Događaji u noći neuspjelog vojnog puča u Turskoj najdramatičniji su u mojem dosadašnjem životu nakon granatiranja Zagreba 1995. godine, kaže dr. Deniz Kuru, docent na Tursko-njemačkom sveučilištu u Istanbulu.
Ovaj mladi politolog, sin Hrvatice i Turčina, rođen je prije 34 godine u Zagrebu, gdje je proveo rane godine života. Diplomirao je politologiju na Sveučilištu Ankara, magistrirao na Sveučilištu George Washington, a doktorirao na Južnokalifornijskom sveučilištu. Uz hrvatski i turski, Deniz Kuru tečno govori engleski i njemački, a koristi i francuski, španjolski, talijanski i ruski. U telefonskom razgovoru dr. Kuru govorio mi je o dramatičnim događajima tijekom pokušaja vojnog puča.
Gdje ste bili u vrijeme pokušaja vojnog puča?
- S obitelji sam bio na jednoj svadbi u Istanbulu. Tijekom večeri smo čuli da su na dva mosta koji povezuju europsku i azijsku stranu grada tenkovi. Na mobitelima smo pretraživali internet pa smo spoznali da avioni u Ankari napadaju državne institucije. Onda smo shvatili da nešto nije u redu, pa su se gosti počeli razilaziti. Zatim smo čuli da je kod policijske centrale u Istanbulu došlo do pucnjave, a kako živimo blizu, odlučili smo ne ići kući, nego kod obiteljskih prijatelja blizu mjesta gdje je bila svadba.
Što se onda događalo?
- Ubrzo su iznad zračne luke na visini od oko 100 metara počeli letjeti lovci. To je bilo užasno jer su u nekoliko puta probili zvučni zid pa smo imali dojam eksplozije bombi. Prozori su popucali na nekim zgradama pa smo bili u strahu jer nismo znali što će se dogoditi. Noću oko dva-tri sata vlada je odlučila udaljiti sve zrakopove koji lete bez dozvole, no nije se znalo koji je dio vojske pod njezinom kontrolom jer su pučisti zatočili većinu članova generalštaba. Tek je mali dio vodećih generala bio na slobodi, primjerice šef ratne mornarice je na televiziji rekao da ne podupire puč i da će on propasti.
Usporedili ste događaje u Istanbulu s granatiranjem Zagreba 1995.
- Da, tada nisam više živio u Zagrebu, ali sam se slučajno zatekao na jednoj svadbi. Sad, srećom, u Istanbulu nije bilo bombardiranja, ali je bilo u Ankari. Imam prijatelje u Ankari koji žive u blizini Parlamenta, oni su ležali na podu dok je trajala pucnjava, a zatim su pobjegli u jedan udaljeniji stan. Nismo znali kada će to završiti, ali smo oko pet sati ipak otišli malo odspavati. Kad smo se nakon dva-tri sata probudili, vidjeli smo da su policija i dijelovi vojske koji su bili uz vladu preuzeli kontrolu.
Dramatične događaje pratili ste putem televizije i društvenih mreža?
- Da, kad smo došli kući, na državnoj smo televiziji čuli da se dogodio vojni udar. Voditeljica je, zatim, pročitala zahtjev vojske. No, na privatnoj televiziji CNN Turk, koja surađuje s CNN Internationalom, smo vidjeli Erdogana. On se javio preko mobitela i videoveze te pozvao ljude na ulice i u zračnu luku tako da može sletjeti u Istanbul. Nakon što je otišao iz hotela na obali gdje je bio na odmoru, tamo su došle specijalne snage koje su ga htjele uhititi. To je propalo jer je on već napustio ljetovalište. No, deseci tisuća ljudi poslušali su Erdogana i izašli su na ulice te stali pred tenkove. Jedna poznanica naše obitelji je ubijena na mostu kada je stala pred tenkove. To je bilo tragično. U samo 10 do 15 sati oko 200 civila izgubilo je živote, kao i 70 policajaca i oko 100 pučista.
Tko stoji iza pokušaja vojnog udara?
- Izgleda da iza toga stoji struja u vojsci koja je bliska islamističkom vođi Fethullahu Gülenu, koji već dvadesetak godina živi u SAD-u.
Pokret Hizmet, na čijem je čelu Gülen, neki analitičari uspoređuju s katoličkom organizacijom Opus dei. Drugi, pak, kažu da je to islamski kalvinizam.
- Nisam ekspert za islamističke pokrete, ali iz turskih sam i svjetskih medija saznao za te analogije. U Turskoj kritičari gulenista kažu da je, zbog svoje tajnovitosti, taj pokret islamski Opus dei. Problem je što se cijelo vrijeme nije znalo točno tko su ljudi koji su unutar te organizacije. Znalo se tko je broj jedan, Gülen, ali ne i tko su broj dva i tri. Ne zna se kakvu strukturu ima ta organizacija, a Gülen tvrdi da su grupa umjerenih vjernika. No, imali su svoje novine, radio i televiziju, škole i sveučilišta. I to ne samo u Turskoj nego i u BiH te nizu zemalja. U Turskoj su imali 15 do 20 privatnih sveučilišta. Ta su sveučilišta sada stavljena pod državnu kontrolu i više nemaju svoje rektore, nego ih je postavila država. Gulenisti posjeduju velike tvrtke holdinge u svim vrstama industrijskih i trgovačkih aktivnosti. Sada se to pokušava staviti pod državnu kontrolu da se vidi put novca. Imali su i veliku banku koja je sada blokirana i pod kontrolom države.
Mnogo je teorija zavjera, uključujući i onu da Amerikanci stoje iza ovog neuspjelog puča. Što mislite?
- Ja sam politolog i ne vjerujem u teorije zavjere. Njih može lansirati svaka osoba u kafiću. Turska i Amerika su vjerne saveznice od 1950-ih. Turska je jedna od prvih članica NATO-a. Jučer je predan službeni zahtjev Turske SAD-u da izruči Gülena. Neki kolumnisti bliski turskoj vladi pišu da će se to dogoditi u roku dva mjeseca.
U Turskoj je i sada izvanredna situacija?
- Da. Vlada izbacuje iz državne službe sve ljude za koje se smatra da su povezani s pokretom Hizmet. Nadalje, svim državnim službenicima zabranjen je izlazak iz zemlje. Ako ste u inozemstvu, dobili ste poziv da se vratite. Možete ostati u inozemstvu samo ako postoji neki izvanredni razlog za to. U Istanbulu su i dalje svake večeri prosvjedi. Svake večeri na mobitel stiže poruka predsjednika Erdogana u kojoj se ljude poziva da i dalje idu van kako bi podupirali demokraciju i ustavni poredak. Do rane zore čuju se automobilske trube i pjesme. Turske zastave su na autobolilma i zgradama kao simbol jedinistva. Na reklamnim panovima piše: ‘Suverenitet pripada narodu’. To je inače famozna rečenica Kemal Paše Atatürka, utemeljitelja turske republike.
Ima li turista u Istanbulu?
- Ima, ali vidljivo manje. No, ne bih rekao da je to zbog pokušaja puča - to je rezultat nekoliko terorističkih napada u posljednjih godinu dana. Više ima turista iz arapskih zemalja i Irana nego onih sa Zapada.
Predsjednik Erdogan ima puno pristaša, ali i puno kritičara, koji ga napadaju zbog diktatorskog načina vladanja. No, te su noći njegovi kritičari i pristaše bili jedinstveni?
- Erdogan je dobio natpolovičnu većinu na izborima. Nakon puča svi su šefovi oporbenih stranaka stali uz Erdogana braneći demokraciju. Rekli su da su protiv vojnog udara. Kada je počeo napad na Parlament, u njemu je na sjednici bilo oko 100 zastupnika. Bilo je članova vladajuće i oporbenih stranaka. Svi su zajedno pobjegli u bunkere. Drugi je dan potpisana zajednička deklaracija koju je pročitao predsjednik Parlamenta. Poduprle su je sve četiri parlamentarne stranke. To je bilo važno jer su građani gledali uživo. To se događalo u subotu, 20 sati nakon puča.
Predsjednik Erdogan dobio je i snažnu podršku EU, SAD-a i Rusije. No, mnogi događaji u Turskoj pobuđuju strah za budućnost turske demokracije. Primjerice, najava uvođenja smrtne kazne.
- Jučer je jedan zastupnik AKP-a gostovao na televiziji pa je rekao da postoje neki društveni zahtjevi za ponovnim uvođenjem smrtne kazne u turskom kaznenom sustavu. Rekao je da se tome sada ne protive direktno jer će nakon nekog vremena smanjiti pritisak za taj zahtjev. Naglasio je kako smatra da će se taj zahtjev ipak zaustaviti u Parlamentu. Sam Erdogan je rekao da će zahtjev potpisati ako dođe do njega. No, mislim da je to manje-više retorika. Sumnjam da će smrtna kazna biti vraćena.
No, dojam je da je Erdogan sada jači nego prije?
- Nije cijelo društvo uz Erdogana, ali podržava instituciju predsjednika Republike. Turci smatraju da je najbolje rješenje demokracija i da do promjena treba dolaziti na izborima, a ne putem vojnih udara. Da, iz ovoga puča Erdogan je izašao jači. Sad je pitanje hoće li i turska demokarcija izaći jača. No, odgovor na to pitanje ne znam.
Turska je sekularna zemlja, no unatrag 15n do 20 godina došlo je do puzajuće islamizacije.
- Tansu Ciller je moderna žena, ali bila je umiješana u korupciju i krađu. Na kraju je njezina stranka ispala iz Parlamenta jer nije mogla prijeći izborni prag. No, političari poput Tansu Ciller zbog svojih su korupcijskih afera doveli AKP na vlast kao alternativu.
Je li ugrožena sekularna Turska?
- Vladajući AKP je konzervativna i islamistička stranka. Prije je AKP imao mnogo više liberala, pa čak i neke socijaldemokrate kao članove i ministre. Oni su otišli, no neki kažu da su iz AKP-a otišli i pravi islamisti. AKP sada ima snagu i državnu moć i ja mislim da je tu sad ideologija u drugom planu. Među sekularistima ima onih koji su za bilo kakav vojni udar, a ima i onih koji smatraju da je demokracija jedino rješenje kako god to izgledalo. S druge strane, unutar islamističkih slojeva u društvu ima ljudi, možda 10 posto, koji možda žele da Turska bude islamska država tipa Irana. No, ti su ljudi uvijek bili manjina i sada su manjina. Gibanja u turskom društvu ponekad su više, a ponekad manje konzervativna, no Turska nije država poput arapskih zemalja. Primjerice, u Istanbulu imate restorane u kojima normalno jedete svinjetinu, a to teško možete naći u arapskim zemljama.
Dakle, možemo reći da u Turskoj postoji koegzistencija različitih sustava življenja. To je najvažnije.
Kako će se puč odraziti na stabilnost Turske koja je jako važna za cijelu regiju?
- Turska je već neko vrijeme u problemima zbog kriza u regiji, a sada dodatna kriza to samo povećava.
No, u posljednjih 15 dana poboljšani su odnosi s Rusijom i Izraelom pa mislim da će sada Turska voditi vanjsku politiku koja će biti više za suradnju sa susjedima. No, još je prerano govoriti o svemu tome.