Pozivamo hrvatsku Vladu da razmotri svoju politiku dvojnog državljanstva, osobito u pogledu hrvatskih državljana s trajnim boravištem u Bosni i Hercegovini te da za njih pronađe pravedno i održivo rješenje - stoji to u prošlog tjedna usvojenoj Rezoluciji Europskog parlamenta o napretku Hrvatske u pristupanju Europi. Domaćoj javnosti taj se stav prešućuje, premda je uzavrela debata o ustavnim promjenama zapela upravo na pitanju što ga Bruxelles svojom rezolucijom potencira: izbornoj participaciji Hrvata koji u Hrvatskoj ne žive, a što se faktički svodi na Hrvate u susjednoj Bosni i Hercegovini.Iz Rezolucije je, prvo, kristalno jasno da sadašnji model dvojnog državljanstva Europska Unija smatra problematičnim. Posebno u odnosu na bosanskohercegovačke Hrvate. Njihovo vezanje uz Hrvatsku ne pomaže Bosni i Hercegovini, pa onda ni regionalnoj stabilnosti. Europska je rezolucija zahtjev za preispitivanje instituta dvojnog državljanstva, vrlo indikativno, naslonila na poziv hrvatskoj Vladi da konstruktivno pomogne “jačanju bosanskog suvereniteta”.
Drugo je pitanje u kojem smjeru trebaju ići promjene. Od Hrvatske se svakako očekuje da pomogne jačanju osjećaja pripadnosti BiH-Hrvata Bosni i Hercegovini. Također da onemogući sada nemoguću situaciju faktičkog preklapanja dvije države: u nekim je slučajevima, naime, posve nejasno gdje to završava Hrvatska, a počinje Bosna i Hercegovina. Na tom je tragu pokrenuto onemogućavanje dosad široko toleriranog dvojnog prebivališta. Jednako tako nije moguće zadržati ni postojeći model glasanja takozvane dijaspore, zapravo najvećim dijelom prekograničnih Hrvata.
U žustrim raspravama o promjenama Ustava HDZ de facto optira za status quo: protivi se promjeni iz Tuđmanova doba naslijeđenog modela, eventualno bi pristao na neznatno smanjenje broja zastupnika dijaspore (tri ili četiri). SDP-ove prijedloge odbija, premda ni opozicija više ne traži radikalan rez.
Ne traži apsolutno ukidanje prava glasa dijaspori, ni pravoj ni onoj lažnoj. SDP inzistira tek na rigoroznijem nadzoru glasanja u susjednoj državi. Konkretno, traži da se birališta mogu otvoriti samo u veleposlanstvu i konzulatima. To bi svakako smanjilo mogućnost manipulacije i osiguralo uvođenje kakvog-takvog reda. Sada je kontrola izbora u Bosni i Hercegovini, s ogromnim brojem biračkih mjesta, čija se kvota od izbora do izbora stalno povećava, praktično neizvediva i nemoguća.
Treće, očito su očekivanja Europske Unije mnogo radikalnija od promjena koje je hrvatska Vlada spremna poduzeti. Ta su očekivanja u funkciji održivosti Bosne i Hercegovine, odnosno ustavnih reformi koje se u Sarajevu pokušavaju dogovoriti. U međunarodnoj zajednici kao glavne smetnje ustavnom rekomponiranju i dugoročnom stabiliziranju BiH vide ostatke materijaliziranih ratnih politika: separatističke snove Republike Srpske i naslonjenost Hrvata - putem dvojnog državljanstva - na Hrvatsku. Problemi nisu iste težine, ali se smatraju sličnima. Vlast u Hrvatskoj, pa onda i ukupna javnost, morat će se suočiti s tom činjenicom. Bez obzira na otpore.
