S biskupom dubrovačkim mons. Matom Uzinićem razgovarali smo o tome kako Hrvati proživljavaju ovogodišnji Božić.
Prvo je Hrvatskoj smanjen kreditni rejting, a potom su objavljeni i porazni rezultati popisa stanovništva prema kojima nas je sve manje i sve smo stariji.
- Nisu ove brojke o starenju stanovništva nikakvo iznenađenje, to je trend koji traje već dugo. Također, nije ni vijest o padu kreditnog rejtinga nešto što bi nas moglo iznenaditi. Dovoljno je malo pogledati oko sebe i shvatiti da je bilo samo pitanje vremena kad će se to dogoditi. To jesu loše vijesti, ali one nas ne smiju obeshrabriti, nego ih treba shvatiti kao prigodu da preispitamo sebe i odlučimo što dalje, kako u gospodarstvu, tako i kad je riječ o padu nataliteta.
Kako vjernici proživljavaju došašće u vrijeme krize?
- Ono što zovemo “krizom” ima svoje duhovne korijene. Uzrok krize je u krizi duha, a to je posebno vidljivo u vremenu došašća. U ovo vrijeme nameću nam se brojne potrebe, pomalo čak i banalne, koje se svode na to da moramo kupovati poklone. Ti su nam darovi, nažalost, u ovo vrijeme sve nedostupniji, pa onda umjesto da pokušamo živjeti u ozračju radosti koje Božić donosi sa sobom i sam Božić shvatimo kao najveći poklon, upadamo u osjećaj samosažaljenja i razočaranja.
Stvorili smo potrebe koje to nisu, a onda smo frustrirani jer ih ne možemo ispuniti. Puno ljudi je u ono vrijeme kad smo bolje “stajali” podizalo kredite, možda u nekim situacijama i olako. U međuvremenu su mnogi ostali bez posla i upali u pravo dužničko ropstvo jer te kredite ne mogu vraćati. To su situacije u kojima mnoge obitelji ne mogu osigurati niti najneophodnije stvari, u kojima su mnogi izgubili prijatelje jer su im bili jamci za kredite koje oni ne mogu vraćati, što situaciju dodatno pogoršava i stvara ozračje nepovjerenja i ljutnje. Sve je to začarani krug u kojem smo se našli, a oni koji bi trebali ponuditi odgovore na naše probleme, to ne čine. Ali, sve to, ma kako da je teško, ne smije biti nešto što će nam ubiti otajstvo Božića. Jer glavna poruka Božića jest da je Bog došao među nas da bi otkrili svoje ljudsko dostojanstvo. Kad pronađemo to svoje dostojanstvo i onda ga prepoznamo u drugom čovjeku, sigurno ćemo pronaći izlaz iz svakog problema, pa i iz ove situacije.
Kriza u Hrvatskoj
Popis stanovništva registirirao je pad broja katolika.
- Pogledamo li medije u Hrvatskoj i ono o čemu oni pišu, stekli bismo dojam da katolika u Hrvatskoj i nema, a posebno ne u onoj mjeri u kojoj je to pokazala statistika. Društvena događanja se cijelo vrijeme odvijaju kao da su katolici manjina, vjernike nerijetko proglašavaju “zaostalima”. Biti agnostik je “in”, a biti vjernik nešto je što pripada prošlosti. U takvoj situaciji logično je da broj vjernika, jer među njima ima onih koji u svojoj vjeri nisu čvrsti i formirani, opada. U tom smislu mene je ovaj novi podatak zapravo pozitivno iznenadio, jer unatoč tom poprilično antikatoličkom i antivjerničkom ozračju, brojni ljudi i dalje su se izjasnili kao vjernici.
A kako komentirate sve više agnostika u Hrvatskoj? Neki tvrde kako ljudi slijede primjer predsjednika Ive Josipovića?
- Teško je reći da je to povezano s predsjednikovim uvjerenjima. Ali, kao što sam rekao ranije - biti agnostik je doista moderno. Kao što je početkom devedesetih bilo popularno izjašnjavati se kao katolik, pri čemu to nije nužno značilo da ste doista to i bili, tako je danas u trendu biti agnostikom. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom političkom oportunizmu.
Mislite da oni koji se danas izjašnjavaju kao agnostici nisu iskreni u svom uvjerenju?
- Ne znam, o tome koliko se može biti uvjereni agnostik dalo bi se raspravljati. Ne mogu odgovoriti na to pitanje. Ne osjećam da je porast broja agnostika neki gubitak za Crkvu. Da, Crkva treba ići za svakim čovjekom koji je izgubljen za Krista, baš kao u onoj priči o pastiru koji ostavlja 99 ovaca i ide za jednom izgubljenom. Ali, ja ni agnostike ne bih doživljavao kao izgubljene. Svaki čovjek koji živi prema vlastitoj savjesti i trudio se biti dobrim čovjekom, bit će spašen, makar nije spoznao Boga. I opet će posrednik njegova spasenja biti Isus Krist jer Bog želi da se svi ljudi spase. Vjerujem da će u onom posljednjem susretu s Isusom u kojega čak i nisu vjerovali, ljudi koji su živjeli po svojoj savjesti znati odgovoriti na njegov poziv.
Sve manje vjernika
To vrijedi i za ateiste?
- To vrijedi za sve ljude. Od nas vjernika se traži više jer smo više i dobili, ali zato imamo i veće milosti.
Jedan ste od biskupa koji je javno, točnije na društvenoj mreži Facebook, dao potporu protivnicima 4. modula zdravstvenog odgoja?
- Svojim istupom htio sam podržati katolike koji su dignuli svoj glas. Smatram da katolici, kao i svi drugi građani ove države, imaju pravo na izražavanje svoga svjetonazora kao i pravo da se to izražavanje vrednuje jednako kao i ono drugih društvenih grupacija. Nažalost, živimo u vremenu u kojem se događa da kad udruge onoga svjetonazora koji je jako prisutan u kurikulumu spolnoga odgoja izraze mišljenje o nečemu ili nekome, onda to stajalište postaje kao neka vrsta presude, pa se onda i ljudi etiketiraju na temelju toga. S druge strane, kad se oglase udruge katoličkog svjetonazora, onda se njih etiketira. Oni su onda “podružnica biskupa”, “zaostali”, “žive u srednjem vijeku” i slično tome. Na to sam htio reagirati i dati potporu katoličkim roditeljima i mladima da ne odustanu, nego da se bore za svoja prava koje je ovakav zdravstveni odgoj ugrozio. Također, htio sam upozoriti i na tendenciju vidljivu u nekim napisima u medijima u vezi sa zdravstvenim odgojem. U jednom takvom tekstu, objavljenom u vašem listu, autor je napisao da je krajnji cilj da katolika bude onoliko koliko ih je u Češkoj ili Francuskoj, da budu marginalizirani, a da Crkva bude bez ikakvog društvenog utjecaja i ograničena na davanje sakramenata. Pa što je to nego ona ista tendencija kakvu smo imali nedavno na ovim prostorima, pokušaj da se Crkva stjera u sakristiju? Protiv toga sam. Ne smatram da se biskupi trebaju baviti dnevno-političkim pitanjima, to nije njihovo poslanje. Ali, zato katolički vjernici trebaju biti aktivni u društveno-političkom životu i to djelovanje trebaju temeljiti na svojoj vjeri.
Ne spolnom odgoju
Zagovornici spolnog odgoja tvrde da katolički pristup ignorira probleme poput spolnih bolesti ili tinejdžerskih trudnoća koje ovaj program pokušava spriječiti?
- Oprostite, to su floskule. Problem ovakvog spolnog odgoja jest to što on jednostavno ne poštuje pravo roditelja da odluče o tome koji će vrijednosni sustav biti prenesen njihovoj djeci. Ovaj program spolnog odgoja nije lišen ideologije određenih skupina, nego ga ona prožima. Roditelji imaju pravo, zajamčeno brojnim domaćim i međunarodnim pravnim dokumentima, odrediti koje vrijednosti će u spolnom odgoju biti prenesene njihovoj djeci. Govori se da će spolni odgoj riješiti probleme koje ste spomenuli. Zašto se ne usporede rezultati takvoga spolnog odgoja u zemljama gdje je on prakticiran? Prema našim informacijama, ne samo da nisu pomogli, nego je situacija puno gora nego u Hrvatskoj. Kršćanski roditelji nisu protiv spolnoga odgoja, nego jednostavno traže pravo na izbor. Onaj tko želi ovakav spolni odgoj može ga odabrati. Isto to pravo katolički roditelji traže za sebe i svoju djecu. Oni, dakle, ne žele ništa drugo doli izabrati program koji je u skladu s njihovim svjetonazorom. Pazite, ovakav spolni odgoj ne poštuje načelo demokratičnosti i pluralnosti niti nacionalni okvirni kurikulum koji posebnu važnost daje vrijednostima znanja, solidarnosti i identiteta. Identiteta u smislu očuvanja vlastite kulture i moralne i duhovne baštine.
Za kraj, možete li uputiti poruku čitateljima Jutarnjeg lista u povodu Božića?
- Osnovno pitanje Božića jest što se u Božiću dogodilo. Mi kršćani vjerujemo da je u Božiću Bog ušao u ljudsku povijest da bi je izmijenio preuzimajući na sebe naše probleme i pokazujući nam koliko nas voli. Dopustimo li Bogu da i u ovogodišnjem Božiću uđe u naš svijet i u njemu po nama i našem djelovanju učini isto, onda i naš svijet može biti promijenjen na bolje. Istina, nećemo preko noći promijeniti svijet - otajstvo Božića je tek nagovještaj buduće preobrazbe - ali ako svatko od nas u ljubavi priđe bližnjima i potrebitima kao što je Bog prišao nama, svijet ćemo učiniti boljim za sve. U duhu ovih misli svim vašim čitateljima želim sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu!
Imamo hrvatsku, ali sve manje Hrvata živi u njoj
Katolička crkva je već upozoravala na negativne demografske trendove. Kako ih nadvladati?
- Moramo se obratiti. Ako nastavimo ovim putem, jednostavno nas više neće biti. Stvorili smo slobodnu državu, ali može nam se dogoditi da ćemo imati Hrvatsku u kojoj neće živjeti Hrvati, nego netko drugi. Nad time se svi moramo zamisliti i potruditi se oko toga. Moramo mijenjati odnos prema životu, postati narod života, a ne narod smrti. Blaženi Ivan Pavao II. govorio je o kulturi života i njoj suprotstavljenoj kulturi smrti koju među ostalim karakteriziraju i legalizirani pobačaji. Mislim da se još u komunističkim vremenima među hrvatskim narodom stvarao mentalitet koji je bio fokusiran na zadovoljavanje vlastitih potreba, a ne na usmjerenost i predavanje drugome. Tu se stvorio jedan egoističan način razmišljanja. Problem je i to što sve manje mladih ljudi ulazi u brak. Puno je mladih koji jednostavno nisu uspjeli u svojim obiteljima i suvremenom društvu sebe formirati kao zrele ličnosti. Nisu spremni za odgovornosti koje donose brak i obitelj. Istodobno, mnogi u braku ograničavaju broj djece zbog egoizma. Naravno da je tu važan i čimbenik materijalne neimaštine, ali on nije uzrok ovoga što nam se događa, nego posljedica.
Pazite, Crkva nije protiv planiranja obitelji. Čovjek je razumno biće. Međutim, problemi nastaju kad se planiranje obitelji ne obavlja prirodnim metodama i kad je motivirano egoizmom i nespremnošću na žrtvu. Tu nastaje grijeh.