Diljem razvijenog svijeta sveučilišni su ljudi uspostavili časnu tradiciju međusobne diobe ideja i znanja, bez obzira na nacionalne granice. U današnjem sve manjem i manjem svijetu, sveučilišta koja ih upošljavaju moraju viriti izvan svoga kruga kako bi preživjela, natjecala se i rasla. A vlade moraju s više mašte potražiti prava rješenja njihova financiranja kako bi poduprle taj rast.
Sve je veći proporcionalni udio stanovništva koji širom svijeta ima pristup višem obrazovanju.
U čitavoj Europi sada ima više od 17 milijuna studenta, 20 posto više nego 1977. U Engleskoj je 1966. 10 posto završenih srednjoškolaca odlazilo na sveučilište; danas 42 posto onih ispod 30 posjeduju diplome koledža - udio koji će se do 2010. za pola povećati.
Broj studenata raste kako ekonomija postavlja znanje na prvo mjesto, a tradicionalna radna mjesta za plave okovratnike (industrijski, manuelni poslovi) odlaze u potrazi za jeftinijim radom i manjom cijenom proizvodnje.
Stoga današnji diplomac mora biti pripravan raditi u svijetu u kome su radna mjesta rijetko kada za cijeli život, te se prilagodljivost cijeni baš kao i znanje i kreativnost.
Veliki izazov za sveučilišta
Ovo postavlja pred aktualne vlade i sveučilišta velike izazove. Istovremeno dok potražnja za diplomcima rapidno raste, porezni obveznici više ne mogu sami snositi teret višeg obrazovanja. Sveučilišta moraju pronalaziti dodatne materijalne izvore kroz naplatu školarina, privlačenje prekomorskih studenata (iz stranih zemalja), partnerstvo s industrijom i donacije svojih najuglednijih bivših studenata (alumnija).
Razlozi su jasni. Mi smo u Ujedinjenom Kraljevstvu iznimno sretni zato što imamo mnogo sjajnih sveučilišta, među kojima se ističu Oxford i Cambridge. Ali, da bi ona ostala vodeća u svijetu, moraju osigurati najviše standarde poučavanja i istraživanja. Da bi ostala konkurentna, naša sveučilišta moraju privući odgovarajući stupanj javnih i privatnih investicija. Europska je komisija izračunala da Europska Unija troši 150 milijardi dolara više od SAD-a (za sveučilišno obrazovanje).
Ovi su izazovi teški za europska sveučilišta, od kojih neka vuku podrijetlo sve od renesanse; a još su teži za vlade dotičnih zemalja. Besplatno obrazovanje trećeg stupnja drži se jednako sakrosanktnim kao besplatno osnovno ili srednje školovanje na većem dijelu Kontinenta.
Međutim, oni koji imaju koristi od višeg obrazovanja zarađuju značajno više od svojih sugrađana, čiji ga porezi financiraju - zato se financiranje nastave sve češće pojavljuje na popisu (političkih) problema. Europske vlade počinju sve bolje shvaćati da više ne mogu nastaviti s osiguravanjem besplatnog višeg obrazovanja iz poreznih obveza, pa mnoge razmišljaju o uvođenju školarine za studente.
Školarinama dodati i donacije
Mi smo u Engleskoj uveli, od ove jeseni, studentsku školarinu od najviše 3000 funta (5000 $) godišnje. (Do prošle godine školarina je bila 1175. funta, a prije 1998. školarina se nije ni plaćala.) U praksi studenti posuđuju navedenu cijenu svoga obrazovanja, skupa s novcem potrebnim za životne troškove, i otplaćuju ga skupa sa svojim godišnjim porezom nakon što diplomiraju i zaposle se. Za siromašnije studente postoje stipendije.
Školarine nisu dovoljne same po sebi. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva osigurava značajna sredstva za istraživanja svojih sveučilišta, no također ih sve više podupiru industrija i razne (industrijske) fondacije. Ovakve veze mogu učiniti istraživanja korisnijim za ekonomski razvoj. SAD je imao dugu tradiciju doniranja od bivših studenata; sveučilišta u Ujedinjenom Kraljevstvu pokreću slične programe, i već su izvijestila kako rastu donacije.
Kao što pokazuje nedavno izvješće Lamberta i Butlera, raznolikost bi, također, trebala biti dijelom rješenja. Buduća uspješnost višeg obrazovanja neće zavisiti tek od istraživanja svjetske klase, iako je ono njen ključni element. Uspješnost će, također, tražiti dobre menadžerske škole, mogućnosti za životno naučavanje, jaka sveučilišta za nastavnike i dobre lokalne škole.
Svaka od tih pojedinosti trebala bi dati svoj najveći doprinos. No da bi se borila i preživjela, sveučilišta ne mogu stajati mirno. Bit će više njihovih spajanja i partnerstava. Inovacije će postati visoko cijenjena roba. Europske vlade moraju pružiti svojim velikim sveučilištima jednaku slobodu u inovacijama kakvu njihovi američki - pa čak i kineski - parnjaci uživaju kroz jako nezavisno upravljanje. (Preveo Željko Ivanjek)
Tony Blair
