ZA I PROTIV

TOTALNO DRUGAČIJA ŠKOLA Što će se promijeniti s reformom školstva: Približavamo se modelu kakav imaju Kanada i Novi Zeland

Bruno Konjević/EPH

Hrvatsko školstvo ne bi se više oslanjalo na zastarjeli austrougarski model, nego bi slijedilo dobre primjere prakse u modernim kurikulumima Kanade, Novog Zelanda, Australije i nekih njemačkih saveznih država

Naše školstvo je kao ormar prepun robe u kojemu ništa ne možete pronaći. Treba iz njega izbaciti ono što je zastarjelo, dobro ga presložiti i onda od takvog ormara imate korist - zvuči jednostavno sažet opis sustava iz usta učiteljice u školi u Gorskome kotaru uključene u rad na kurikularnoj reformi. Za dva dana bit će vidljivo kakvu je promjenu predložila, zajedno s ostalih 500 nastavnika, sveučilišnih profesora i priključenih članova različitih institucija, kada je najavljena objava svih kurikularnih dokumenata. Iako se čini kao kraj, proces zapravo tek tada počinje.

U stručnoj, zatim javnoj raspravi zainteresirana javnost secirat će dokumente, tražiti što je iz njih izostavljeno, kakve su ideje ponuđene, uklapaju li se u želje mnogobrojnih struka. Rasprava će, ukratko, pokazati je li plan reforme dovoljno kvalitetan za provedbu i koliko ga treba dorađivati.

Revizija gradiva

U reformi koja je predvidjela temeljitu reviziju školskog gradiva (izbacivanje nepotrebnog) i uvođenje novih oblika nastave (učenje usmjereno prema učenicima bez trčanja za krutim nastavnim planom), plan je promjene uvesti u sve škole u Hrvatskoj postupno u idućih pet godina. Eksperimentalna primjena počela bi u 60 osnovnih i srednjih škola od ove jeseni. Od 2017./18. kurikularna reforma bi prema planu ušla u sve škole i zahvatila generacije 1., 3. i 5. razred osnovne te 1. razred srednje škole. Do školske godine 2020./21. predviđeno je da se u svim razredima radi po novim kurikulumima.

Kakvi su konkretno planovi promjena, što se kani postići s nastavom, načinom poučavanja; kakva je svrha zamišljenog školstva i hoće li, na primjer, pomoći da se Hrvatska riješi lošeg rezultata kakve postiže na međunarodnom PISA istraživanju, gdje za najrazvijenijim zemljama hrvatski đaci kaskaju pune dvije godine obrazovanja? Poboljšati sposobnosti i znanja đaka potrebna za tržište? Nakon godinu dana praćenja najava promjena, uz osluškivanje prvih kritika, jesu li napokon vidljive isplativosti reforme?

- Kurikularna reforma, ovako kako je zamišljena i kako se provodi, više je od puke reforme sadržaja predmeta. Ona je puno sveobuhvatnija promjena, praktički najvažnijih dijelova obrazovnog sustava. Mislim da je dobro zamišljena: najprije je napravljena Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, definirani su ciljevi i rokovi, uspostavljeni timovi, minimiziran utjecaj politike te su, što je najvažnije, u cijeli proces uključeni nastavnici. A upravo su oni najvažniji dio obrazovnog sustava, te njihov entuzijazam i rad treba jako poštovati i poticati- smatra Ivica Puljak, redovni profesor fizike na Fakultetu elektrotehnike i strojarstva u Splitu, znanstvenika koji niz godina surađuje s CERN-om. Njegov je stav da ovoj reformi nema alternative, pri čemu ističe da mu je drago vidjeti što nova Vlada podržava promjene i planira već u rujnu krenuti s prvim pilot-projektima primjene i evaluacije svih novina.

- Reforma će, ako se ne uspori ili ne zaustavi, naše društvo usmjeriti prema modernim zapadnoeuropskim društvima, kako u profesionalnim, tako i u civilizacijskim i vrijednosnim standardima. Zato mislim da ona nema alternative i moramo je podržati bez rezerve - poziva Puljak.

Osim što su kurikularni dokumenti pisani tako da prestaju biti popis nastavnih tema koje treba odraditi, i postaju naputci za nastavnike koje usmjeravaju prema tomu što učenik treba znati i može napraviti sa završetkom svakog razreda, kurikulumi nastavnih predmeta zapravo se okreću prema rezultatima obrazovanja. Nastavnicima je, tvrde pisci kurikuluma, dana relativno visoka autonomija tako da nastavnik sam određuje koliko mu je vremena potrebno za obradu tema. Uvodi se tzv. fleksibilna satnica, što bi trebalo dovesti do drukčijeg dnevnog rasporeda predmeta. Rasporeda kakav je sada u školi (pet, šest ili sedam predmeta u danu) zapravo više ne bi bilo jer se predlaže da škole same kreiraju model izvođenja nastave.

- Pokušali smo napraviti moderan pristup nastavi, pri čemu se sadržaji koje učenici uče u školi vremenski usklađuju među predmetima, ali i s razvojnom dobi učenika i primjenjivosti u stvarnom životu. U kurikularnim dokumentima daje se jači naglasak na istraživačku nastavu - opisuju učitelji koji su pripremali dokumente. Na primjer, tema modela atoma iz kemije, koja se sada obrađuje u prvom razredu srednje, prema prijedlogu novoga kurikuluma prebačena je u četvrti, kako bi se u isto vrijeme obrađivala s fizikom. Činjenica je da je čest slučaj da djeca iz jednoga predmeta danas uče pojmove koji u drugim predmetima dolaze tek koji razred poslije.

Rez škarama

Iako je u svakom predmetu napravljena revizija sadržaja koji nepotrebno opterećuju djecu - što se smatra jednom od osnovnih boljki školstva i bitnim ciljem reforme, revizija nije jednakim rezom škara odrađena u svim predmetima. U nekim je predmetima dio dosad obveznih tema prebačen u neobavezne, u nekim u potpunosti brisane. U biologiji je primjerice izbačena gotovo polovica pojmova. No redukcija sadržaja je - sudeći po prvim verzijama predmetnih kurikuluma - ipak vidljivo odrađena.

- U prvom razredu srednje izbacili smo vrlo apstraktnu staničnu biologiju i predvidjeli da se u srednjoj kreće s poučavanjem ekoloških odnosa. Otići ćemo s djecom na livadu, proučavati ekosustav, odnos živih bića u prirodi... - nabrajaju članovi Stručne radne skupine za predmet biologiju.

Jedna od promjena o kojoj se već dulje raspravlja jest da bi umjesto općeg uspjeha u školi ključnu ulogu imale zaključene ocjene iz bitnih predmeta za nastavak obrazovanja, ali i dijagnostika. Dijagnostička ocjena ili osvrt, tvrde autori prijedloga, nije isto što i opisna ocjena jer je daleko šira i trebala bi pokazati je li učenik ispod ili iznad očekivanja, s preciznim informacijama što treba popraviti.

Sustav brojčanog ocjenjivanja u sadašnjoj školi počinje od drugog polugodišta prvog razreda, a u novoj je školi zamišljeno ukidanje ocjena u prva dva razreda osnovne škole.

Misterij jedne rečenice

U viziji jednog od glavnih autora koncepta promjena, Borisa Jokića, voditelj Ekspertne radne skupine za provedbu reforme, hrvatsko školstvo ne bi se nužno moralo oslanjati na zastarjeli austrougarski, a dobre primjere prakse Jokić vidi u modernim kurikulumima Kanade, Novog Zelanda, Australije i nekih njemačkih saveznih država.

Kritika koju dobiva posljednjih mjeseci vezana je djielom uz prevelik zaokret koju kurikularna reforma donosi, a samim tim, tvrde neistomišljenici, takav je teško provediv u Hrvatskoj. Iz tog su se razloga oponenti vrlo žestoko opirali kurikularnoj reformi, što je kulminiralo prilikom predstavljanja smjernica nove Vlade za područje obrazovanja. U njima je doslovce stajala rečenica - zaustavlja se kurikularna reforma, što je potom, bez jasnih objašnjenja, proglašeno pogreškom i obrisano. Nitko dosad nije razjasnilo kako se ta rečenica našla u Vladinim smjernicama.

Nevenka Lončarić Jelačić (Hrast), bliska suradnica Ladislava Ilčića, uvjerena je da se reforma ne može provesti bez puno novaca, da je funkcionalna i da unaprijedi obrazovni sustav, omogućavajući mu gospodarski, ali i društveni razvoj. Nužno je, upozorava, da nastavnici mogu razumjeti i na kvalitetan način provesti reformu, a po njenome sudu - iako naglašava da nije upoznata sa svim kurikularnim prijedlozima - neki njezini dijelovi nisu provedivi. Pritom misli na sedam novih međupredmetnih tema.

Podrška predsjednice

- Satnica kojom su opterećeni učenici u školi i sada je prevelika, a uvoditi nastavnicima obvezu za još sedam međupredmetnih tema mislim da nije realno i provedivo - upozorava Nevenka Lončarić Jelačić.

Kako pojedini kritičari sami za sebe priznaju, oni su tradicionalni znanstvenici i sveučilišni profesori, koji vide dobrih strana u sadašnjem modelu i skloniji su, tvrde, ne brzati s velikim promjenama poput ove. Budući da je glavni reformski tim na čelu s Jokićem odabran javnim natječajem za vrijeme bivše Vlade, a nova je Vlada odlučila napraviti zaokret u odnosu na dosadašnju praksu dajući započetoj reformi pravo nastavka, zanimljivo je da je dio kritičara sklon priznati da bi sada bilo izrazito štetno zaustavljati započeti proces. Neki od njih i sami su doživjeli grubo političko zaustavljanje gotovih reformskih projekata... Ovoga puta međutim načelna podrška reformi stiže iz gotovo svih političkih tabora. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je prije desetak dana u intervjuu Jutarnjem listu izjavila: “Kao jedan od preduvjeta za povećanje konkurentnosti gospodarstva nužna je kurikularna reforma kako bi naše školstvo pratilo suvremene trendove i potrebe tržišta. Nužno je uspostaviti koncept dualnog obrazovanja, što će omogućiti ljudima veću mobilnost i zapošljavanje”.

Doajen pedagogijskih znanosti, nekadašnji direktor Zavoda za unapređenje školstva RH i pomoćnik ministra prosvjete (2001.-2003.), emeritus Josip Milat, našao se na listi onih koji podržavaju promjenu iako se njegova vizija reforme ne slaže u potpunosti s ovom. Milat je 1974. obranio magisterij “Programiranje prirodnih znanosti, tehnike i tehnologije u reformi školstva”, u kojem je (još tada!) predlagao neke smjernice koje je pronašao upravo u reformi iz 2015. s obzirom na to da je sadašnji plan uvođenje izbornosti nakon prva dva razreda srednje škole, odnosno fokusiranje strukovnog obrazovanja na školovanje uz rad.

- Srednjoškolski ciklus je sadržajno i planski prilagodljiviji potrebama tržišta rada. A to je konačno, makar zvučalo neskromno i u skladu novim pristupima u pedagogiji - ‘pedagogija kao teorija osposobljavanja’ koju već davno teorijski zastupam - kaže emeritus.

Josip Burušić, voditelj istraživačke jedinice za školsku efektivnost Znanstvenog centra izvrsnosti za školsku efektivnost i školski menadžment, zaposlen na Institutu za društvene znanosti Ivo Pilar, u pripremi ove reforme pribojava se opasnosti od eksperimentiranja. Ipak, među ostalim, kaže:

- Sve moguće napore koji su usmjereni na stvarne promjene i inovacije u obrazovnom sustavu podržavam, i to u dvostrukoj ulozi - i kao istraživač u obrazovanju ali i kao otac djece školske dobi. Da li napori koji su učinjeni unutar projekta tzv. cjelovite kurikularne reforme predstavljaju stvarnu promjenu i inovaciju, potrebno je odlučiti nakon sveobuhvatne i kvalitetne rasprave.

Glavna intencija

Prema tome da je kurikularna reforma nešto što je Hrvatskoj daleko najpotrebnije od svih reformi koje se spominju - budući da je obrazovni sustav užasno zapušten - rezervu nema bivši ministar znanosti Hrvoje Kraljević.

- Iz sveg srca pozdravljam nastavak rada na kurikularnoj reformi koja je započeta u vrijeme ministra Primorca, nastavljena za vrijeme ministra Fuchsa, pa je na sreću nakon nekoliko godina čekanja ipak intenzivirana nakon usvajanja Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije - navija Kraljević.

Glavna intencija koju pozdravlja jest da se prestane tjerati djecu na bubanje i memoriranje ogromne količine podataka i činjenica, a da je težište stavljeno na zaključivanje, razmišljanje i pripremu za cjeloživotno učenje. Taj problemski pristup koji je postavljen u kurikularnoj reformi daleko je bolji od pukog memoriranja i tjeranja djece da bubaju napamet često i bez razumijevanja - kaže Kraljević.

Rad na dokumentu

Unatoč zasad nedefiniranom stavu predstavnika HAZU-a - akademik Zvonko Kusić izjavio je za Magazin da je u izradu prijedloga kurikularne reforme uloženo puno truda i sada taj dokument kroz stručnu raspravu treba poboljšati i doraditi - niz institucija, među kojima Hrvatska obrtnička komora i Udruga poslodavaca, dalo je reformi unaprijed jasnu potporu.

- Bila bi velika opasnost zaustaviti kurikularnu reformu jer tko će za par godina željeti raditi posao nanovo? U pojedine radne skupine uključeni su i ljudi iz HUP-a, javili su se na javne pozive i vide da ima smisla to raditi. Naravno da će se naći oni koji će imati zamjerke jer je iz pojedinih predmeta nešto izostavljeno, ali cjelovita slika i ukupni doprinos reforme bit će sigurno pozitivan i velik. Zbog neslaganja s pojedinim dijelovima ne treba dovoditi u pitanje cijeli proces u koji je uključeno niz ljudi s dobrim namjerama - komentira Mislav Balković iz Hrvatske udruge poslodavaca.

Potpredsjednik HGK Želimir Kramarić objašnjava da ono što njihove članice najviše interesira jest dio koji se odnosi na strukovno obrazovanje.

- Smatramo dobrim činjenicu da je posebni naglasak stavljen na učenje temeljeno na radu, što je ujedno i model koji većina naših članica smatra najadekvatnijim u cilju što efikasnijeg usklađivanja sustava strukovnog obrazovanja s tržištem rada - kaže Kramarić.

JOSIP BURUŠIĆ (Institut za društvene znanosti ‘Ivo Pilar’): Trebaju nam promjene. Ne i eksperimenti

Potrebno je omogućiti uvjete da svi koji su pozvani nešto reći, uistinu i imaju prigodu raspravljati. I to unutar ustanova sustava - MZOS-a, agencija, zavoda, instituta, a ne nikako u pojedinim tijelima i forumima, koji, u osnovi predstavljaju paralelni sustav i mreže. Također, nikako ne bi trebalo podleći dosadašnjim hrvatskim praksama da se razgovori uglavnom vode unutar krugova istomišljenika. Samo takav pristup otvara prostor da trud onih koji su radili bude poštovan i cijenjen, ali da se i značajno proširi broj uključenih aktera, što može pripomoći kvaliteti konačnih rješenja. Obrazovni sustav tiče se na dnevnoj osnovi, izravno ili neizravno gotovo dva milijuna građana, i u takvom sustavu nije dozvoljeno improvizirati. Vrtići, osnovne i srednje škole u Hrvatskoj važan su nacionalni i društveni resurs, u kojem je zaposleno gotovo 70 tisuća visokoobrazovanih ljudi. Ovo društvo mora znati kapitalizirati taj resurs na putu povećanja osobne dobrobiti svakog pojedinca i ostvarenja društvenog napretka. Ideje promjena koje su do sada obilno javno komunicirane po mom mišljenju nisu do kraja uvažavale hrvatsku stvarnost. A ona se očituje u enormnim razlikama u uvjetima u kojima rade škole, u izraženim socijalnim razlikama koje značajnom broju građana smanjuju bilo kakve šanse za kvalitetnim obrazovanjem. Tu su i enormni demografski gubici koji upućuju na potrebu drugačijeg organiziranja rada nastavnika, jer postoji prijetnja da u javnom diskursu prevlada isključivo ekonomska logika i da se počne pričati o viškovima zaposlenih. Osim toga, svaka stvarna promjena u obrazovanju morala bi na škole gledati kao na središta života u zajednici. Učenici veću količinu vremena trebaju provoditi u školi, ali tako da se svi izvanškolski sadržaji, koje danas primarno obavljaju roditelji, u budućoj školi odvijaju u školi. Vrijeme izvan škole treba biti posvećeno vršnjacima i obitelji. Sve ove, a i brojne druge potrebne promjene nužno bi trebale biti praćene i promjenama u ustanovama sustava, agencijama, programima osposobljavanja učitelja i tomu slično. Želimo li uspješnu reformu, o svemu tome bi trebalo dobro promisliti, prije nego što se upustimo u bilo kakve promjene ili, još gore, eksperimentiranja.

JOSIP MILAT (emeritus, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu): Zašto reforma? Pa jedino nama i Turcima škola traje 8 godina

Zašto je potrebna kurikularna reforma? Jer je naš sustav konzervativan i nefunkcionalan. Mi smo nažalost (uz Tursku) još jedina zemlja u Europi koja ima obavezno obrazovanje od 8 godina dok sve ostale europske zemlje imaju od 9 do 12 godina obavezno školovanje. Iako zbog jakog otpora kvazistručnjaka i nekih političkih moćnika nismo uspjeli izboriti uvođenje 9-godišnje obavezne škole, uspjeli smo izradom i prihvaćanjem NOK-a osigurati njegovu realiziranje u 10-godišnjem trajanju, dakle do drugog razreda srednje škole, čime smo barem formalno obavezno obrazovanje za više od 90 posto populacije produljili i “podigli” opće obrazovanje. Reforma je temeljena na kompetencijskom teleološko-metodološkom pristupu, čime se učenici osposobljavaju za život i rad u svakodnevnom životu. Važno je da se predmetni kurikulumi izrade i razrade na osnovi objektivnih stručnih i znanstvenih vrijednosti, bez ideoloških i kvaziznanstvenih pristupa.Bez obzira na to što prijedlog nije idealan i što i osobno drugačije gledam na određena rješenja kao cjelovit projekt je nedvojbeno prihvatljiv, a kada se jednom uspostavi određena se poboljšanja lako mogu ugrađivati.Zaustavljanja nas ne bi samo zadržala na postojećoj razini nego bi unazadila ne sam školski sustav nego bi dovela u pitanje svekoliki društveni i znanstvenotehnološki razvojNedavno sam u Školskim novinama izjavio da školski sustav nije stvar bilo koje političke stranke i njene ideologije, već opći zajednički interes društva u cjelini. Treba li podsjećati da je investicija u školstvo i znanost najrentabilnija investicija?

Najčitanije