Dva poveća štakora šmugnula su pod jednu od brojnih hrpa rastrganih stolaca, lima i razlomljenog stakla kada smo kročili u nekadašnje sjedište Zagrebačke banke u Paromlinskoj ulici.
Samo dvadesetak metara dalje dočekao nas je kostur nekad velebnog Diskontnog trga, sada bez prozora i vrata, u kojem odozdo vreba desetak otvorenih šahtova, oštri rubovi polomljenog stakla i izmet, a odozgo se prijeteći klate dijelovi polomljenog krova. S druge strane oronule zgrade banke, pak, prolaznike i turiste će dočekati jezovita stambena četverokatnica, idealna za snimanje horora, do vrhova prozora natrpana smećem.
Vidi se odmah da je više puta gorjela. Cijeli ovaj zaboravljeni kompleks između Vukovarske i Importanne centra, samo 150 metara od zgrade Poglavarstva, podsjeća na scene iz postapokaliptičnih filmova.
- Htjeli smo prečacem od parkirališta do Glavnog kolodvora, ali ovuda više ne prolazimo. Prvi put i više nikada - odlučne su prijateljice Kristina i Ivana, koje smo zatekli u nekadašnjem diskontu.
Što će biti s tim diskontom i Paromlinom, nije poznato, a prema svemu sudeći propao je i plan prenamjene prostora na kojem se nalazi napola urušena zgrada Zagrebačke banke, gdje je trebalo niknuti velebno zdanje - šoping-centar s autobusnim terminalom i poslovnim objektima.
To je danas betonski kostur čiji se stropovi i zidovi urušavaju, smeće nagomilava, a instalacije i drugi metal Romi i opstali sakupljači sekundarnog otpada čupaju i odvoze kombijima usred bijela dana.
Stranci gledaju Potvrdio nam je to i Josip, djelatnik Zagrebparkinga, zadužen za kontrolu parkiranja kod obližnje zgrade gradskog Poglavarstva.
- Romi usred dana kidaju instalacije i odnose sve što je vrijedno. Usred bijela dana pljačkaju nekadašnju banku. Malo po malo skidaju ih i odnose. Od te zgrade uskoro će ostati samo zidovi, a već sada djeluje jezovito - priča. isti taj prizor, tvrdi, gledaju i stranci i zgražavaju se. Smrad urina dopire gotovo do samog ulaza u pothodnik. A još 2012. godine, nakon što se banka iselila, Grad je dao zeleno svjetlo Projeku Paromlinska. Banka je, prije prodaje zgrade građevinskoj tvrtki Stipić grupa, od arhitektonskog biroa 3LHD naručila studiju razvoja projekta, koja predviđa spajanje postojeće parcele površine 9000 četvornih metara, na kojoj je zgrada, s javnim parkiralištem površine 1750 četvornih metara. Na mjestu zgrade se trebao graditi centar s 3 podzemne i 6 nadzemnih etaža, a u prizemlju bi bio autobusni terminal. Danas međutim svi peru ruke od projekta a sa svakim danom raste opasnost da se cijela zgrada uruši.
Izvor zaraze
- Na projektu u Paromlinskoj bili smo angažirani na izradi studije prije četiri godine. Svi materijali i informacije o projektu su u posjedu investitora, Zagrebalčke banke - odgovorili su iz arhitektonskog biroa 3LHD.
U Zagrebačkoj banci su nam pak odgovorili sljedeće.
- Mi smo nekretninu u Paromlinskoj prodala 2012. godine tadašnjoj Stipić grupi d.o.o. (danas Konos construction d.o.o.) te banka od tada ne upravlja nekretninom.
Za sve informacije o budućnosti predmetne nekretnine, molimo vas da se obratite vlasniku nekretnine, društvu Konos construction d.o.o. - poručili su nam iz Zagrebačke banke.
U Konos construction su nam pak rekli da su od su od 2012. godine u predstečajnoj nagodbi te da je i zgrada u paromlinskoj ušla u plan restrukturiranja, pa od zamišljenog projekta do daljnjega neće biti ništa.
- Ne bismo niti kupovali zgradu da na tom mjestu nismo planirali graditi - rekli su nam kratko.
Prema svemu sudeći brojni prolaznici i okolni stanari i dalje će strahovati da im neki dio zgrade ne padne na glavu, trpjeti smrad smeća i strahovati od požara kojih je bilo u više navrata jer je prostor, čija unutrašnjojst podjeća iz postapokaliptičnih filmova, okupljalište beskućnika i narkomana.
Izvor zaraze
- Ne znam do kada će ovo ruglo stajati. Pa na sudu se ta predstečajna nagodba može protegnuti i deset godina! Ovo ruglo je izvor zaraze. Izgleda kao apokalipsa. Bilo bi super da se sagradi šoping-centar, ali se bojim da to neću doživjeti - kaže nam umirovljenica Asja Drasal, a njen susjed Josip, inače graditelj tvrdi da su glavni krivci za ovakvu situaciju spori sudovi i birokrati koji bi, smatra, trebali natjerati vlasnika da nešto s njom učini.