ZAGREB - Suđenje vođi srpskih radikala Vojislavu Šešelju, optuženom pred Haaškim sudom (ICTY) za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj, BiH i protiv vojvođanskih Hrvata, završilo je u utorak navečer u Den Haagu nakon nešto više od četiri godine suđenja a sudsko vijeće se povuklo na vijećanje o presudi.
"Proglašavam suđenje završenim. Sudsko vijeće razmotrit će sve (dokaze) iza zatvorenih vrata i izdat će nalog o rasporedu za izricanje presude", kazao je predsjedavajući sudac Jean Claude Antonetti.
Haaško tužiteljstvo zatražilo je u svojim završnim riječima da se Šešelja proglasi krivim i osudi na kaznu od 28 godina zatvora zbog njegove uloge u etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i BiH te vojvođanskih Hrvata.
"On je odgovoran za patnje desetina tisuća žrtava koje su bile izlagane progonu iz vlastitih domova, lišavanju života, zatočenju, mučenju, silovanju, a čija su sela i varoši razarana zbog njegovih riječi i njegovih postupka", kazao je na kraju tužiteljskih završnih riječi glavni tužitelj u predmetu Mathias Marcusen poručivši da je Šešeljeva odgovornost dokazana izvan opravdane sumnje.
Šešelj (1954.), optužen je za ratne zločine počinjene u razdoblju od 1991. do 1993. tužiteljstvo tereti Šešelja da je, zajedno s drugim sudionicima zločinačkog pothvata predvođenog bivšim jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, pokušao uspostaviti novu srpsku državu na dijelovima Hrvatske, BiH i same Srbije kroz progon pod patronatom države, koji je uključivao ubojstva, deportacije, zlostavljanja, pljačku i uništavanje imovine Hrvata i Muslimana.
Optužen je u devet točaka za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja u BiH i Hrvatskoj, a posebno za masakre na Ovčari i u Voćinu te progon Hrvata iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci. Ideju "velike Srbije" sa zapadnom granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag zagovarao je u javnim nastupima, a svojom je ekstremnom retorikom i huškačkim govorima mobilizirao i poticao na progon Hrvata i Muslimana ne samo sebi podređene stranačke dobrovoljačke oružane jedinice, nego i druge srpske snage, poručilo je tužiteljstvo. Uz to organizirao je na tisuće dobrovoljaca, koje je poslao u Hrvatsku i BiH gdje su činili zločine.
Nakon tužitelja Šešelj je u svojim završnim riječima iznio svoj uobičajeni repertoar tvrdnji da je Haaški sud antisrpski i plod zavjere zapadnih sila te da obavještajne službe tih zemalja 'napadaju' na njegovo zdravlje u pritvoru. Sucima je ponudio i teorije da je zločin u Srebrenici podmetnut Srbima te da su ga osmislili francuski i američki obavještajci kako bi se stvorio povod za bombardiranje Srba, a da je zločin na Ovčari produkt dogovora Hrvatske i JNA kako bi se ishodilo međunarodno priznanje Hrvatske. Završne riječi iskoristio je i kako bi sucima objasnio da su Hrvati u stvari katolički Srbi, a Slavonci Slovenci, a uspio im je čak i pročitati skoro čitavi tekst Marseljeze.
Iako je istaknuo da nema pravnih osnova za osuđujuću presudu Šešelj je na kraju završnih riječi sucima poručio da je u skladu s očekivanjima "gazda suda" u njegovu slučaju doživotna kazna zatvora primjerena. Nakon toga zatražio je ukidanje pritvora i najavio da iz Den Haaga ide "direktno u slavu".
Na suđenju Šešelju, koje je započelo 2007., tužiteljstvo je izvelo 72 svjedoka kako bi dokazalo da je Šešelj poticao na progon, etničko čišćenje i ubojstva. Tužitelji su kao svjedoke izveli brojne žrtve, uključujući preživjele masakra na Ovčari i u Voćinu u kojem su sudjelovali Šešeljevi dobrovoljci. Svjedočili su i prognani Hrvati iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci koji su se nakon njegovih govora u Skupštini u Beogradu u travnju 1992., kada se zauzeo za progon Hrvata iz Vojvodine, te na mitingu u Hrtkovcima u svibnju '92. na kojem je čitan popis Hrvata i Mađara koji moraju otići, počeli iseljavati u strahu i uz prijetnje. Iz Hrtkovaca je odselilo oko 700 od 1000 Hrvata.
Pred sucima su se smjenjivali svjedoci koji su govorili o svom strahu nakon Šešeljevih huškačkih ratnih izjava i Šešeljevih govora među kojima i ravnateljica vukovarske bolnice Vesna Bosanac koja ga je slušala na radiju kako potpiruje svoje dobrovoljce.
Tužiteljstvo je na suđenju kao dokaze uvelo niz njegovih huškačkih govora i snimke obilazaka, u odori ili civilu, srpskih dobrovoljačkih postrojbi koje je poticao da pustoše i čine zločine u Hrvatskoj i BiH. Šešelj na tim snimkama objašnjava kako je mobilizirao dobrovoljce Srpske radikalne stranke i upućivao ih u, kako ih je nazivao, "srpske zemlje" u Hrvatskoj i BiH.
Među govorima mržnje koji su prikazani u sudnici su i njegovi govori iz 1991. - od plitvičkog govora u kojem je najavio da će se "kotrljati glave" preko mitinga u baranjskom Jagodnjaku na kojem je govorio da je to srpska zemlja, do govora u skupštini Srbije potkraj '91. u kojem je pozvao na razmještanje JNA na granice "velike Srbije", zauzimajući se za obračun s Hrvatskom ako treba i napalm bombama i bez obzira na eventualne civilne žrtve. Obrana granica "velike Srbije" na području Hrvatske bila je važnija "nego bojati se hoće li pritom pasti neke slučajne žrtve - pa "tko im je kriv - htjeli su rat, imaju rat", kazao je tada Šešelj u Skupštini Srbije. U Vukovaru, pak, poručio je da "nijedan ustaša ne smije živ otići iz Vukovara", a kako su tužitelji istaknuli - njegovi dobrovoljci "napravili su upravo ono što je Šešelj govorio".
Dokazujući njegovu odgovornost za vukovarske zločine, tužitelji su kao svjedoke izveli i Šešeljeve dobrovoljce i pripadnike srpskih snaga koji su opisali kako su dobrovoljci Srpske radikalne stranke sudjelovali u zločinima nad Hrvatima, te kako ih je Šešelj tijekom obilaska za vrijeme borbi za Vukovar ohrabrivao da ustraju i sam pucao na hrvatske snage.
Šešelj je u haaškom pritvoru od 2003. i od prvog dana postupak protiv sebe u haaškoj sudnici ustrajno je pokušavao izvrgnuti ruglu i opstruirati ga a na kraju je zatražio da mu sud isplati odštetu od 10 milijuna eura zbog dugotrajnog pritvora i kršenja drugih prava. U završnim riječima sucima je otkrio kako se nije dobrovoljno predao nego je u Den Haag doputovao kako bi realizirao zajednički projekt s nizozemskom kraljicom, no u tome je onemogućen zbog uhićenja u zračnoj luci gdje ga je umjesto počasne garde i intoniranja himni, koje je očekivao, dočekalo stotinjak policajaca.
Posljednjih nekoliko mjeseci postupka obilježile su i njegove ozbiljnije zdravstvene teškoće tako da mu je početkom ove godine ugrađen potkožni defibrilator kako bi se regulirao rad srca.