Premda je prilikom svoje premijerske inauguracije najavila da će svaki vreli krumpir znati ohladiti i oguliti, Jadranka Kosor nikako ne uspijeva smisliti što da napravi s radničkim referendumom. Prebacuje ga iz ruke u ruku, a on postaje sve užareniji. Premijerki, Vladi i HDZ-u sada je jedini cilj eskiviranje referenduma. Zato su na velika zvona stavili povlačenje promjena Zakona o radu. Ali taj je potez zakasnio. Da je u Vladi ranije bilo volje za dogovor sa sindikatima referendumske peticije ne bi ni bilo.
Sakupljeni potpisi, moćan izraz raspoloženja javnosti, sada se jednostavno ne mogu ignorirati ni preskočiti. Zoran Milanović dobro primjećuje da ti potpisi nisu ničije vlasništvo. Čak ni onih koji su ih sakupili. Ni sindikati ih, sve kad bi i htjeli, ne mogu staviti po strani. Stvari su jednostavno otišle predaleko da bi ih sada bilo moguće zaustaviti. HDZ će problem pokušati eutanizirati obraćanjem Ustavnom sudu, što je manevar kojim se raspisivanje referenduma beskrajno prolongira. Možda se tako, kako kaže sindikalac Matijašević, širom otvaraju vrata da se odluka nikad i ne donese, ali takav postupak vratit će se HDZ-u poput bumeranga, jer će dodatno revoltirati javnost. Novu slamku spasa vladajući sada vide u inicijativi predsjednika Ive Josipovića da se umjesto raspisivanja referenduma Sabor posebnom deklaracijom ili izjavom obaveže poštivati potpise građana. Praktično, od sada do vječnosti Zakon o radu ne bi se mogao mijenjati bez dogovora sa sindikatima. Nije čudo da se Vladimir Šeks za predsjednikovu ideju odmah objeručke uhvatio, uz objašnjenja kako pitanje zakona nije važno, nego je sada najvažnije moralno pitanje. Kad Šeks nastupa kao propovjednik morala, to zaista farsično zvuči! Usto, pitanja koja se uređuju Zakonom o radu, normom koja diktira temeljne odnose u državi, nikako se ne mogu ograničiti tek na magloviti moralni aspekt.
Predsjednik Josipović ima pravo kad tvrdi da se ogromna energija rasipa u nadmudrivanju oko referenduma. Također je u pravu kad upozorava na dijalošku insuficijentnost hrvatske politike i društva. Međutim, ideja o saborskoj deklaraciji samo bi Vladi Jadranke Kosor omogućila bezbolnu odstupnicu - referendum bi izbjegla, nekoj budućoj vladi ograničila manevarski prostor. Ni sindikatu pretvaranje referenduma u deklaraciju ništa ne garantira. Tek bi gotovinu razmijenili za veresiju. Ne može se Ustavom određena zakonodavna funkcija Sabora reducirati nekakvim izjavama. Niti se parlament može obavezati da će zakone donositi samo uz superviziju sindikata ili bilo koje druge interesne grupacije. Ali svaka će ih pametna vlast dogovarati sa socijalnim partnerima. Pogotovo nakon što se 800 tisuća referendumskih potpisa sručilo na premijerkinu glavu. Sindikatima nikakve saborske izjave ne mogu biti ozbiljno jamstvo. Njihov jedini kapital probuđena je i peticijom potvrđena volja naroda. To je njihova jedina sigurnost. Ako je sitnom trgovinom sami ne rasprčkaju.
