S javnim financijama je sve u redu. Mirovine i plaće iz proračuna i ovog će mjeseca ići na vrijeme, neke su već i krenule, a svatko tko priča o bankrotu države, krizi proračuna i sličnim bedastoćama nije samo lažov, nego i jako opasan stvor. Takvim izjavama stvara atmosferu straha, pa banke ne daju kredite, poduzetnici se ništa ne usude raditi, a građani se ništa ne usude kupovati, nego spremaju novac za crne dane. A Hrvatskoj baš sada treba optimizam, nikakve prazne priče o bankrotu države, koje se uporno ponavljaju već godinu i pol, a država, eto, nije još bankrotirala. Niti će.
Ne, nismo poludjeli od ove snježne oluje. Samo pošteno i sažeto prenosimo sadržaj kontraofenzive potpredsjednika Vlade i ministra financija Ivana Šukera koji se nakon pauze opet odlučio pojavljivati na televiziji i tumačiti naciji pravo stanje stvari. Čovjek ima najbolji uvid u sve državne brojke i potpuno je zatečen činjenicom da mu javnost ne vjeruje, da poslodavci vječno gunđaju, da se sindikati bune i da ekonomisti izvlače nekakve crne grafikone.
S javnim je financijama sve u redu, kaže Šuker, ali Vlada ipak radi na nizu novih mjera koje će proračun izvući iz te nepostojeće krize.
Najnovija je ideja linearno rezanje povlaštenih mirovina. Takvih je više od 180 tisuća, a “teške” su oko 7 milijardi kuna, više nego što se ministar Šuker nedavno zadužio da bi i dalje održao privid kako je s državnim financijama sve u redu.
Ideologija netalasanja
Među tih 180.000 ljudi su saborski zastupnici, branitelji, pripadnici HVO-a, borci NOR-a (u pravilu članovi njihovih obitelji koji su te mirovine naslijedili), bivši članovi SIV-a, profesori, rudari, radnici koji su radili s azbestom... Rezat će se svima (osim možda rudarima i radnicima s azbestom, kojih je malo), jer je tako najlakše i najbezbolnije. Jednako će platiti i branitelji koji su se jedva izvukli iz opkoljenog Vukovara kao i oni koji su si braniteljski status priskrbili prevarom, mitom, političkim pritiskom ili jednostavno silom.
Ona druga ideja, da se revidiraju braniteljski popisi i da se proberu pravi branitelji, zakopana je duboko u ideologiji netalasanja.
U sljedećoj će fazi štednju platiti državni službenici i namještenici jer neće biti novca za regres, božićnice, prijevoz i ostale dodatke. Jednako će bez toga ostati i oni koji rade do sedam, osam navečer (a ima takvih, nisu svi lijeni), kao i oni koji su se uvukli na izmišljeno mjesto u izmišljenu instituciju gdje svaki dan broje sate do odlaska kući ili se i ne pojavljuju redovito.
Ideja da se smanji broj tih službenika i namještenika tako da se otpuste oni koji stvarno nisu potrebni i kojima su radna mjesta izmišljena još se tretira kao kletva, jer bi takav pothvat temeljito protresao same korijene političke i sve ostale korupcije i nepotizma u Hrvata.
Nakon službenika će štednju u državi koja navodno nema problema s državnim financijama platiti i poljoprivrednici, premda su se sada izborili za poticaje. Jednako će platiti i oni koji se muče da bi nešto zasijali, ubrali, posušili, spremili, prodali i čekali mjesecima naplatu, kao i oni koji su si zapisali da imaju toliko i toliko hektara pa u dogovoru s nekim iz nadležnih službi uredno ubiru novac, a da i ne znaju gdje im je ta zemlja. Nemaju vremena upaliti Mercedesa, kupljenog od poticaja, da je odu barem pogledati.
Rano slanje u mirovinu
Ideja da se poticaji počnu dijeliti samo stvarnim poljoprivrednicima, koji stvarno nešto rade, još nije zaživjela, jer bi to zahtijevalo puno posla na terenu i s papirima, a tko zna kakve bi sve prljavštine usput isplivale.
Tu će štednju na kraju platiti svi umirovljenici, bili oni povlašteni ili obični, jer unatoč svim uvjeravanjima kako je proračun u redu, doprinosi i porezi kaplju sve slabije. Platit će je jednako i oko 700.000 umirovljenika starijih od 65 godina kao i više od 300.000 mlađih od 65. Jednako će platiti i manje od 400.000 umirovljenika s više od 35 godina radnog staža, kao i dvostruko više onih koji su radili kraće.
Ideja da se u mirovinu šalju ljudi koji su je stvarno zaslužili ili koji baš nikako više ne mogu raditi, a da se prijevremeni odlazak kažnjava znatno manjim prihodima godinama se provlači kao ekonomski dobro rješenje, ali neizvedivo! Prerano slanje u mirovinu još uvijek služi čuvanju socijalnog mira i lagodnom rješavanju viška radnika, a jednako je drago i privatnim i državnim poslodavcima. Pa smo tako u prosincu lani imali 27.000 umirovljenika više nego u prosincu 2008., kad smo ih imali 26.600 više nego u prosincu 2007. U dvije godine Hrvatska je dobila više od 50.000 novih umirovljenika, a samo lani ostala je bez 70.000 zaposlenih.
Povećanje PDV-a
Prije svih tih linearnih rezova koji slijede, ili paralelno s nekima od njih, dogodit će se i povećanje PDV-a, u trenutku kad vladajući otkriju da nikako drukčije ne mogu puniti državnu blagajnu.
Ideja da se, umjesto povećanja PDV-a i nekakvih kriznih poreza, poveća neoporezivi dio dohotka, dakle da se ljudima ostavi više novca za potrošnju koja je, čak i prema Šukerovim riječima, silno važna za gospodarski oporavak, također se doživljava kao kletva.
Filozofija prema kojoj moraš nešto dati da bi nešto dobio državnom je financijašu potpuno neprihvatljiva, premda iskustva drugih pokazuju da uvijek pali.
Vlada je u ovoj krizi pokazala začudnu sposobnost negiranja stvarnosti, automatskog odbacivanja bilo kakvih ideja i nedostatak hrabrosti. Živi i radi od danas do sutra: neka se faktura plati, neka spremi u ladicu, tu se malo smire prosvjedi, tamo se obeća novac, na trećem se mjestu prizna da je teško, onda se s puno razumijevanja klima glavom na primjedbe poslodavaca, sindikata, seljaka i drugih, pa se malo smiruju koalicijski partneri...
I dođe novi dan. U njihovoj je državi sve u redu.
