Jedna od skupina koju se na ovom referendumu ništa ne pita smo mi, kojima je Ujedinjeno Kraljevstvo posuđena domovina. Stigli smo s raznih strana Starog kontinenta i prelaskom La Manchea zamijenili domove, kvartove, obitelji i prijatelje londonskim životom.
Ako smo imali sreće i snalažljivosti, grad nas je toliko prigrlio da nas naši autohtoni prijatelji smatraju Londoncima. “Naravno da ću glasati za Brexit. Ne mogu podnijeti imigrante koji dolaze u grad”, govori mi Olivia. Debbie je noć prije referenduma šampanjcem nazdravljala “Britaniji koja će ponovno pripasti Britancima”. Moj francuski suprug i ja šutke smo promatrali. Kategorija imigranata koju brexitovci spominju kao neprijatelje broj 1 možda se ne tiče takvih poput nas koji imamo dobre poslove i život u skladu s londonskim zahtjevima, ali fundamentalno mi smo baš to - imigranti koji su preplavili London.
Talijanka Isabella zabrinuta je za posao u banci. Na dan referenduma, na kojem ne smije glasati, javlja: “Ne mogu mi ništa. Ne smiju me izbaciti jer su mi djeca britanski državljani”. Claudia je cijeli dan inzistirala da se nađemo na kavi jer nakon četvrtka možda ni ta kava neće biti ista, nama koji više nećemo pripadati ovamo. Osobno, takve su mi panične reakcije zabavne. Možda dijelom jer vjerujem da će Britanci glasati za ostanak u EU. Većina mojih britanskih prijatelja zaklinje se da će glasati za izlazak. No, posljednje godine izvještavanja iz Londona - dva puta parlamentarni izbori, Olimpijske igre, kraljičin jubilej, kraljevsko vjenčanje, dva teroristička napada - pokazale su mi da Britanci nisu revolucionaran narod.
Ovo je moj drugi referendum. Za prvi smo zamalo ostali bez Škotske. Bila sam u Aberdeenu i Edinburghu tih dana kada su ankete bile u korist odvajanja, kao i moji škotski sugovornici s kojima sam se susrela. U noći nakon referenduma probudila sam se prije zore, otrčala za kompjutor gdje je stajalo - ostanak. Oni koji su neodlučni, a takvih je i na dan referenduma podosta, teško da zaokružuju drastičnu opciju. Ako sam u krivu i pred zoru pronađem podatke koji će pokazati da se Britanija odlučila za odlazak iz EU, neću strahovati.
Najpragmatičnija nacija na svijetu pronaći će način da zadrži one koji pridonose njezinim porezima i povoljnoj ekonomskoj slici, aktualnu politiku nadjačava tradicija briljantnih institucija. S EU ili bez nje, one štite svoje građane, čak i one koji šutke čekaju na referendumski glas.