Hrvatska židovska zajednica u novu, 5770. godinu, koja počinje blagdanom Roš hašana, ulazi u sjeni još nezaliječenog raskola koji je prije četiri godine kulminirao osnivanjem druge židovske zajednice, Bet Israel. Za deset dana je Dan pomirenja, Jom Kipur, najvažniji dan u kalendaru judaizma, koji i Židovima u Hrvatskoj može biti poticaj za prevladavanje međusobnih i nesporazuma s drugima.
Nema monolitnosti
Dvije i više židovskih organizacija uobičajena su pojava u židovskim zajednicama jer ono što se mnogima izvana čini kao monolit nikada u židovstvu nije postojalo. Koliko Židova, toliko mišljenja i druženja - oko sinagoga i rabina, u tradicionalnim kehilama odnosno općinama. I osobno sam živio u bečkoj židovskoj općini, čudeći se prvih godina nesvakidašnjem pluralizmu (činilo mi se to anarhoidnim organiziranjem) dok s vremenom nisam uočio natjecateljski duh organizacija koje su “pokrivale” široki idejni spektar - od ortodoksnih Židova, uključujući Židove porijeklom iz Buhare, do Or Hadaša (Novo svjetlo) koje je reformatorsko krilo bečkog židovstva i u kojem je djelovala i žena rabin.
U prvi mah sam mislio da će osnivanjem druge židovske organizacije u Hrvatskoj pluralizam donijeti pozitivne rezultate (ne ulazeći u kronologiju razlaza i prijepore). No, sada, kada se rade retrospektive protekle godine, pa i više godina, valjalo bi vidjeti što su dobili Židovi ovim dvjema organizacijama, a što Hrvatska. Rezultati su skromni - s jedne strane očekivanja dijela članova Bet Israela nisu ispunjena, govori se i o grupicama razočaranih koji se ne vraćaju u Židovsku općinu Zagreb nego ostaju izvaninstitucionalno tj. privatno povezani.
S druge strane i Koordinacija židovskih općina Hrvatske nailazi na prepreke u radu, a temeljni je nedostatno financiranje od strane hrvatske države (nepotpisan ponuđeni ugovor o financiranju!), od čega trpi zagrebačka židovska općina, ali posebno manje židovske općine. Poznato je nezadovoljstvo splitske židovske općine, a i drugih, financiranjem i djelovanjem Koordinacije. Spor je nastao kada je Koordinacija tražila da sporazumi budu odvojeni, a ne “kolektivni”.
Individualna odricanja
Objektivno, sudeći po glasilima koja izlaze u obje zajednice (npr. Ha Kol i Ruah Hadaša), koja su na visokoj razini, po tome da je Bejahad, židovska kulturna scena, vrijedan događaj i da su obje zajednice sposobne za zavidne intelektualne dosege, moglo bi se pomisliti da iza njih stoje brojni članovi i suradnici. Radi se uglavnom volonterski, honorari su simbolični ili ih nema, većina rezultata na obje strane plod je entuzijazma grupica i pojedinaca.
Raskol u židovskoj zajednici Hrvatske nije pozitivno primljen u židovskim zajednicama država s prostora ex-Jugoslavije, u Izraelu i u većini međunarodnih židovskih organizacija, premda se to u načelu drži internom stvari Židova Hrvatske. Na važnom skupu u Pragu i Terezinu prije dva mjeseca, gdje su se okupili predstavnici 46 zemalja i gdje se raspravljalo o povratu imovine židovskim zajednicama u zemljama tranzicije, u hrvatskoj delegaciji nije bio zastupljen ni jedan Židov jer su obje organizacije, po nekim izvorima, zaobiđene.
Židovska zajednica Hrvatske trpi zbog rascjepkanosti kreativnih snaga, i neke pojave antisemitizma ne izazivaju jedinstveno reagiranje iako obje zajednica imaju o tome bliske stavove (Vice Vukojević i druge rasprave o Jasenovcu, pojava “liste za odstrel” hrvatskih Židova - na listi su se našli i mnogi nežidovi…).
Poseban problem je rastući antisemitizam na brojnim internetskim portalima, što nije samo hrvatski nego i svjetski problem. U jeku svjetske krize aktualne su teorije zavjere, dozivaju se u pomoć “Protokoli sionskih mudraca”, napetosti oko Izraela reflektiraju se i na židovske zajednice u dijaspori...
Zaštita imovine i tradicije
Vjerski osjećaji Židova koji ovih blagdanskih dana prolaze kroz duboko preispitivanje, poticaj su da se postavi i pitanje “nebeskog suda”, da se prozbori o snazi pojedinca, ali i zajednice u cjelini. Jom Kipur je blagdan pokajanja, mirenja i praštanja.
Milosrđe i osjećaj zajedništva trebali bi biti povod da se propita ima li smisla ova podvojenost, jesu li u stanju obje strane zaboraviti i preteške riječi, može li se u vremenu krize, kada socijalni rad treba biti u žarištu zanimanja Židova, “zakopati ratne sjekire”? Prostor u Praškoj 7 vapi da bude popunjen objektom na razini ugleda zagrebačke općine pred II. svjetski rat i nadrabina Miroslava Šalom Freibergera, ali i na razini lijepoga grada Zagreba. Postoje i druge otvorene teme za razgovor hrvatskih vlasti i “ostataka ostataka” ovdašnjih židovskih zajednica.
Primjerice, povrat židovske imovine pojedincima i zajednici koja je u eri problematične pretvorbe dobila druge titulare vlasništva. Zagreb još nema dostojanstven spomenik za zagrebačke odnosno hrvatske Židove, ne postoji ni Židovski muzej Hrvatske, tu je i pitanje održavanja šest sinagoga, od kojih je ona dubrovačka svjetska atrakcija.
I pokušaji posredovanja, pa i visokih hrvatskih dužnosnika, nisu doveli do pomaka u odnosima posvađanih židovskih zajednica. Tu se postavlja pitanje imaju li snage sadašnji lideri dviju zajednica, ugledni liječnik i profesor dr. Ognjen Kraus te isto tako ugledni povjesničar i profesor dr. Ivo Goldstein, preskočiti vlastite sjenke, pružiti jedan drugome ruku pomirenja i, u skladu s jomkipurskim duhom praštanja i pomirenja, nastaviti s radom na dobrobit Židova Hrvatske te hrvatskog i drugih naroda Lijepe naše?
Doba kajanja i opraštanja
Ljudske mane i slabosti, kažu rabini, odudaraju od savršenog reda beskrajnog svemira. Nema bezgrešnoga ljudskog bića a veličina je i u praštanju - bilo ishitrena otkaza rabinu dr. DaDonu ili nerazumnog zahtjeva za brisanjem iz evidencije Židovske općine Zagreb kao vjerske zajednice. Taština, partikularistički interesi i pogledi pojedinaca ne trebaju Židovima Hrvatske koji ne broje više od 1500 duša.
Nasuprot tomu, potrebno je zajedništvo, kreativni izazovi i rad na dobrobit zajednice i svake osobe, a onda i složno lobiranje za hrvatsku domovinu u sadašnjim međunarodno teškim, prije svega gospodarskim izazovima.
Taj glas neka bude što jači i prodorniji, kao i glas šofara koji poziva na pokajanje i koji početak Roš hašane, kao i molitva Kol Nidre, koja označava početak obreda za Jom Kipur. “Lešana tova tikatevu!” - “Budite upisani za dobru novu godinu!” reći će i rabi dr. Kotel DaDon u ime Bet Israela i rabi Luciano Moše Prelević u ime Koordinacije židovskih općina Hrvatske.
Nadam da će i ovaj apel naići na razumijevanje u obje zajednice. Talmud uči da postoji vrijeme mržnje i vrijeme ljubavi. Nada je da će 5770. biti godina ljubavi, bratstva i suradnje.
Ljubo Ruben Weiss
