Danas je Dan svetog Jeronima, onog žestokog Dalmatinca koji se baš nije znao svladavati. “Oprosti mi, Bože, što sam Dalmatinac!” Zato se je s mnogima posvadio - od čega su nam ipak ostali dragocjeni spisi. Eto, tako se - kao Dalmatinac - opravdavam što se ne ustežem od prigovora uglednom Slavku Goldsteinu koji je jučer objavio veliko Otvoreno pismo nadbiskupu Bozaniću (JL, 29. 09.) u vezi s njegovim nedavnim pohodom Jasenovcu. Kardinal vjerojatno neće odgovoriti - i ostaje dojam da odgovorni u Crkvi ne mogu sve reći.
Ipak, treba mudrije uspoređivati zločine u Jasenovcu s onima oko Bleiburga. Zar je ono u Jasenovcu zaista samo genocid, a ono oko Bleiburga samo pokolj poražene vojske? Prebrojavanje nije glavno, ali partizani u tome nisu zaostali za ustašama.
Eto, “oprosti mi, Bože, što sam Dalmatinac”, ne mogu prešutjeti da u spomenik u Jasenovcu kardinal sa svećenicima nije došao samo zato što su zaista više od sata kasnili na dogovorenu misu. Posebno je važno što su svi oni u Jasenovcu glasno molili za sve žrtve jasenovačkog logora. Ne zaboravimo ni da se je ono mnoštvo u Bleiburgu bilo pljeskom složilo s Bozanićevom molitvom za sve žrtve u Jasenovcu!
Ovo je zaista bila molitva, a ne nadmetanje. I drugog puta u budućnost nemamo. Kardinal je s mnoštvom hrvatskih svećenika nešto vrlo jasno učinio. Zar će se sada braniti? Ili zar netko baš želi taj dobri dojam dovesti u pitanje?
Pa da opet s Jeronimom možda i nasrtljivo zapitam: Zašto spominjati kako se Stepinac nije odmah bio javio, kad se dobro zna što je od prvog dana o onim i onakvim ustaškim zločinima mislio? On će ipak biti proglašen svecem cijele Katoličke crkve. I to će biti konačna riječ za povijest.
