Sporni i dugoročno opasni referendum u Republici Srpskoj završio je kako se i očekivalo - sjevernokorejskom podrškom. Milorad Dodik je euforičan, smatra da mu je podrška dala dodatna krila i osigurala pobjedu na lokalnim izborima 2. listopada.
Bošnjački mediji i neki političari pokušavaju umanjiti izlaznost te navode moguće lažiranje odaziva. Ramiz Salkić, bošnjački potpredsjednik RS-a, tvrdi kako su rezultati “plod navlačenja i namještaljki”, ali ako je i tako, neće bitno promijeniti opću atmosferu koju mnogi sada prikazuju kao početak kraja cjelovite BiH.
Međunarodna zajednica, koja je prilično neučinkovito djelovala prije referenduma jer je samo pozivala na njegovo neodržavanje, sada najavljuje sankcije protiv Milorada Dodika, njegovu izolaciju i ignoriranje rezultata čiji je ishod odavno bio jasan. Spominje se čak i Dodikovo uhićenje, ali ta je prijetnja neozbiljna i gotovo sigurno neprovediva (ako nije bilo institucionalne mogućnosti da se referendum onemogući, zanimljivo je kako bi se ostvarila prijetnja koja može odvesti BiH u daljnji kolaps) te služi za samozavaravanje bošnjačkog dijela BiH. Tako je i Tužiteljstvo BiH otvorilo istragu zbog referenduma jer su prekršeni Ustav i zakon te je pozvalo Dodika na saslušanje. Ustavni sud nije mogao ništa, vidjet ćemo što može Tužiteljstvo. No, kako god bilo, tenzije će se produbiti, a na lokalnim izborima očekuje se pobjeda Dodika, Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića pa je iz referenduma svatko nešto ušićario.
Eventualno stavljanje srpskog bosanskog čelnika na “crnu listu” nepoželjnih ljudi u EU, odnosno zabrana putovanja u zemlje EU i ostvarenje kontakata na visokoj razni s predstavnicima Zapada za njega i određen broj njegovih suradnika, zapravo mu samo diže cijenu u RS-u. On ionako kontakte s predstavnicima Bruxellesa praktički nema, a o njegovu ponašanju ovisi put BiH prema euroatlantskim integracijama. Dodiku sankcije Zapada ne bi naudile, štoviše, učinile bi od njega žrtvu “antisrpske zapadnjačke urote”, a najavljivana izolacija još će (bi) ga više (ako je to uopće moguće) vezati uz kremaljski gat. Naime, ne treba zanemariti utjecaj Rusije koja je Dodiku dala izniman značaj za koji on misli da mu je donio svemoguću političku snagu - da bude odlučujući čimbenik koji drži ključeve BiH u svojim rukama te da se zbog pristupa “ako hoćete BiH, morate mi podilaziti” s moskovskim zaleđem može bahatiti prema Bruxellesu i Washingtonu.
Rossiskaja gazeta, glasilo ruske vlade, u izvješću o sastanku Putina i Dodika u Kremlju u predvečerje referenduma dala je lideru RS-a državnički status te pisala o “susretu dvojice državnih poglavara”, a prokremaljska Izvestija objavila je kako bi RS mogao “izaći iz BiH”. Inače, svaki put kada je u političkoj stisci te uoči svakih izbora Dodik uspije izmoliti audijenciju kod Vladimira Putina, čime Moskva izravno poručuje kako je on njihov igrač u BiH. Iako Putin ovaj put nije dao javnu izravnu podršku za održavanje referenduma (razgovarali su jedan sat), ona sama po sebi nije bila ni bitna jer očito nije uslijedilo ni protivljenje ovom “probnom izjašnjavanju” kako o tome pišu moskovski mediji. Očito je da je Kremlj uhvatio svoj dio konaca BiH marionete (Dodik se sam ponudio da bude lutka na koncu) i poteže ih u skladu sa svojim potrebama koje se nužno ne tiču uvijek sudbine BiH ili RS-a, nego Krima, Ukrajine, Gruzije, sankcija i čega već sve ima na tapetu u odnosima s Washingtonom i Bruxellesom. Rusiji s druge strane, upravo zbog političke trgovine sa Zapadom, u ovom trenutku odgovara “vječna” destabilizacija BiH, a time i Balkana te stalno cimanje i natezanje oko odcjepljenja RS-a kako bi onemogućili da BiH i ostatak Balkana koji nije u EU i NATO-u to ostvare. Kaos na političkoj sceni, neprekidna priča o opstanku države kao takve, tavorenje u mjestu te nemogućnost rješavanja bilo kakvih socijalnih i ekonomskih problema postaju paradigma po kojoj se BiH prepoznaje.
Milorad Dodik je dobio što je htio - ojačao je svoj poljuljani politički položaj, iako je referendum zapravo bio sam sebi svrhom. Rezultat se znao, ali je on ionako bio tek probni balon za puno ozbiljnije i sigurnosno opasnije referendume: onaj o izdvajanju, odnosno odcjepljenju RS-a iz BiH. Pitanje je koliko je to u ovim okolnostima ostvarivo jer bi taj potez izazvao velike tektonske poremećaje ne samo u BiH, koje se to izravno tiče, nego i u cijeloj regiji. I konačno, to nije samo u rukama samodopadnog Milorada Dodika. Naravno da je sada, nakon ovog referenduma, Dodik dobio adut kojim stalno prema potrebi - bilo svojoj, bilo Vučićevoj ili moguće Putinovoj - može potezati pitanje “statusa RS-a”, preustroja BiH ili prijetiti secesijom i destabilizirati regiju te na taj način ucjenjivati BiH i dodatno činiti tu državu nefunkcionalnom i neučinkovitom.
Nije tajna da samo Bošnjaci doživljavaju BiH kao svoju državu i domovinu jer druge, rezervne, niti nemaju, pa je činjenica da BiH nije država u punokrvnom smislu riječi. U beogradskim medijima, pak, sve se češće ponavlja mantra o BiH kao “kopiji Jugoslavije”, pa to insinuira i isti učinak - raspad (pitanje je uključuje li on i novi rat). Ne treba zanemariti ni činjenicu da koliko je referendum “ujedinio” Srbe, pridonio je i daljnjoj homogenizaciji druga dva naroda oko svojih nacionalnih stranaka.
Kao dio referendumske RS-ovske priče stalno se ponavljalo, a pogotovo je to činio Dodik, pitanje “trećeg (hrvatskog) entiteta”. I to bi, ako tamošnji HDZ to prihvati (a stvaranje savezništva s Dodikom u tom smjeru može biti pogubno za BiH Hrvate), bio dodatni čavao u bosanskohercegovački kaos. U Srbiji također slave, ali premijer Aleksandar Vučić i dalje govori o ugrožavanju stabilnosti Balkana. Upravo oni koji sebe samozvano proglašavaju “garantima mira u regiji” (Vučić i njegova ekipa te Dodik) najviše pridonose manipulacijama i destabilizaciji BiH i regije jer je posve jasno kako je Vučić mogao narediti Dodiku (nakon referenduma i posjeta Kremlju nije izvjesno da je situacija ista) da makar odgodi izjašnjavanje o Danu Republike. No, on je radije zauzeo poziciju “mi smo protiv referenduma, ali sve je na tijelima vlasti RS-a”, kojom je sebe “kao” opravdao pred međunarodnom zajednicom, no njome se ipak nije otarasio svoga dijela odgovornosti.