NESLAVNI REKORDER

SLOBODAN NAKON 43 GODINE U BETONSKOJ SAMICI 'Zašto često poželim da sam ponovno u svojoj ćeliji... jer sada svi misle samo na sebe'

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 30.04.2016. u 11:42

Četiri desetljeća u samici s napadima panike i klaustrofobije završili su na njegov 69. rođendan kada ga je američka država Louisiana pustila na slobodu

Prije nego što je u veljači izašao iz zatvora na slobodu, Amerikanac Albert Woodfox proveo je 43 godine bez prestanka u samici, čime mu je pripala neslavna titula čovjeka koji je na takav način proveo najviše vremena utamničen u Americi.

U betonskom bloku manjem od 2x3 metra, bez pogleda na nebo i bez ikakvog kontakta s ljudima, Woodfox se mogao razgibavati hodanjem s jednog kraja ćelije na drugi. Jednom na dan dopuštali su mu da sat vremena provede izvan ćelije, ali je pritom morao biti okovan lancem.

Četiri desetljeća u samici s napadima panike i klaustrofobije završili su na njegov 69. rođendan kada ga je američka država Louisiana pustila na slobodu.

No, sad kaže da često poželi da je ponovno u svojoj ćeliji. Kako je objasnio za britanski Guardian , ljudska su bića teritorijalne prirode i osjećaju se sigurnije na području gdje su sigurni. "U ćeliji imaš rutinu, znaš što će se dogoditi, kada će se dogoditi, dok je u društvo to teško, labavije. Stoga ima trenutaka kada dosita poželim da sam natrag u sigurnosti svoje ćelije."

Woodfox je bio pripadnik znane "Angolske trojice", bivših aktivista Crnih pantera koji su bili podvrgnuti desetljećima samice u zloglasnom zatvoru Angola u Louisiani. U takav nehumani način zatvaranaj Woodfox je dospio nakon što je optužen da je ubio zatvorskog čuvara, što je on cijelo vrijeme opovrgavao i tvrdio da su mu namjestili. Njegovu kaznu savezni je sdu dvaput ukidao na temelju toga što je neustavna, te je na koncu izađao iz zatvora kao slobodan čovjek.

Preživio je 15 tisuća dana izolacije. Takav oblik zatvaranja UN je proglasio torturom, a i znanstvena istraživanja pokazala su da može prouzročiti tešku psihološku štetu osobi u manje od tjedan dana.

Mnoga su nova iskušenja sada pred čovjekom koji je većinu života proveo nasilno izoliran od svih ostalih ljudi. Najčudnije mu je da se osjeća potpuno neugodno kada je u gomili. Nije navikao na to i zbog toga je jako nervozan. U ćeliji je znao da se treba štiti od napada sprijeda, dok su su mu bokovi i leđa bili zaštićeni zatovrskim zidovima. Sada dok je u društvu drugih ljudi, stalno se mora podsjećati da su male šanse da bude napadnut.

Albert Woodfox ostao je u kontaktu s Kennyjem 'Zulu' Whitmoreom, koji je nedavno vraćen u spavaonicu zatvora Angola nakon više od 30 godina u samici. Također, Woodfox provodi dosta vremena s Robertom Kingom, još jednim članom skupine koji je oslobođen 2001. godine.

Ponovno okupljanje svih pripadnika utamničene skupine "Angolske trojice" nije više moguće jer je treći čovjek, Herman Wallace umro 2013. i to dva dana nakon što je pušten iz zatvora.

Woodfoxa je pogodilo, ispričao je Guardianu , koliko se Amerika promjenila od 70-ih godina prošlog stoljeća, kada je utamničen. Prije njegovog odlaska u zatvor, zemljom je plamtila žestoka politička debata, a sada, smatra Woodfox, čini se da svi misle samo na sebe i svoje potrebe.

Dane koje su mu preostali junak ove priče želi posvetiti upozoravanju javnosti koja je, kako mu se čini, postala neosjetljiva na patnje koje prolaze zatvorenici u samicama, a tamo svake godine završi sto tisuća Amerikanaca.

Izdvajamo