Amerikanku Victoriju Maxon probudilo je sunce koje se probilo kroz mali prozor kabine. Pogledava na sat. Tek je 8.30. Pokušava još spavati, ali vrućina ne dopušta da se vrati u svijet snova. Tri sata sna je sve što će dobiti.
Mamurna izlazi iz kabine i broji svojih deset prijateljica koje su razbacane po brodu. Anna i Andriana su u salonu, a sve ostale u kabinama. Samo nema Tori. Ostala je s onim likom od sinoć, pomisli Victoria, te nastavi svoj put prema svježem zraku. Na putu uzima bocu vodu, ali nehotice ruši obližnje prazne limenke piva. Buka nije probudila ostale. Penje se stepenicama, dolazi na palubu. Okreće pogled lijevo. Zastave SAD-a, Argentine, Brazila, Čilea te drugih država vijore s jarbola 20-ak brodova poredanih jedan uz drugoga. Desno, neki lik spava na pramcu dok je drugi zavezao plahtu za jarbol i genovu te se ljulja kako puše vjetar. Okreće se iza sebe da provjeri jesu li im dragocjenosti na mjestu. Jednorog i ananas na napuhavanje su na sigurnom. Sve je tu, nema jedino Tori, ali ona će doći. Duboko udiše svježi morski zrak i još jedan dan na The Yacht Weeku može početi.
Nije rano za rum
Globalno poznati koncept organiziranog grupnog jedrenja pod imenom The Yacht Week već 11 godina dovodi brojne partijanere iz cijelog svijeta u Hrvatsku. Kako samo ime kaže, tjedan dana plove po Jadranu, a u tom kratkom vremenu svaki dan odlaze na razuzdane tulume. Na jednom brodu mogu se naći državljani iz više država, a jedino pravilo u tih tjedan dana je jednako kao ono u Las Vegasu: “Što se dogodi na Yacht Weeku, ostaje na Yacht Weeku”.
Slična jutarnja situacija kao s početka teksta bila je na još jednom američkom brodu. Jim Weir i njegovi prijatelji su od jutra samo sjedili na brodu, pokušavajući doći k sebi.
- Počeli smo u 4 popodne pa do jutra. Mislim da ćemo danas preskočiti party - kaže Jim.
Na njihovu je brodu samo jedan mladić bio još uvijek raspoložen za tulum. S plavom perikom “fudbalerkom”, maramom s uzorkom američke zastave i bocom ruma u ruci bio je spreman za after. Na pitanje je li možda prerano za rum, osebujni Amer odgovorio je dugim gutljajem iz boce.
- Pustite njega, on je još uvijek pijan - objašnjava Jim.
Tako je otprilike izgledala gotovo svaka posada na gatu C palmižanske marine. Svi su dan prije uplovili brodovima, a prvi zadatak bio je napuniti brod namirnicama. Kupovale su se samo tri stvari: suhomesnati narezani proizvodi, voda te alkohol i sokovi koji se mogu miješati s njim.
- Samo u prvoj smjeni je otišlo više od deset kašeta piva, tridesetak boca votke i šampanjca te drugih žestica. Morali smo im pomoći unositi na brod koliko su kupili pa su piće odvozili u kolicima ili tačkama - pričaju u trgovini.
Željni zabave
Što se tiče klijentele, u Palmižani se našao jedan mali svijet za sebe. Partijaneri su došli iz gotovo svih krajeva svijeta, od Japana do Islanda. Što se tiče koda odijevanja, on je jasan: muškarci u kupaćima te goli do pasa, a djevojke u badićima koji se natječu koji je manji. Kada netko pomisli na tu jednu silu mladih ljudi naoružanih alkoholom te željnih samo zabave i još nečega, zaključak je da nitko u marini neće spavati. Ipak, nije tako. U marini cijelo vrijeme vladaju mir i tišina. Po noći su čak zrikavci glasniji od partijanera.
Naime, njihov dan otprilike izgleda ovako. Bude se u 10 sati, odlaze na tuširanje, objeduju te kreću s laganim zagrijavanjem za navečer. Prva glasna glazba čuje se tek u 15 sati, a nestane već u 17 kad svi odlaze taksi-brodovima na svoja party odredišta na Hvaru. Sva buka izađe iz marine, a pojavi se tek kad se vraćaju iz izlaska.