Sjedimo u kokpitu naše Masline i promatramo brodove. Ovo je gat za čarter i tranzit pa je gotovo prazan. Bura se smirila i svi su isplovili. Do nas je vezan jedan Beneteau Swift Trawler od 42 stope. Promatramo ga već neko vrijeme.
Ova srednje luksuzna motorna jahta nastala je na osnovi starog ribarskog broda. Trawler je zapravo engleska koća, robusni izdržljivi brod za teško more. Ovaj pokraj nas pod hrvatskom je zastavom i hrvatskog je imena - zove se Skitnica. Kroz bočna vrata promatra nas jedan lijepi pas, švicarski ovčar. Svako malo zalaje. Čuva brod. Gazde ne vidimo. Ili su negdje vani ili se unutra odmaraju.
Iskrcaj sa Skitnice
Ali, evo ga. Dolazi gatom prema nama i ulazi u kokpit Trawlera. U trenu ga prepoznajemo - Radimir Čačić, varaždinski župan. Taman smo zaključili kako ovdje u Biogradu nema nikoga od poznatih i da će tako ostati sve do Splita, do kultnog Hvara i isto takvog Brača gdje se ljeti okuplja elita.
Pozivamo ga na čašicu razgovora u kokpit naše Masline. Rado pristaje i dolazi u društvu svoga kućno-brodskog ljubimca Arona. Odmah vidimo da Aron ima jedan problem kao i mi - boji se pasarele. Ne zato što je slomljena, nego zato što mu je nedavno noga zaglavila u njoj pa je zamalo pao u more. Operacija: Aronov iskrcaj sa Skitnice i ukrcaj na Maslinu uspijeva i evo ih kod nas. Supruga Marija radije je ostala na Skitnici.
Bili smo malo iznenađeni jer nismo nikako mogli povezati Čačića znanog kao jedriličara s ovim brodom.
- Je, jedrili smo cijelo vrijeme, najprije smo imali Elan 31, pa Elan 33... Kad smo plovili, ja sam bio na kormilu, a ona je dizala jedra. To joj se više ne da raditi pa sam kupio ovaj Trawler.
Kartanje bele
Išao sam na neku konferenciju u Dallas, i u avionu listam nautički časopis i na prvoj stranici vidim ovaj Trawler i veliki naslov: ‘Brod za penzionere’. I odmah sam odlučio - to je moj brod. Ima bočni ulaz, možeš hodati okolo, visina veća od 190 što meni odgovara, ima odličan prostor dolje u potpalublju, baš je komforan brod za dvoje ljudi. Ima dva jaka motora od po 400 konja, poludeplasmanac je, normalno mu je putna brzina 8-10-12 čvorova, a ako hoćete, može i glisirati. Vuče i skijaše, samo kaj ja to ne radim.
A jedrenje, to je zaboravljeno?
Išli smo Goranko Fižulić, Mateša, Kuštrak i ja malo po Karibima i jedrili. Išli smo Gorankovim X-Yachtsom. Mi smo si platili put i tamo smo dijelili troškove. Plovimo po svim onim otocima, sve isto svaki dan - isti vjetar, ista jedra, ista vegetacija, ista hrana, ista glazba, isto more... Dosadno za poludjet, igrali smo osam dana belu... Nema gušta, nije to Jadran.
Gdje se najviše uživa u Jadranu?
- Otkad imam psa, samo sam na brodu. Prije psa sam išao sedam do deset dana u hotel pa na brod. Sad idem samo na brod. Oko 15 dana idem sa ženom, a još sedam do deset dana idem s dečkima. Moje favorit mjesto je cijeli Jadran i samo Jadran. Nema ništa što bi bilo blizu, ne da se niti usporediti. Volim sve uvale, Kornate, Biograd, vežem se bilo gdje, ovisno o vremenu, a ako je frka s vremenom, ostanem dan dulje. No, Istra mi je prekrasna samo unutra, ali ne za plovidbu, sve južnije mi je atraktivno za plovidbu.
Je li bilo nezgoda na moru?
- Je, ovaj mi je brod zamalo potonuo. U Stomorskoj na Šolti, inače krasnoj, potpuno zaštićenoj uvali, popustilo mi je sidro i bacilo me na stijenu. Imao sam rupu na pramcu, more je počelo nadirati, pumpe nisu mogle pomoći. Onda sam isplovio iz uvale na jednu šljunčanu plažu. Došli su dečki iz Nave i zatvorili rupu pjenom i platnom. Jednom sam upao u srce pijavice. U 12.05 vrijeme je bilo prekrasno, ali u roku od tri minute sve se zacrnjelo, bacalo me je na sve strane. Trajalo je nekoliko minuta i prestalo. Bilo je to ovdje na vanjskoj strani Pašmana. U takvim nevremenima važno je ići van na otvoreno more. Jednom sam bio u Novalji na vezu, počelo se mračiti, odvežem se i izađem van, a u luci je polupalo pet-šest brodova.
Marina Šimuni
Kad ste imali građevinsku tvrtku, sagradili ste i marinu u Šimunima koja je danas u sastavu ACI-ja.
- Građevinari su me pozvali da dođem malo na Pag, na more. Onda sam vidio da se oni kupaju u jednom zaljevu koji je gotovo fjord. Usred tog fjorda bio je potopljen neki njemački patrolni čamac, olupina. Čim sam to vidio, shvatio sam da je to mjesto odlično za marinu. Tada u Šimunima nije bilo ničega. Tri-četiri kuće i otkupna stanica za ribu. U ono vrijeme gradovi su davali koncesije pa je predsjednik Izvršnog vijeća Paga rekao: ‘Može, ali grad nema hotel. Dat ćemo vam koncesiju ako napravite hotel!’ Velim - dobro, ako vi prihvatite da nama date zemljište. Tamo je i sada hotel Pagus s četiri zvjezdice. Tako je nastala marina Šimuni, mi smo je projektirali prirodno u kamenu.