Ivica Puljak, redovni profesor fizike na Fakultetu elektrotehnike i strojarstva u Splitu, znanstvenik koji niz godina surađuje s CERN-om, objavio je danas na Facebooku status koji je oduševio stotine korisnika te društvene mreže.
Naime, uz dozvolu bivšeg studenta objavio je poruku koju mu je poslao, a u kojoj mu je zahvalio na motivaciji koju mu je nesvjesno pružio na svojim predavanjima.
Njegov status, odnosno poruka bivšeg studenta zapravo sjajno ilustrira svu ljepotu, ali i važnost nastavničke i profesorske profesije koja je posljednjih desetljeća u potpunosti marginalizirana, omalovažavana i degradirana.
Status i pismo studenta prenosimo u cijelosti:
‘Danas je bio težak dan, ali me upravo obradovao jedan moj bivši student ovim pismom. Složio se da ga podijelim s vama, kao primjer kako se uz veliki rad i uz pravi motiv može uspjeti u životu. Meni je drago što sam sudjelovao u motivaciji. Ali koliko god ja motiviram studente, oni motiviraju i mene, korist je obostrana.
====
Pozdrav profesore!
Već duže vremena se nadam da ću Vas sresti na ulici i nešto Vam reći, ali nikako da se susretnemo, pa eto, onda preko fejsa.
Ne znam možete li me se sjetiti s predavanja (Fizika 1, prije nešto više od pet godina). Pratim Vaše statuse i jedan (od brojnih) koji mi je zapeo za oči je onaj kada ste rekli da profesori trebaju biti motivacija svojim učenicima/studentima.
Ja Vam se ovim putem jednostavno imam želju zahvaliti jer ste mi upravo Vi bili izvor motivacije u mom obrazovanju na fakultetu.
Završio sam MIOC kao vrlo dobar učenik, ali sam u početku fakulteta nekako bio prepadnut i nisam znao kako ću se snaći u svemu tome, ali Vaš način predavanja i pozitivna energija koju ste širili prema učenju mi je jednostavno dala snagu. Još dan danas pričam svojim prijateljima o Vašim predavanjima o gravitaciji, meni je to bilo kao da gledam i slušam Discovery Channel, došao sam kući i starcima sa sjajom u očima prepričavao sve što ste rekli…
Sjećam se, upravo mi je Vaš kolokvij bio prvi kolokvij na fakultetu. Prepustio sam se učenju, motiviran, ali ne znajući što me čeka. Na kraju sam dobio 100% teoriju i 90% zadatke (mislim da sam krivo uvrstio u kalkulator nešto), ali sam tada skužio... "Pa, ti ovo možeš...".
Taj trenutak je bio ključan jer od tada na dalje sam bez ikakvog straha preskakao sve prepreke koje je fakultet stavljao pred mene. Svoje fakultetsko obrazovanje sam na kraju uspješno završio sa 5,0 prosjekom…
Možda Vam se čini da niste ništa učinili nego samo radili svoj posao, ali ja Vam jednostavno ne mogu opisati koliko sam Vam zahvalan na tome. Svim svojim prijateljima i obitelji govorim da mi je bila izuzetna čast što sam mogao slušati i biti na Vašim predavanjima... Ponekad me pukne nostalgija i volio bi ih ponovo odslušati.
Žao mi je što se nismo sreli pa da Vam ovo uživo kažem.
Nadam se da su Vam ove riječi bile motivacija za sve što radite kao što su meni tada bile Vaše.
Hvala puno!’