Ljepotica duge tamne valovite kose, Korkira, najljepša od sedam kćeri grčkoga riječnog boga Azopa, jednostavno je bila toliko zamamna da vječito uspaljeni bog mora Posejdon nije mogao odoljeti njenim čarima.
Oteo ju je i smjestio na isto tako krasan šumoviti otok Korčulu gdje je za svoju Korkiru svio ljubavno gnijezdo.
Antenorova vrata
Slijedeći ovu priču, Argonauti, koji su u potrazi za zlatnim runom prolazili uz današnju Korčulu, nazvali su ga Korkyra Melaina, što bi danas preveli kao Crna Korčula. Jer bio je otok tamnokose ljepotice Korkire, na što je podsjećala njegova prekrasna priroda s raskošnim tamnim šumama i dubokim tamnomodrim morem.
Druga pak legenda govori o tome kako je Korkiru osnovao trojanski ratnik Antenor nakon što su mu Menelaj, Odisej, Ahil i ekipa uz pomoć lukavstva s drvenim konjem totalno rasturili grad.
U svemu tome jako je upitna Antenorova uloga jer ista legenda kaže kako ga je zaštitio osobno Menelaj tako što je dao na Antenorova vrata objesiti leopardovu kožu kao znak da se dotični mora poštedjeti skupa sa ženom Teanom, s njihova četiri sina i svom njihovom imovinom. Ukratko, Antenor je trojanske razvaline napusti na Menelajevu brodu i nakon seljakanja po Mediteranu napokon osnovao grad koji je nazvao Crna Korkira.
Legendarna Troja
Sve se to događalo u 11. stoljeću prije Krista, a danas o tome govori spomen-ploča na latinskom, smještena u samom središtu drevne Korčule. Legenda o Antenoru i Korčuli ide i dalje.
Nakon što je zaživjela teza da je legendarna Troja bila zapravo smještena na području današnje Gabele i da je njen posjed obuhvaćao i Brač, Hvar, Mljet, Lokrum (te da je otok Brač zapravo stari Lezbos jer ima omjer pet žena na jednog muškarca!?) pojavila se još jedna zanimljiva storija - trojanski konj zapravo je bio preinačeni grčki brod s konjskom glavom, koji je napravljen u starom korčulanskom brodogradilištu!
Ima još jedan dan i datum do kojeg Korčulani mnogo drže. Taj dan je upravo danas, kada se slavi svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije odnosno blagdan Vele Gospe.
Priča ide ovako. Zora 15. kolovoza 1571. korčulanski crkveni zvonari popeli su se na svoje zvonike da zvonjavom najave blagdana Vele Gospe.
Turska flota
Tek što su potegli konope zvona, primijetiše tursku flotu pod zidinama, koja je opsjela grad s namjerom da ga osvoji, orobi i uništi. Mletački knez i njegovi plaćenici bježe iz grada glavom bez obzira. Korčulani ostaju na milost i nemilost osvajačima.
U gradu je sveopća panika. Kuknjava, lelek i plač. Ljudi se u očaju bacaju niz zidine kroz topovske otvore.
Obranu preuzimaju svećenik Antun Rozanović i njegov brat Vicko. Propovijedima ohrabruju puk, postavljaju topnike, odupiru se Turcima, brane grad.
Prema legendi, u to nastupa Gospa od otoka.
Šalje veliko nevrijeme koje je rasturilo i uništilo tursku flotu.
Sutra mještani misom i procesijom slave svoju Gospu od Otoka.