I dalje se bez prekida nastavlja spor i mučan napor na spašavanju žrtava zatrpanih pod ruševinama Hotela Rigopiano pored Farindole u Abruzzu, podno Gran Sassa, na visini od 1200 metara iznad mora i kotarskog središta Pescare.
Spasioci se probijaju kroz tone šute, snijega, stabala i raznoga inog otpada koje su na hotel u njega nanijeli lavina i odron izazvani jednim od mnogih potresa duž apeninskog hrpta u srednjoj Italiji. Probijanje je sporo jer je nanesena masa nestabilna, pa je svaki osvojeni decimetar tijesnog tunela nužno odmah poduprijeti gredama da se ne uruši i zatrpa i žrtve i spasioce.
Spasioci se uvlače u malim grupama, puzeći jedan po jedan, pažljivo osluškuju ne bi li čuli gdje ima koga živoga, u utrci s vremenom, pošto su prošla već više od tri dana otkad eventualno preživjeli čame dolje, bez svjetla, vode, hrane, grijanja, te s ograničenom količinom zraka.
Sreća je u nesreći, zapravo na granici čuda, što je i ovoliko žrtava dosad spašeno - u subotu ih je izvučeno četvero koji su u petak locirani ispod lavine - a najviše sve četvoro djece. Jedan od njih, Edoardo, iscrpljen ali posve priseban, odmah poslije izvlačenja je rekao da su njih troje djece bili u izdvojenoj prostoriji, gdje su igrali bilijar i da je s njima bila samo mama jedne od djevojčica.
“A što se zapravo dogodilo?”, pitao je on spasioce. Bilanca obznanjena u subotu u pozno popodne glasi: 11 spašenih (dvojica koji su izbjegli rušenje i devetero izvučenih), 5 poginulih (izvučenih i prebačenih u mrtvačnicu u Pescari), 23 nestalih. Navodno se čuju glasovi nekih od zatrpanih, što budi nadu. Procedura je jednostavna: kad geofoni - kadri, kažu, “čuti” kada padne dlaka - detektiraju frekvenciju ljudskog glasa, spasioci kreću onamo. Dozivaju, od onih koji se odazivu zahtijevaju da im kažu ime u prezime.
To ne služi samo radi konstatacije o kome je riječ, nego i da se ustanovi je li osoba pri punoj svijesti. Od pretprošle noći rabi se još jedna tehnika traganja: doneseni su detektori kadri “uloviti” mobilne telefone, pa i ako su ugašeni i bez struje, navodno veoma osjetljivi. Spašeni kažu da su oni čuli spasioce i prije nego spasioci njih. Da im je to dalo snagu i volju. Danas je objektivno zadnji dan za spašavanje, malo tko uspije doživjeti peti ili dalji dan, iako je bilo i čudesnih preživljavanja pri potresima - ali to su iznimke, sretne i rijetke.