DRŽAVNI TAJNIK ZA BREXIT

ROBIN WALKER U RAZGOVORU ZA JUTARNJI: 'Nadamo se da će odluka o otvaranju tržišta rada za Hrvate biti donesena u lipnju iduće godine'

Wikipedia

Robin Walker

Zagreb je, u sklopu konzultacija sa zemljama članicama, posjetio Robin Walker, državni tajnik u britanskom ministarstvu za Brexit.

 

Kakav je stav britanske vlade o Brexitu nakon posljednjeg govora premijerke Therese May u Firenci?

Taj je govor poslao vrlo jasnu poruku: da, mi mijenjamo sadržaj svog odnosa s EU, ali to ne znači da napuštamo Europu i da nećemo dijeliti europske vrijednosti. Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) će i dalje davati značajan doprinos europskoj sigurnosti i prosperitetu kao susjed i prijatelj željeti uspjeh Uniji. Premijerka je istaknula da želi dubok odnos s EU kako bismo mogli nastaviti poslovati.

Bruxelles ističe da je jedan od ključnih problema pitanje statusa građana Unije u UK. Kakav će biti položaj državljana Hrvatske koji sada nemaju pristup tržištu rada na Otoku?

U pregovorima nastojimo ostvariti najveći sigurnost i stabilnost kad je riječ o građanima EU koji žive u UK i obrnuto kako bi znali da njihovi životi neće biti poremećeni. I tu neka ključna pitanja, poput socijalne sigurnosti, zdravstva, mirovina, gdje smo do sada postigli veliki napredak. I stav Londona je tu vrlo jasan: cilj je da tretman svih građana EU bude isti, uključujući i građane Hrvatske. Nadamo se da će odluka o otvaranju tržišta rada za Hrvate biti donesena u lipnju iduće godine, no to ne ulazi u ovlasti mog ministarstva, ali iz Hrvatske donosim odluku koliko je to pitanje važno za ovdašnje stanovništvo. A tu je i tri millijuna stanovnika EU koji žive u UK i jedan milijun ljudi s Otoka koji žive u EU. Cilj je svakako osigurati za budućnost sustav koji će omogućiti prometne veze bez barijera kako bismo jedni mogli uživati u kulturnim dosezima drugih.

Što je s pitanje granice između Irske, članice EU, i Sjeverne Irske, dijela UK?

Mislim da je to ključno pitanje. Tu je prije svega pitanje obveza koje su i UK i Irska preuzele mirovnim sporazumom (“Sporazum Velikog petka”) i koje treba u procesu sačuvati. I tu je pitanje uklanjanje barijera na granici. Imam osobno iskustvo velikog napretka u Sjevernoj Irskoj jer sam bio pomoćnik ministra koji je prije toga bio vojnik ondje - i on je vidio koliko su stvari promijenile u 30 godina i koliko je taj proces bio važan. Nužno je stoga postići dogovor, EU i UK, ali i Velika Britanija i Irska kako bi se obveze nastavile poštivati. I tu se stajališta Bruxellesa i Londona gotovo u potpunosti poklapaju, a jednak je interes i Belfasta i Dublina da se mirovni proces sačuva. No, da bi se taj problem uspješno riješio, potrebno je postići napredak u drugim područjima, kao što je carina, standardi hrane, veterinarski standardi. I tu se jako dobro vidi kako nije ključno samo razgovarati kako ćemo se razići već kako ćemo funkcionirati u budućnosti. I mislim da je to pitnje jedno od onih koje ne djeluju destruktivno već nas vode prema zajedničkom zaključivanju pregovora u kojima nitko ne gubi već svi dobivaju.

I iz ovog se razgovora vidi da postoji razlika između EU i UK: Unija bi prvo riješila pitanje prekida, a UK bi paralelno pregovarao i o budućim odnosima.

I zbog toga smo odlučili ubrzati pregovore o ključnim pitanjima prekida, to je dakle Sjeverna Irska, status građana i novac koji bi UK još trebala uplatiti. Ovo posljednje je pitanje oko kojeg će uvijek postojati prepirke i tu smo pristupili konstruktivno. I mislim da smo na dobrom putu da zaključimo pitanja za koja Bruxelles smatra da su ključna te da se bavimo i drugim pitanjima koja pomažu rješavanju pitanja vezanih za prekid odnosa.

Možemo li zbog novog odnosa snaga u britanskom parlamentu očekivati da svi zakoni budu doneseni pravodobno?

Da, demokratski proces na obje strane funkcionira što donosi izazove, ali i nove prilike. Kad je riječ o UK svjedočili ste da su svi ključni zakoni bili doneseni na vrijeme, bilo da je riječ o pitanju Članka 50 bilo da je  riječ o zakonu kojim se prekida prihvaćanje EU zakonodavstva (Repeal Bill). Ovaj posljednji je donosen u parlamentu nakon izbora u lipnju i prošao je s komfornom većinom što znači da će tako biti i s ostalim dokumentima.

I dalje se u UK često u javnom diskursu zna naići na poziv za novim referendumom.

Mislim da većina ljudi u zemlji želi vidjeti dovršetak ovog procesa i to je stajalište koje su zauzele i konzervativna i laburistička stranka. Potrebno se koncentrirati na proces kako bi bio što uspješniji i kako možemo ostvariti snažno partnerstvo EU i UK. Na prošlim je izborima 85 posto ljudi glasalo za stranke koje su rekle da će poštovati rezultate referenduma.

Velik broj financijskih institucija napušta London.

London je globalni financijski centar i to će i dalje biti. Bio sam nedavno u Lloyd’s u Londonu, jednom od lidera osiguravateljskog biznisa. I jasno je da financijska industrija ima veliki interes da nastavi poslovati u Europi i globalno. To isto čujem i od poslovnih subjekata u Europi, to sam konačno čuo i u Hrvatskoj: poslovni ljudi žele biti sigurni da će moći nastaviti poslovanje u UK i imati pristup svim onim vrijednostima i vještinama koje postoje u Londonu. UK će imati koristi od poslovanja u EU, ali i EU će imati velike koristi od pristupa globalnom tržištu kroz London koji će i sljedećih desetljeća ostati međunarodni centar. A poslovanje će seliti onamo gdje smatra da će bolje poslovati.

Hoće li pregovori biti gotovi do 29. ožujka 2019?

Do tada bismo trebali imati sporazume o tome kako će naši odnosi izgledati, a zatim dolazi prijelazno razdoblje pa stoga nije nužno da sve bude definirano i primjenjeno do tog datuma. Ali svakako želimo poštovati odredbe Članka 50. I zato je svo vrijeme potrebno utrošiti na konstruktivne pregovore kakve sada imamo.

Zašto je UK uopće ulazaila u EU.

To pitanje ide u prošlost punih 40 godina. Naime, UK se odlučila na ulazak u doba kad je to bila Europska ekonomska zajednica koja omogućuje slobodnu trgovinu i tu smo vidjeli svoje mjesto. Tada je bilo vrlo malo rasprave o političkom aspektu, tada se nije raspravljalo o izazovima Maastrichta ili Lisabonskom ugovoru. I iako sam bio zagovornik ostanka u EU smatrao da je nužno imati referendum.

Postoji li mogućnost još jednog referenduma o neovisnosti Škotske.

Za to, mislim, više nema apetita. Škotska je sada fokusirana na poslovanje, na to kako ostvariti bolje odnose s EU. I shvatili su da su duboko povezani s UK. Postojao je trenutak kad se to moglo ostvariti, ali on je prošao i to su pokazali i posljednji izbori. I sad je Škotska okrenuta pitanju jačanja UK.

ELIPSO

Izdvajamo