Na stolu, u kokpitu, stoji biljka. Kao znamen doma. Dočekao nas je srdačno i primio.
- Willkommen in unser Heim - nasmijao se 70-godišnji Wolfgang Ehricke.
U Njemačkoj, u svome Falkenseeu bei Berlin, ostavio je tristo kvadrata luksuza pa sada od svibnja do studenoga uživa usidren na 15-metarskom brodu u Cresu. Prošao je cijeli svijet, ali sidro je odlučio baciti baš ovdje, na ovom biseru Kvarnera. Zašto bi, pobogu, čovjek “težak” tko zna koliko milijuna odlučio ostaviti sve i doći ovdje, pitanje je koje mi se vrzmalo glavom. OK, brod je divan, prostran, preko puta je jedan od pitoresknijih gradića u Jadranu, ovdje je otvoren put prema Jadranu, ovdje vlada “no stres” shema, ali… Kad imaš novca, onda možeš birati. A stari Wolfgang se sa suprugom odlučio baš za Cres.
Ljepota mora
- Priča je jednostavna: rano sam se vezao uz jedenje, a u mome mjestu postoji veliko jezero. Kad mi je 1973. ključ pao u jezero, vidio sam ga na dnu. Kad mi je, pak, ključ pao u jezero 2000., gurnuo sam ruku i nakon tridesetak centimetara više je nisam vidio. Oplovio sam svijet, bio sam na Karibima, oplovio Atlantik, bio sam u Portugalu, Sardiniji, Gibraltaru, ma bio sam zapravo svuda. Ali, priznat ću vam ne samo zato što ste Hrvati, nego zato što mogu ‘pobjeći’ bilo gdje, nikad nigdje nisam vidio ljepše mjesto od Hrvatske. Ovo je raj, ovo je najljepše mjesto na svijetu - kaže doslovce u dahu, otkrivajući svoju pasiju:
- I ovdje osjećam dolazak zagađenosti, ali ovdje pritom osjećam svu ljepotu mora, jedrenja i ljepote. Upravo sam zato prodao svoju tvrtku, kupio naš Carpe Diem i odlučio ga vezati uz Cres. Preplovili smo cijeli Jadran, uzduž i poprijeko, bili u Dubrovniku, Palmižani, Kornatima, no u Cresu se osjećamo toliko dobro da supruga i ja ovdje provodimo pola godine. Ovo zaista jest naš dom: dođemo u ožujku, travnju, a ostanemo do studenoga. I ujedno tražimo svaki slobodni trenutak da se vratimo. Ovdje smo barem 15-ak godina, ne mogu biti precizniji, ne zamjerite, ima već u meni godina, a još više uspomena…
Dobra duša creske marine, kako ga zovu, i dok uspoređuje cijene, uslugu, ljepotu i kvalitetu, nema baš nikakve dvojbe:
- Neki se žale na cijene, ponudu, ali kad krenem uspoređivati, onda shvatim da je ovo za sva mora i obale, Cres, odnosno Jadran, najbolji omjer onoga što traži čovjek zaljubljen u more. Pomoć, dakle marine i mornara, jednostavno je divna, gastro-ponuda s ribom i janjetinom predivna, a vaša obala, luke, divote i sve ostalo pričaju svoje priče. U neku ruku, Nijemac sam, ali osjećam se Hrvatom i zavidim vam na svemu što imate. Za nautičara, Jadran je nešto najbolje što možete doživjeti.
Lagodan život
Pitali su ga, ponekad, zašto se odrekao lagodnog života u Njemačkoj, zašto se riješio unosne tvrtke i novca, no Wolfgang se samo smije. Loviti novac, a ne ljubiti život i ono što iz njega možeš izvući, on ne smatra životom. Trka za novcem jednom je prilikom izgubila bitku. Sa životom. Nažalost, ne mogu baš svi napraviti isto, nije ovo sport za svaki soj, ali oni koji mogu, redom stranci, nemaju dvojbe:
Mlađi nego ikad
- Bila mi je to najbolja odluka u životu. Supruga, obitelj, ja i Cres. Put je otvoren, a memorija vrti obale cijelog svijeta. No, dok ovdje mogu izgubiti ključ, sat, prsten i izroniti ga odmah, jer ispod mene je sve prozirno, dotad nemam baš nikakve dvojbe: je… posao i zgrtanje love, dajte mi brod i Jadran i srce mi je prepuno.
Na njemu se to i vidi. Sa sedamdesetak djeluje mlađi nego ikada, potvrdit će njegova supruga.
“Jedino me muči prijevoz do otoka”
Uhvatili smo ga upravo prije nego što je zbrisao. Ne iz marine, nego s vikenda, slobodnog vremena koje je po defaultu proveo u creskoj marini. Darko Gorjan, iskusni slovenski nautičar, tamo je odavno bacio vez.
Darko Gorjan
- Blizu je, lijepo je, jedino me muči prijevoz do otoka, trajektne linije su... ma, bolje ništa ne reći - kaže gospod Gorjan.
Gospoja Gorjan već je spremala kofere dok smo mi šetali prema njegovu gatu i Carpe Diemu, jedrenjaku starog, šmekerskog kova.
- Jadran je čudo, a jedrenje strast. Kad se jednom zakačite, onda je to - to. A nama je Cres izuzetan zbog blizine naše Ljubljane, ali i same marine koja svojim mirom, gostoprimstvom i svime drugim pruža utočište iz snova. Plovimo svuda, zaljubljeni smo u ovaj dio svijeta koji češljamo uzduž i poprijeko, no uvijek se najradije vratimo Cresu. On je baza.
Vratio se na trajekt, ali on ga je ionako već čekao. Trajekti ionako nisu dio ove priče, oni su nešto što dolazi zajedno s odmorom na otocima. (T.J.)