EKOLOŠKI EKSKLUZIV

Ugledni britanski znanstvenik: Uništili smo planet! Istrijebit će nas EPIDEMIJA vulkanskih erupcija, potresa i tsunamija

ZAGREB - Jedan od vodećih britanskih vulkanologa Bill McGuire u popularno-znanstvenom časopisu New Scientist iznio je 2006. godine teoriju prema kojoj bi globalno zagrijavanje moglo biti okidač za epidemiju vulkanskih erupcija, potresa i tsunamija. Odmah je izazvao burne reakcije, a neki su ga kritičari optužili da u svojim medijskim istupima iznosi preuveličane tvrdnje o geološkim opasnostima.

20 godina istraživanja

Prije nekoliko dana, pak, u New Scientistu sam pročitala kako je McGuire svoje tvrdnje obrazložio u knjizi “Waking the Giant: How a changing climate triggers earthquakes, tsunamis and volcanoes”, koja za nekoliko dana izlazi u Velikoj Britaniji. - Napisana naširoko, u ovoj knjizi McGuireova priča zvuči još strašnije - zapisao je u osvrtu na knjigu legendarni britanski novinar Fred Pearce.

Odmah sam pomislila kako je McGuireova knjiga jača i od turbo naslova mojih urednika te sam odlučila doći do Billa McGuirea, profesora geoloških rizika i direktora Aon Benfield Hazard Research Centre na University College London. McGuireov glavni interes jest monitoring vulkana i globalnih geoloških događaja, ali se već godinama bavi i istraživanjem klimatskih promjena.

- Klimatske promjene zaokupljaju me više od 20 godina, a 1997. godine u časopisu Nature objavio sam rad na tu temu. U tom sam radu demonstrirao kako tempo promjene raznine mora tijekom velikih klimatskih tranzicija koincidira s porastom vulkanske aktivnosti na području Mediterana - rekao mi je Bill McGuire.

Veliki povijesni potresi

U svojoj knjizi “Waking the Giants” McGuire opisuje kako su u prošlosti, nakon završetka posljednjeg ledenog doba prije oko 20.000 godina, promjene bile okidač za potrese i vulkanske erupcije.

- Da, mnogo je dokaza o tome. Kako se velika kontinentalna ledena ploča topila diljem Europe i Sjeverne Amerike, smanjeni pritisak na Zemljinu koru izazvao je njezino podizanje. To je pokrenulo velike potrese u Švedskoj, Norveškoj i Kanadi, a u Laponiji su oni dosezali magnitudu 8 prema Richteru. Ta su područja danas seizmički vrlo mirna - pojasnio je McGuire, osvrnuši se i na Island, “zemlju leda i vulkana”.

- Island je prije 20.000 godina bio potpuno pokriven ledom, debelim više kilometara. Nakon ledenog doba vulkanska se aktivnost na Islandu povećala više od 50 puta jer je golema masa leda nestala s vulkana i magma je lakše mogla izlaziti van. Također, kako se smanjio pritisak, pod korom se moglo stvarati više magme - rekao je McGuire. Sjetila sam se erupcije vulkana ispod glečera Eyjafjallajokull, što je u travnju 2010. godine više od tjedan dana paraliziralo zračni promet iznad Europe. Kako na Islandu ima 30 aktivnih vulkanskih sustava, a niz najaktivnijih islandskih vulkana pokriven je ledenim kapama, mnogi vulkanolozi smatraju da bi se njihove erupcije mogle intenzivirati. Slično misli i McGuire.

- Nad mnogim je vulkanima još i danas dosta leda. Kada se on otopi, to će povećati vulkanske aktivnosti. Takve stvari događale su se u prošlosti, pa nas očekuju i u budućnosti - upozorio je.

Može li globalno zagrijavanje iznova uzdrmati Zemlju, upitala sam ga.

Znakovi katastrofe

- Da, mi već vidimo neke znakove toga. Na Aljasci, gdje temperature naglo rastu, stanjivanje glečera djeluje na povećanje seizmičke aktivnost. Također, kako se planinski permafrost (trajno smrznuti sloj tla) i led tope, zapaža se i porast učestalosti velikih klizišta. Diljem svijeta toplinski udari tijekom ljeta, čija učestalost raste, dovode do pojačanog odrona zemlje u europskim Alpama, Južnim Alpama na Novom Zelandu, ruskom Kavkazu te još nekim planinskim regijama - upozorio je McGuire.

Kako je prošle i pretprošle godine zabilježeno nekoliko velikih potresa, na Haitiju i Čileu 2010. godine te u Japanu i na Novom Zelandu 2012. godine, zanimalo me mogu li se ti potresi povezati s topljenjem ledenjaka.

- To nije vjerojatno. Jedini klimatski čimbenik koji je zajednički tim područjima jest rast razine mora, koji se sada odvija tempom od tri do četiri milimetra na godinu. Na podmorske rasjede poput onih čije je pucanje dovelo do potresa u Čileu i Japanu pritisak zbog veće razine mora vjerojatno će djelovati stabilizacijski. Drugim riječima, rast razine mora mogao bi djelovati tako da se ti rasjedi manje pomiču - rekao je McGuire, koji je istaknuo i područja koja bi u mogla biti izložena povećanom riziku od katastrofalnih potresa.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG

Tagovi

Izdvajamo