Televizija je oduvijek bila najjeftinija vrsta zabave, a ni do danas se to nije promijenilo. Prema istraživanju koje je proveo AGB Nielsen istraživanje medija, Hrvati su u prvih deset mjeseci ove godine više gledali televiziju nego prošle godine u istom razdoblju, pa tako naš prosječni gledatelj dnevno ispred malog ekrana provede nešto manje od četiri i pol sata.
Razloga zbog kojih smo ove godine više gledali televiziju nego prošle godine može biti nekoliko, a kao logičan nameće se kriza i recesija, što automatski znači manji broj večernjih izlazaka, pa smo tako izlaske zamijenili TV programom. No, razlog je još jedan, a to je i digitalna televizija koja je u Hrvatskoj uvedena ove godine. Digitalna televizija donijela nam je veći izbor programa, pa samim tim i više razloga da se uz televizor provede i više vremena.
Neki su se odlučili na digitalne receivere, ali puno njih je odabralo kabelsku televiziju, odnosno B.net ili IPTV kao što su MaxTV i Iskon TV. Naprosto je bilo jednostavnije pretplatiti se na neku od ovih ponuda i ne brinuti se oko signala, da li ga ima i kako spojiti receiver.
Podjela televizija
Upravo promjene na televizijskom nebu dovele su i do promjena naših navika u gledanju televizije. Međutim, sve je zapravo počelo i ranije, kada se nakon što je desetljećima HTV bila jedina televizija pojavila Nova TV, a zatim RTL. Komercijalne televizije unijele su niz novih sadržaja kojih do 1999., kada je na tržište došla Nova TV, nije bilo. Takav razvoj događaja u programskom sadržaju privukao je sve veći broj populacije ispod 50 godina, kojoj sadržaj javne televizije nije odgovarao.
U posljednjih deset godina znatno se kristalizirala televizijska publika i populacija do 50 godina više naginje prema programu Nove TV i RTL-a, dok su oni iznad 50 ostali vjerni HTV-u. Naime, zabavnija ponuda komercijalnih televizija primjerenija je gledateljima ispod 50 godina, a naročito skupini do 20 godina. Nova ponuda televizijskog programa dovela je do toga da se povećao broj gledatelja, a samim tim i minutaža gledanja televizije.
Kako se mijenjala situacija na tržištu, tako su nastale i neke nove navike, koje su se u ostatku Europe već odavno dogodile. U vrijeme dok je postojala samo javna televizija, TV program je bio jasan i zapravo vrlo predvidljiv. Malo informativnog programa, malo dramskog, sportskog, filmskog, glazbenog, ukratko - za svakoga ponešto. Televizija se gledala kao zajednički obiteljski medij, jer osim što je postojao samo jedan nacionalni program, prije dvadesetak godina svako je kućanstvo uglavnom imalo jedan televizor. Danas pak u Hrvatskoj na svako kućanstvo ide u prosjeku 1,5 televizora i vrlo smo blizu toga da uskoro svako kućanstvo ima dva televizora.
Dva televizora po kućanstvu nisu nikakav odraz luksuza, već se radi naprosto o tome da djeca ne gledaju isti program kao roditelji. Dok je postojao samo HTV, stvar je bila jednostavna. Jedan program, jedan televizor. Ali, noviteti u televizijskom sadržaju počeli su diktirati navike i jedan televizor u obitelji više nije dovoljan.
Kada je 1999. došla Nova TV, a pet godina kasnije RTL, u Hrvatskoj se prvi put dogodilo da se programski sadržaj počeo usmjeravati prema ciljanim skupinama. Tako smo došli do toga da se program morao raditi prema dobnim skupinama i pomalo smo se počeli susretati s novim formatima, poput reality showova, ali i raznim drugim show emisijama koji su bile potpuno drukčije od nekadašnjih “nedeljnih poslijepodneva” i sličnih magazinskih emisija.
Radikalni sadržaji
- Velika većina televizijskih trendova u našu se malu Hrvatsku prelijeva sa Zapada. Da, točno je, umnogome ih slijedimo. No, za uspjeh tih istih formata nužno je udahnuti im hrvatski štih, jer u suprotnom od gledanosti neće biti ništa. Što se tiče samog sadržaja tih formata, sve promjene u posljednjih dvadesetak godina mogu se svesti na jedan zajednički nazivnik - gledatelji traže sve radikalniji sadržaj. Prije dvadesetak godina ovim je prostorima vladao veliki studijski show, poput “Sedme noći”. Danas on nema nikakve šanse ako mu ne dodate reality, odnosno talent komponentu. Sve mora biti brže, s više emocija, radikalnije u izazovima i zahtjevima koji se stavljaju pred televizijske zvijezde ili pak one koje to tek žele postati, navodi Siniša Svilan, direktor programa Nove TV.
Novi igrači
Takvu radikalnu promjenu u Hrvatsku su Nova TV i RTL vrlo brzo doveli, a s vremenom smo došli i do brojke od 21 lokalne televizije, tako da nije ni čudo što su nam se navike u posljednjih deset godina značajno promijenile. Do 2005. gledanost televizije je rapidno rasla, te je tek malo pala do 2008., da bi se u zadnje dvije godine značajnije digla.
U tom se razdoblju dogodila još jedna velika novost, a to je pojava MaxTV-a 2006. godine i B.net-a godinu dana kasnije. MaxTV je u početku nudio pedesetak programa i u mjesec i pol dana privukao je pet tisuća pretplatnika. Danas ima 200 programa, ali i videoteku s više od tisuću filmova. Broj korisnika im je gotovo 300 tisuća, što je četvrtina aktivnih gledatelja. Stoga im ni ponuda više nije mogla ostati samo na tome da imaju najgledanije svjetske i regionalne programe, već i neke ekskluzivne kanale poput sportskog programa Arena Sport na kojem se prenose najbolje nogometne lige.
B.net također ima dvjestotinjak programa u ponudi, a podatak da su kod njih već godinama najtraženiji paketi s glazbenim, dječjim, filmskim i sportskim programima potvrđuje da mladi sve više gledaju televiziju. Njihovih 118 tisuća korisnika od stranih programa najviše gledaju HBO, Discovery, National Geographic, History, Eurosport te gomilu dječjih kanala.
Kraj monopola
Iskon TV na tržište je došao zadnji i u ponudi imaju više od 50 programa. Kod njih su najgledanije nacionalne televizije te filmski i dokumentarni program. Zanimljivo je da su prvi omogućili gledanje YouTubea preko televizije i samo u prvih mjesec dana zabilježili su više od 200 tisuća gledanja.
Potražnja za uslugama dovela je do toga da svi oni, uz televiziju, nude internet i telefon, što je također promjena u načinu gledanja televizije. Naime, prije dvadeset godina pojam gledanja internetske televizije bio je velika nepoznanica, dok je danas koristi preko 400 tisuća Hrvata.
Uvođenjem novih ponuda i pojam videoteka se skroz promijenio, pa se filmovi naručuju preko daljinskog upravljača umjesto odlaskom u videoteku. Princip je isti - najam traje jedan dan i košta kao u tradicionalnoj videoteci, a naplaćuje se s mjesečnim računom za TV paket koji ste zakupili.
Ovakvi su trendovi rezultirali time da je javna televizija počela gubiti primat među gledateljima, a i morala se prilagoditi novoj vrsti gledatelja, koji ne traži samo informaciju na televiziji, već zabavu, novitete i bogat sadržaj. Ukratko, televizija se morala vratiti svom iskonskom značenju i ponovno postati “prozor u svijet”.
Prije 44 godine prvi je put predstavljena televizija u boji i tada se mislilo da je to “plafon” u televizijskoj industriji. Međutim, kako se razvijala tehnologija, tako su se razvijali i gledatelji. U usporedbi s televizijskim sadržajem nekada, danas u bilo koje doba možemo pogledati utakmice bilo kojeg sporta, prijenose najvažnijih svjetskih događaja, filmove koji su prije samo nekoliko mjeseci bili u kinima, pa i prikaze sa suđenja Britney Spears ili ekskluzivne emisije sa snimanja novih filmova.
Sva istraživanja govore da će i televizija kakvu znamo i gledamo danas za deset godina biti kudikamo drukčija i raznovrsnija. Hrvatski gledatelji, naime, vrlo su specifični.
Što volimo?
Jako puno gledamo informativni program, ali i reality showove. Strastveno pratimo sportska natjecanja naših timova, ali i američki ragbi te kanadski hokej. Obožavamo dokumentarce, ali ćemo se stisnuti ispred ekrana da bismo pogledali koncert Halida Bešlića.
Naše 23 televizijske postaje u prosjeku nude gotovo dvadeset sati programa dnevno. Zaključak je vrlo jasan. Ne gledamo više televiziju jer nemamo novca za izlazak u kazalište, kino ili na večeru. Televiziju više gledamo jer se nudi prava svaštara od programa, u kojoj u svakoj minuti imamo nekoliko desetaka različitog sadržaja.