I danas, gotovo 40 godina koliko je prošlo od prve klape ‘Otpisanih’, beogradskog glumca Vojislava Voju Brajovića najviše pamte po ulozi Tihog iz te kultne jugoslavenske serije. U Brajovićevom slučaju razlog tome nije to što od tada nije imao značajnije uloge, dapače upravo suprotno, ostvario je daleko boljih i značajnijih rola u svojoj vrlo bogatoj glumačkoj karijeri. Radoholičar je i danas, iako je, kako i sam priznaje, značajno smanjio broj svojih kazališnih izvedbi s nekadašnjih godišnjih 300 na otprilike 150.

Nije stao ni kada je u pitanju snimanje serija i filmova, hrvatski gledatelji imali su ga prilike prije nekoliko mjeseci vidjeti u odličnom filmu Gorana Markovića ‘Turneja’, a sada je doputovao u Zagreb, gdje snima debitantski, dugometražni igrani film Ivone Juke ‘Drugi’.

Udarnički tempo

- Nisam nikada pitao Ivonu Juku zašto me je odabrala, no u svakom slučaju, drago mi je što me pozvala. Čitajući scenarij vidio sam koliko je darovita, jer je to jedan od najboljih tekstova koje sam čitao - ističe Brajović.

U ‘Drugom’ Voja glumi Ivana Ujevića, oca skripterice Ines ( Lana Barić), nerealiziranog pjesnika, koji je u ranoj fazi Alzheimerove bolesti.

- Moja sreća je što ja to uopće ne moram glumiti. Možda je to razlog zašto su me uzeli za film - uz smijeh uzvraća Brajović. Prve scene već je odigrao u prosincu, pa potom u siječnju, a sada, u veljači, snimanje za ekipu koja radi u eksterijerima, zbog oštre zime je sve samo ne lagano.

- Udarnički se radi. Ivona Juka je odlična redateljica i, osim što ima fantastičnu koncentraciju za svaki kadar, vrlo je i zahtjevna, vrlo dobro zna što hoće, svidjelo se to nama ili ne. Možda netko to neće izdržati u ekipi. Tu, u Zagrebu, nemam vremena ni prijatelje obići ili pozvati, radim po cijeli dan, ali ekipa i ispred i iza kamere je zaista izuzetna. Sada nam se zbog lošeg vremena događa da uopće ne dočekamo scenu koju trebamo snimiti, kao ja danas. Vrlo je hladno za tehniku, glumci znaju ponekad sjediti po četiri sata čekajući da dođu na red, ali imao sam i mnogo težih okolnosti u kojima sa snimao. Glumci vam se poslije s time uvijek hvale. S ovog snimanja uvijek ću se sjećati scene kada me ‘kći’ mora okupati, a u kadi, usred scene, poteče potpuno hladna voda. No, snimanje nismo mogli prekidati - priča Brajović. Kaže i kako je inače oduvijek bio, kako to Dalmatinci kažu, ‘pegula’.

Slomljena ruka

- Uvijek bi mi se nešto dogodilo. Na snimanju ‘Otpisanih’ upozorili su nas na otvoreni šaht i, naravno, da sam ja u njega upao. Milijun sam puta mogao poginuti, posebno u toj seriji. Bili smo klinci i međusobno smo se natjecali tko će odigrati težu scenu.

Naši kaskaderi su uživali u tome, a i zarađivali bolje od nas. Jednom sam proletio kroz prozor, trebao me sačekati jedan kaskader, ali nije ga bilo, pa sam tako pao da su mi zubi završili u grlu. Sa slomljenom rukom odigrao sam predstavu, pa se onesvijestio u pauzi od boli. Da nije bilo pauze, vjerovatno bih je odigrao do kraja, pa tek onda pao, čudna je ta glumčeva narav - prisjeća se 63-godišnji Brajović. Ne smeta ga, kaže, što ga još uvijek prepoznaju kao Tihog. Dapače, simpatično mu je što je ljudima drago to razdoblje, iako je toliko vremena prošlo. No za njega, te kako nazivaju zlatne ‘70-te, i nisu bile tako zlatne. Bio je, kao i njegov kolega Dragan Nikolić (Prle), na početku karijere, pa osim slave s prvim ‘Otpisanima’ nisu zaradili ništa.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista