Njegov radni dan počinje u 5 sati. Sjeda u svoj trošni automobil i kreće prema šumama na rubnim dijelovima grada. Tamo se nalazi blago od kojeg živi - odbačeni akumulatori, getribe, bakrene žice, željezni lonci, frižideri, radijatori...
Ivan, doduše, ima stalni posao, ali ti mu prihodi nisu dovoljni za život. Stoga je prije četiri godine odlučio ići na sigurno, počeo je skupljati sve ono što su mnogi “zaboravili” na zelenim površinama.
- To je posao koji ne mogu izgubiti. Nažalost, ne ovisim o ‘dobrim’ ljudima koji takav otpad bacaju po zelenim livadama ili uz cestu, nego ovisim o svjetskoj burzi. Ona odlučuje koliko ću zaraditi - smije se Ivan koji tako dnevno zaradi oko 300 kuna.
Velika konkurencija
On je samo jedan od mnogih skupljača sekundarnog otpada u Zagrebu koji na taj način prehranjuje svoju obitelj.
A takvog posla u Zagrebu zaista ima jer se komunalnog otpada u Zagrebu godišnje nakupi oko 300.000 tona.
Godišnje se na raznim zagrebačkim odlagalištima prikupi 50.000 tona glomaznog otpada. Od toga je 5000 tona papira, 3000 tona stakla, 1000 tona PET ambalaže te 40.000 metalnog ambalažnog otpada. Navedene brojke mogle bi biti i mnogo veće jer, prema izvješću o stanju okoliša Zagrebačke županije, svaki čovjek dnevno stvara pola kilograma komunalnog otpada, što bi za Grad Zagreb iznosilo 500.000 kilograma dnevno.
Otpada ima svugdje, na ulicama u centru ili na periferiji, a najbolja iskustva s traženjem otpada Ivan je imao u samoborskom kraju. Tamo ima najviše posla, ali je i konkurencija velika. Stoga je ponekad Ivan tamo već od ponoći, pa “blago” traži ručnom svjetiljkom. Potraga za otpadom odvela ga je i u poznato Eko selo Žumberak, uz samu granicu sa Slovenijom.
Prodaja na kilograme
- Tek kad sam pokupio sav otpad, može se reći da je taj kraj uistinu postao pravo eko selo - kaže u šali.
Ivan je samo jedan od kotačića u dobro podmazanom mehanizmu zvanom skupljanje sekundarnog otpada.
Sirovine se prodaju na kilograme, a najskuplja sirovina je bakar, s cijenom od 33 do 36 kuna, jer ga se rijetko pronalazi. Oko 19 kuna po kilogramu otkupljuje se mesing. Cijene aluminija, cinka, olova i inoxa na otkupu variraju od četiri do 10 kuna. Najpopularnije sirovine, lim, željezo, papir i staklo, zbog velike raširenosti imaju i najniže cijene. Ovisno o čistoći, cijena lima iznosi oko 80 lipa, željezo kunu, kartonski 70 lipa, a “običan” papir 35 lipa, dok staklo stoji do jedne i pol kune.
Novac za hranu i režije
Kad Ivan skupi svoju “imovinu”, odlazi u jednu od brojnih otpadnih stanica koje otkupljuju te sirovine.
Otpad koji je nedavno predao, težio je točno 1560 kilograma. Skupljao ga je mjesecima, a zaradio je 3100 kuna.
- To je za mene velik novac. Natočit ću pun spremnik goriva jer mi je to najveći trošak. Ostatak će ići za režije i ostale potrepštine. Naravno, i za poklone ženi i djeci - kaže.
Lopovi kradu čak i željezne šahtove
Davor Lončarević, voditelj stanice za otkup sekundarnih sirovina Metali na Trnju, kaže da je potraga za otpadom u vrijeme ekonomske krize sve veća, posao je isplativiji, što često zna biti i predmet raznih malverzacija, pa se otkupne stanice bore s raznim prevarantima i kradljivcima sekundarnih sirovina.
- Lopovi ne biraju što će ukrasti, od bakrenih poluga do željeznih šahtova s ceste. Stoga, pri otkupu tražimo na uvid osobnu iskaznicu i stavili smo limit tako da se ne mogu otkupiti sekundarne sirovine u iznosu većem od 1600 kuna - kaže Davor Lončarević, čija stanica za otkup sekundarnog otpada godišnje “ubere” oko 500 tona željeza.
CIJENE:
papir:
- kartonski 70 lipa/kg
- običan 35 lipa/kg
staklo:
1,50 kn/kg
lim:
80 lipa do 1 kn
aluminij:
6 - 10 kn/kg
željezo:
1 - 1,50 kn/kg
cink:
4 kn/kg
olovo:
6 kn/kg
mesing:
18 - 20 kn/kg
bakar:
33 - 36 kn/kg