvaćali Trumpove izjave o "zastarjelosti NATO-a") i podrške Ukrajini. Rusi su sada počeli detaljnije analizirati Trumpa, premda kažu da još uvijek ne znaju što se od njega može očekivati jer je potpuno nepredvidiv, pa zato žele od njega iz prve ruke čuti čemu se mogu nadati. "Bujica Trumpovih izjava, koje se međusobno pobijaju, tjera na razmišljanje i pitanje kako uopće graditi odnose sa SAD-om", konstatira u svojoj analizi ruska agencija Lenta. Sušencov, pak, kaže da Moskva polako slaže svoj stav o američkoj administraciji, ali zasad je to "vrlo suzdržano". Euforiju je tako zamijenila suzdržanost, pa i nelagoda zbog Trumpove nepredvidivosti. "Već nam nedostaje predvidivi Obama", navodi Komersant koji smatra da je bilo bolje s neprijateljski raspoloženim Obamom ili Hillary Clinton na čije se reakcije uvijek može spremno postaviti i reagirati.
Kina i EU
Andrej Sušencov navodi kako raketiranje Sirije pokazuje da bi zbog problema na unutarnjem planu - a Trump ih je u posljednje vrijeme imao dosta - američki predsjednik bio spreman eksperimentirati i žrtvovati veze s važnim partnerima. Ta jednostranost i sebičnost američke administracije jako nervira Moskvu, a on smatra da ni osobni susret neće pridonijeti jačanju odnosa ako Trump nastavi praksu da donosi odluke bez konzultacija i ne obazirući se na mišljenja drugih čimbenika na međunarodnoj sceni. Prema navodima Komersanta, takav odnos i zazor prema Trumpu imaju i Kina i EU, kao najjači čimbenici na svjetskoj političkoj sceni.
"Putin studira svoje mete, pronalazi njihove ranjive točke i zna ih iskoristiti"
Bijela kuća dobila je vlastiti "dosje" o Putinu, piše Washington Post. "Gospodin Putin: operativac u Kremlju" psihološki je profil na 500 stranica iza kojega stoje Clifford G. Gaddy i Fiona Hill, stručnjakinja za Rusiju koja se nedavno priključila Trumpovu timu kao direktorica za Rusiju i Europu u Vijeću za nacionalnu sigurnost. Njezina je knjiga objavljena 2013., a dopunjena 2015. godine i nije isključeno da će se naći i na Trumpovu "noćnom ormariću".
Bez ideologije
Hill i Gaddy predstavljaju Putinovih šest identiteta koji se prepliću te analiziraju Putinovo ponašanje: etatist, povjesničar, preživljavatelj, autsajder, zagovornik slobodnog tržišta i "case officer" - agent zadužen za posebni zadatak. "On je majstor manipulacije, potiskivanja informacija i kreiranja pseudoinformacija. Vjeruje samo sebi pa koristi iznuđivačke metode za sve druge - zajednički osiguranu inkriminaciju kako bi se osigurala lojalnost." Putin kao etatist nema ideologiju. Posrtanja nakon pada SSSR-a smatra poniženjem koje mora osvetiti. Proglasio se "slugom države". "Obećao je iznova izgraditi državu", navode. Kao povjesničar, cijeni "korisnu povijest" koja naglašava središnje mjesto države. U tom kontekstu poseže za obiteljskom poviješću i naglašava svoje korijene iz 17. stoljeća, iz provincije Rjazanj. Time se koristi i kao "preživljavatelj". Podsjeća da su mu opsadu Lenjingrada preživjeli roditelji, ali ne i stariji brat. "Osobna priča o smrti i preživljavanju odgovara općem kontekstu ruskog nacionalnog povijesnog narativa", pišu autori.
I sudac i igrač
Dodaju da je Putin "autsajder" relativno skromna podrijetla, koji je na početku karijejere rijetko bio u središtu zbivanja i mnogo je toga propustio zbog rada za KGB u Dresdenu te u lokalnim vlastima St. Peterburga. To je, tvrde, prouzročilo jaz u kulturnom znanju i političkim referencama. "Njegova su mjerila 1970-e i 1990-e, no nedostaje pluralistički kraj 1980-ih", ističu. Dodaju da Putin voli neprimjeren humor ("specijalnost" su mu šale o testisima), i voli raditi predstavu iz grđenja podređenih ili oligarha. Ljudi vole vidjeti kako njima nesimpatične opisuje istim rječnikom koji bi sami koristili. "Kapitalizam za njega nije proizvodnja, menadžment i marketing. Nije riječ o radnicima i potrošačima, nego o vezama s regulatorima, korištenju rupa u zakonu. Za Putina je ekonomija bojišnica i koristio je metode prisile na temelju dubokog znanja o manama ili malverzacijama neprijatelja", pišu. I na kraju je i "case officer". U KGB-u je bio 15 godina i ima sposobnost "studiranja uma svojih meta, pronalaska ranjivosti i shvaćanja kako ih iskoristiti". Tu je taktiku primijenio protiv oligarha."Korumpirana i čak nezakonita aktivnost ostaje tajna dok osoba igra igru", pišu Hill i Gaddy, navodeći da je Putin i sudac i glavni igrač, koji na SAD gleda kroz uvredu proširenja NATO-a, sramotu invazije na Kosovu i podršku za udruge koje podrivaju rusko jedinstvo. WP tvrdi da knjiga ima i mana - ovlaš se dotiče cyber ratovanja i ubojstava Putinovih kritičara.
Priredila: M. Hrupić