ZAGREB - Vladimir Šeks tvrdi da nije izgubio Osijek. Iz recentnog istupa nekolicine čelnika lokalnih organizacija osječko-baranjskog HDZ-a u prilog Tomislavu Karamarku nemoguće je, kaže, zaključivati da mu je njegov rodni grad okrenuo leđa. U tom društvu samo su dvojica bila iz Osijeka. Izjašnjavali su se i neki koji uopće neće ni biti u prilici da glasaju o izboru stranačkog rukovodstva. Davanje potpore Karamarku, tvrdi dalje Šeks, „nikako ne mora značiti da će meni uskratiti potporu”. Očekuje glasove najmanje dvije trećine osječkih izaslanika na HDZ-ovom saboru.
Još uvijek je uvjeren u pobjedu svoje favoritkinje Jadranke Kosor. Tako barem tvrdi. Ali relativizira svoje široko razglašene sposobnosti nepogrešivog predviđanja izbornog ishoda. Bije ga glas HDZ-ova kingmakera. Sam je znao govoriti da njegovi odabranici uvijek pobjeđuju. Sada primjećuje da se i u izbornim prognozama jednom mora omanuti. “Jednom i tome dođe kraj”, kaže. Učestalo izjašnjavanje za Karamarka vidi kao umjetno stvaranje atmosfere. U kojem, po njemu, ima i mnogo manipulacije. Priča kako su članovi stranačkog rukovodstva u vukovarsko-srijemskoj županiji “postavljeni kao na streljani” i izvrgnuti pojedinačnom ispitivanju ne o svojim preferencijama nego samo o tome jesu li za Karamarka ili ne. “Ali i takva je taktika urodila rezultatima svega na nekoliko mjesta”, tvrdi. Može li se dogoditi da Kosor ne dobije podršku i da propadne na izborima, a da Šeks u natjecanju za potpredsjednika stranke osvoji prolaz? “Sve je moguće”, kratko odgovara.
Vladimir Šeks hodajuća je ne samo politička kontroverzija. Njegov lik i djelo predstavlja zapanjujući spoj krajnjih suprotnosti. Prošao je put od mladog komuniste do žestokog antikomuniste. Od borca protiv verbalnog delikta do njegova praktičnog zagovornika. Osnivao je ovdašnji Amnesty Internacional, a danas ta organizacija traži njegovo procesuiranje i tereti ga za ratni zločin. U bivšoj državi karijeru je započeo kao tužitelj a završio kao branitelj beogradskih disidenata, da bi onda u samostalnoj Hrvatskoj opet napravio desni polukrug do funkcije državnog tužitelja i uvjerenog protivnika, pa i progonitelja novinara. Smatra ga se najvažnijim graditeljem autokratskih vođa, Franje Tuđmana, Ive Sanadera, premda mu ni njihovo rušenje nije bilo strano. Jadranki Kosor omogućio je da opstane, ali je svojom izjavom da će ona biti jedini kandidat za šefa HDZ povukao vraga za rep i izazvao eksploziju otpora. Najvažniji je autor svih hrvatskih Ustava, ali iz njegove je radionice izašao i pravno potpuno promašeni zakon o ništetnosti beogradskih optužnica, izmišljen kad se u tom kontekstu počelo operirati i njegovim imenom. Slovi kao majstor procedure, a često funkcionira kao najveći zaplotnjak. Zna biti autoironičan - rijetka pojava u političkim redovima! - ali istodobno pokazuje i neobuzdanu, pretjeranu i opsesivnu glad za vlašću. Krasi ga bistra glava i mračna osobnost. Njegova biografija puna je obrata i pokazuje da se najviše svađao sam sa sobom. Salto mortale njegova je prirodna putanja.
Ali od rane mladosti do danas čitav je Šeksov život obilježen politikom. To je, čini se, jedina njegova konstanta. No, sutra će iz njegova rodnog Osijeka, gdje je uvijek imao snažnu bazu, u izbornu kampanju znakovito krenuti Tomislav Karamarko, navodni favorit HDZ-ovih unutarstranačkih izbora. Odlukom da starta iz Osijeka Karamarko kao da baca rukavicu u lice ne Jadranki Kosor, nego upravo Vladimiru Šeksu, kao stvarnom demijurgu njenog sve tanjeg kružoka. Tako bi kraj najdugovječnijeg od HDZ-ovih osnivača mogao krenuti s istog mjesta odakle i njegov uspon.
Mladi Šeks odmah se nakon mature učlanio u Savez komunista. Pravni fakultet u Zagrebu završio je a da nije ponavljao ni jedan jedini ispit. Uspješnu karijeru u državnom tužiteljstvu, gdje je dospio do mjesta zamjenika državnog tužitelja u Osijeku, prekida mu PTT afera. Pokrenuo je istragu protiv nekog udbaša koji je kontrolirao pisma građana. Nije uspio. Partija, u to vrijeme u žaru obračuna s hrvatskim proljećem, izbacuje ga iz svojih redova i s posla. Praktično na cesti Šeks nekoliko godina pokušava isposlovati papire za otvaranje odvjetničke kancelarije, a zamolbe srbijanskoj i vojvođanskoj komori piše ćirilicom. Kasnije će tvrditi da se radilo o “taktici”. Utapajući tugu za šankom zaradio je zatvor. Zbog izjave, koja je navodno pala u alkoholiziranom stanju, da “JNA treba organizirati kao Wermacht u vrijeme Hitlera” osuđen je na trinaest mjeseci zatvora. Iz tog se vremena vuku i glasine o njegovoj suradnji s Udbom, kodno ime Sova, o čemu će se mnogo kasnije, početkom devedesetih, razgovarati i kod Tuđmana na Pantovčaku. “On zaista ima, ima i drugih, koji imaju ne samo ambicije, nego i sklonosti za suradnju s tim organima, a on ponajviše”, tako su u jednom transkriptu zapisane riječi pokojnog predsjednika države na Šeksov račun.