Odustane li Hrvatska od politike štednje u javnom sektoru, izvjestan joj je novi pad kreditnog rejtinga, što bi za posljedicu imalo još teže i skuplje zaduživanje države. Poruka je to koja proizlazi iz razgovora s Markom Mršnikom, analitičarom rejting-agencije Standard & Poor’s (S&P), koja nam je u prosincu prošle godine oborila kreditni rejting iz investicijskog u špekulativni, pospremivši naše obveznice u kategoriju “financijskog smeća”. Upravo se politika rigorozne štednje u javnom sektoru ovih dana našla na tapetu MMF-a. Nakon što su godinama inzistirali upravo na njoj, svjetski su financijski policajci okrenuli ploču i ustvrdili kako štednja gospodarstvo gura još dublje u recesijski ponor.
Domaća potrošnja
No, dio domaćih ekonomista ustvrdio je kako se nove preporuke MMF-a ne odnose na Hrvatsku: u našem slučaju, tvrde, prave reforme u javnom sektoru zapravo nisu ni pokrenute, a glomazan javni sektor u kriznim se uvjetima sve teže financira i guši privatni sektor. Slična upozorenja sada stižu i s međunarodne pozornice.
- Ako bi došlo do bitnog negativnog odstupanja deficita u odnosu na naše prognoze, to bi značilo negativan pritisak na rejting. Odustajanje od fiskalne konsolidacije možda bi privremeno imalo pozitivan učinak na domaću potrošnju, no bez strukturnih reformi, bez poboljšanja poslovne klime i povećanja zaposlenosti, najvjerojatnije ne bi došlo do povećanja gospodarskog rasta na dugi rok. Veliko povećanje deficita moglo bi povećati rizik od pogoršanja uvjeta financiranja ili čak značiti gubitak pristupa financijskim tržištima - upozorava Mršnik za Jutarnji. Po njemu, Hrvatska, kada je riječ o izboru ekonomskih politika, baš i nema puno izbora. Drugim riječima, štednja i ubrzanje reformi u javnom sektoru Vladi u Zagrebu su, na ovaj ili onaj način, suđene.
Nadzor iz EU
- Struktura proračuna baš i nije sklona investicijama i zbog nedostatka sveobuhvatnih strukturnih reformi u javnom sektoru, što se vidi na poprilično velikom iznosu za plaće u javnom sektoru i visokoj razini socijalnih transfera i subvencija. Uz to, vjerujemo da će privatna potražnja i dalje biti pod pritiskom zbog visoke stope nezaposlenosti i nepovoljnih uvjeta kreditiranja - ističe Mršnik.
Dodaje kako se, zbog svega toga, nove preporuke MMF-a zapravo ni ne odnose na Hrvatsku. Sličan je pravorijek prošlog mjeseca stigao i iz bonitetne kuće S&P, u kojoj su upravo povećanje proračunskog manjka za ovu godinu naveli kao jedan od razloga smanjenja hrvatskog rejtinga. Na istoj su liniji i upozorenja domaćih ekonomista.
Jedan od razloga otkucavanja sata reformi je i predstojeći ulazak Hrvatske u EU. Unija sve jače nadzire fiskalne politike u svojim članicama, a neposlušnima je pripremila i kazne. U svakom slučaju, od 1. srpnja eurokrati će pozorno osluškivati bilo hrvatskih javnih financija, a ministar Slavko Linić bit će pod lupom Bruxellesa.
Strukturne reforme
- Odmah nakon ulaska u EU Hrvatska će ući u Excessive Deficit Procedure, koji Europska komisija vodi za sve članice koje imaju proračunski deficit iznad tri posto BDP-a. U tom smislu, EK će preporučiti Europskom vijeću kalendar za smanjenje deficita ispod te granice i redovito će pratiti provedbu mjera za dostizanje tog cilja. Uz to, Komisija će pratiti i druga područja, pa tako i napredak na planu strukturnih reformi i vanjskih neravnoteža - zaključuje Mršnik.
Proračun je rađen na manjku od 3,8 % BDP-a
Koliko je stanje u hrvatskoj državnoj blagajni teško održivo, možda najbolje pokazuje podatak da je proračunska konstrukcija za 2013. sazdana na manjku od 13,2 milijardi kuna, ili 3,8 posto BDP-a. Ovdje, naravno, ne govorimo samo o deficitu središnje države, koji je planiran u iznosu od 10,9 milijardi kuna, ili 3,1 posto BDP-a, već i o minusima koje generiraju izvanproračunski fondovi i lokalna samouprava jer je upravo opća država mjera koja zanima eurokrate.
Prema Vladinim projekcijama, deficit opće države trebao bi pasti ispod tri posto BDP-a tek u 2015. godini, što Hrvatsku čini sasvim prikladnom za treniranje strogoće Bruxellesa. Naš dodatni problem je što je proračunom za ovu godinu minus u državnim financijama povećan u odnosu na prošlu godinu, kada je iznosio 2,9 posto BDP-a na razini središnje i 3,4 posto BDP-a na razini opće države: za tako nešto ulagači baš i nemaju razumijevanja.
Posljedica svega toga je rast duga države, i to u uvjetima kada je do novca sve teže doći.