Izjava poznatog člana Židovske općine te jednog od najuspješnijih hrvatskih tajkuna Jakova Jaše Bienenfelda - da bi gradnja nove sinagoge u Praškoj ulici (na mjestu gdje se nalazila sinagoga koju su ustaše srušili) bio promašaj u toj maloj, ali vrlo utjecajnoj zajednici - uskovitlala je strasti. Tako je predsjednik Židovske općine Ognjen Kraus najavio da će se sinagoga sagraditi, bez obzira na to što tko govorio. U Općini se već dugo provodi i anketa te svojevrsni referendum među članstvom oko idejnih projekata sinagoge, odnosno “onoga što bi tamo trebalo niknuti”, o čemu će se, doznajemo, konačno raspraviti negdje na jesen. Još od početka hrvatske neovisnosti gradnja, odnosno obnova sinagoge u Zagrebu, kao ispravljanje nepravde i sramote koju su jednom učinili određeni pripadnici hrvatskog naroda, kolaboracionisti i žestoki prirepci nacizma, stalno se provlačila, nekad jačim nekad slabijim intenzitetom, u ovdašnjoj javnosti. No, i danas nakon više od 20 godina stvar se vrti u začaranom krugu. Osim svih ostalih zavrzlama na djelu je i suparništvo dviju židovskih udruga - Židovske općine i Bet Israela.
- Krivnju snose mnogi, i državne institucije, i birokratska natezanja, ali i židovska zajednica koja je nesložna ili nedorečena - kaže Davor Štern, čiji je otac bio kantor u toj staroj zagrebačkoj sinagogi. Prema njegovu mišljenju, te dvije židovske udruge trebale bi svoje odnose rješavati dijalogom, a ne prepucavanjem preko novina, a pogotovo ne preko sinagoge u Praškoj.
‘Vratite nam imovinu’
- Židovi na ovim prostorima žive već vjekovima, oni su dio ovog podneblja, dijelili su nelaku sudbinu svojih sugrađana, ali su bili i žrtve velikog zločina holokausta koji je snašao Židove u ratnoj Europi. Sinagoga, odnosno nekakav židovski kulturno-memorijalni centar svakako je potreban i na simboličnoj i na društvenoj razini - kaže bivši potpredsjednik Židovske općine Osijek Vilim Herman, izdanak stare “esekerske židovske obitelji”. No, kako kaže Herman, to ne bi smio biti formalni “objekt” samo u Zagrebu, jer su mnoge sinagoge po Hrvatskoj tijekom NDH uništene, a nikada ih nisu ni pokušali obnoviti, poput osječke ili vukovarske. - Ne treba, naravno, krenuti u hipergradnje sinagoga svuda po Hrvatskoj, ali se ne treba samo ograničiti na Zagreb da bi time zadovoljili političku formu. Jer ako je to razlog, onda ništa nismo napravili - zaključuje Herman. Gradnja takvog centra treba zadovoljiti židovsku zajednicu, ali i potvrditi da je Hrvatska bila i ostala multikulturalna sredina - ističe.
Rabin Luciano Moše Prelević kaže da se iscrpljujemo na sinagogi, a neke druge važnije stvari koje more židovsku zajednicu uopće nisu na dnevnom redu.
- Povrat imovine Židovima koja im je oduzeta u vrijeme NDH. To je ključno pitanje za našu zajednicu, a ne sinagoga - kaže rabin Prelević. On smatra da treba ići po redu, a ne razmišljati o političkim, formalnim zahvatima jer nakon povrata imovine “mi sami moći ćemo sagraditi sinagogu i kulturni centar i to održavati”.
- I što - sinagoga će se sagraditi i time smo prebrisali krpom ono što se dogodilo - ljutit je Prelević.
‘Odrađivanje stvari’
On napominje kako je hrvatska židovska zajednica nestala: - Ona je uništena i nikakva gradnja sinagoge neće je obnoviti - kaže Prelević, odmah se ograđujući da njegov drastičan ton zapravo izražava prosvjed protiv “odrađivanja stvari” dok se suština zanemaruje. Glasnogovornica zajednice Bet Israel Jasminka Domaš kaže da je neprimjeren današnji izgled prostora u Praškoj ulici te da bi trebalo privatne poslovne interese napokon staviti ad acta te razmisliti o interesu židovske zajednice. - Konačno, taj je prostor vraćen židovskoj zajednici, a ne Jaši Bienenfeldu - kaže. Domaš predlaže multimedijalni centar koji bi osim vjerskih sadržaja imao i biblioteku, jer Zagreb ima značajnu zbirku judaistike. Ni ona nije protiv određenih komercijalnih sadržaja kao što su košer restorani i suvenirnice. - Potreba za gradnjom centra je neprijeporna - kaže Jasminka Domaš.
Sjećanje na holokaust
Štern smatra da se ne treba orijentirati samo na sinagogu jer, kaže, današnja židovska zajednica je mala, a praktičnih vjernika malo, pa se ne može ni okupiti deset odraslih muškaraca da se održi molitva. I rabin Prelević napominje da je stara sinagoga imala 1200 sjedećih mjesta jer je u Zagrebu živjelo 12 tisuća Židova: - Danas nas u Hrvatskoj nema više od tri tisuće. Stoga se postavlja pitanje - treba li nam sve to?
Štern smatra da bi naglasak trebalo staviti na memorijalni centar u kojem bi se prisjetilo na tu brojnu i važnu židovsku zajednicu u Zagrebu te pobrojiti imena nestalih u holokaustu, a tek onda bi u sklopu tog prostora mogla biti i neka manja sinagoga. Ostalo bi, prema Šternu, trebali biti komercijalni sadržaji, poslovni prostori koji bi se iznajmljivali, od čega bi se financirao centar. - Ako je potrebno, neka bude i podzemna garaža - dodaje Štern. I bivši predsjednik ŽOZ-a Nenad Porges smatra da je sinagoga tek dio nekog većeg židovskog kulturnog centra. - Svakako to treba sagraditi i tamo bi trebao biti i sinagogalni prostor - kaže Porges. Domaš pak smatra da nije potrebna velika sinagoga, kao što je bila prijašnja, ali ističe da ima sve više ljudi koji prakticiraju vjerske običaje i tradiciju. Ona smatra da bi centar osim sinagoge trebao sadržavati i neka druga vjersko-tradicijska mjesta poput obrednog kupališta, a “ne da kao danas mnogi idu u Trst ili Budimpeštu”. Domaš kaže da se mora odati pijetet starom zdanju i onome što se dogodilo: - U novom zdanju treba biti i replika ili stari dijelovi sinagoge, jer to nije samo nova sinagoga već i mjesto evociranja jedne tragične uspomene.
Gorak okus
- Svakako bi to moralo biti u Praškoj, jer izmještanje nema smisla - zaključuje Štern, koji se zalaže za novu, modernu građevinu, a ne repliku starog zdanja. I rabin Prelević se protivi replici jer “Židovi ne grade replike, nego za budućnost”. - Ako se već gradi, onda ona treba odražavati trenutak sadašnje zajednice i njezinu poruku budućim naraštajima - kaže Prelević. I Porges smatra da je rasprava o bilo kakvom drugom prostoru osim Praške deplasirana jer ako se to izmjesti, onda će ostati gorak okus, možda ne “drugog razaranja”, ali svakako nepravde.