Tijekom devedesetih osobito su bile popularne dvodimenzionalne slike koje bi se prikazale kao trodimenzionalne nakon kraćeg promatranja. Međutim, obožavatelji takve vrste zabave dijelili su se u one koji su to mogli vidjeti i one koji nisu.
Te slike, odnosno autostereogrami zapravo su dvodimenzionalni uzorci koji se na slici ponavljaju, a koje pomoću određenih tehnika percipiramo kao trodimenzionalne. Poanta je da promatrač ne gleda direktno u sliku, već vrluda očima kao da gleda iza nje. Stereogrami su se prvenstveno počeli koristiti za proučavanje dubine ljudskog vida, posebno karakteristike kojom ljudske oči vide nešto različite slike, a onda ih mozak spaja u jednu.
Nasumce pobacani uzorci zapravo skrivaju jasan oblik koji će se pojaviti samo u određenim perspektivama. Dopustite lli očima da ‘odlutaju’ umjesto da se koncentrirate na jednu točku na slici, svako će oko vidjeti svoju sliku. Budući da je mozak istreniran za spajanje slika, on automatski pretpostavlja da vi zapravo vidite jednu sliku. Između ostalog, to dokazuje da se percepcija dubine javlja u mozgu, a ne u očima, piše Daily Mail.
Provjerite u koju skupinu vi spadate i vidite li trodimenzionalnu sliku:
Rubber Duckie you're the one you make bath time lots of fun #Stereogram #MagicEye #Illusion pic.twitter.com/7EGEF5uSCH
— Stereogram Illusions (@MagicStereogram) August 19, 2016
Man's best friend #Stereogram #MagicEye #Illusion pic.twitter.com/mnGtRENzSA
— Stereogram Illusions (@MagicStereogram) August 28, 2016
I promise it won't sting you #Stereogram #MagicEye #Illusion pic.twitter.com/3GFDTG8Aeo
— Stereogram Illusions (@MagicStereogram) September 13, 2016
let's go fly a kite #Stereogram #MagicEye #Illusion pic.twitter.com/bkLjeIjMV4
— Stereogram Illusions (@MagicStereogram) August 23, 2016
Danas se za stvaranje autostereograma koriste računalni programi koji preko slike koja se treba prikazati prevlači slojeve dvodimenzionalnih uzoraka. Kako točno funkcionira percepcija, pogledajte detaljno objašnjenje u videu Voxa: