Bulaja naklada u mnogočemu radi pionirski posao: glazbene igre za CD-ROM "Interactive classics", koje su s puno pažnje preveli i prilagodili domaćoj publici nepravedno su izmakle pozornosti medija iako bi vrijednost tog izdavačkog pothvata u normalnijim okolnostima izazvala barem panel-raspravu o tužnom stanju glazbene kulture u javnim institucijama, ako ne i neku hrabriju pedagošku inicijativu.

Poznato je da većina đaka smatra da je glazbeni odgoj nužni davež, gomila nekakvih ljestvica koje konkuriraju popisu kemijskih elemenata i mini pjesmica poput "Miš mi je polje popasel", koje rijetko tko dokraja razumije.

Glazbene igre "Interaktivnih klasika", koje su spojile motive književnih i glazbenih klasika te ih animirale u cjelini, što upućuje na nekoliko različitih razina, pokazuju da glazbeni odgoj nije, na sreću, isključiva stvar javnoškolskog mara ili nemara, nego i odlične, jednostavne i plemenite igre na kućnom PC-ju.

Nakon velikog prošlogodišnjeg uspjeha kod publike s "Orašarom", gdje se priča o princu kojeg je vještica pretvorila u krckalicu za orahe, pretvara u natjecateljsku pustolovinu kroz glazbene motive Čajkovskog; Naklada Bulaja objavila je drugu glazbenu igru, "Alisu i četiri Vivaldijeva godišnja doba", u kojoj Alisa iz zemlje čudesa Lewisa Carrolla pronalazi glazbeni sat. Sat se pokvario, a Alisa je ostala zarobljena u njemu: spasiti je mogu igrači glazbene igre koji će rješavanjem različitih glazbenih zagonetki, uz pomoć Bijelog zeca ili Šeširske mačke, popraviti glazbeni sat. Ne treba ovdje puno hvaliti besprijekornu animaciju, ona je standard ovakvih izdanja. Fascinantna je, međutim, pametna i nenametljiva metoda kojom se svi igrači - a to doista mogu biti svi zainteresirani, počevši od četverogodišnjeg djeteta, mogu zabaviti u igri koja trenira glazbeno pamćenje, prepoznavanje glazbenih instrumenata i vještinu razlikovanja melodijsko-ritmičkih motiva.

Također, nisu sve igre jednostavne, kao što nemaju svi dobar sluh: kojiput će manja djeca, neopterećena nametnutim sustavima glazbene memorije, bolje riješiti glazbene probleme od gimnazijalaca. Glazbene igre poput ove savršeni su uvod u vještinu slušanja, od djece uspiju izmamiti veliko strpljenje u rješavanju i slušanju glazbenih motiva. Uspjehu hrvatskog izdanja u velikoj mjeri pomažu domaći vodiči, glasovi Nine Violić i Tvrtka Jurića. Točnije, odlično pogođena rima koja oponaša ritam i strukturu Carrollova klasika u izvedbi Nine Violić uklapa se u glazbenu pustolovinu bez ikakvih pretenzija istovremeno obavljajući osnovnu edukacijsku zadaću igre.

Konačno, Vivaldijeva "Četiri godišnja doba", ovdje u izvedbi Hamburškog komornog orkestra, imaju velike šanse za emancipaciju od marketinškog stereotipa: zvučne kulise televizijskih reklama za čajeve ili životno osiguranje mogu (ponovno) postati Vivaldi. Što je mnogo važnije, ove glazbene igre imaju jednu, domaćem obrazovnom standardu nedokučivu kvalitetu: one su emotivne, brze i duhovite, odlikuje ih skromnost pristupa koji svakome daje šansu, i sve veseli.

 

Branimira Lazarin