Za Mesića je Glas Koncila i partijska Borba

PET
Stolački kamp mladih

U Stocu, a u zemlji Hercegovoj, u kojoj je stolovao u nas danas tako popularni haračlija Smailaga Čengić, održava se ljetni kamp mladih. U njemu su okupljeni mladi iz brojnih zemalja različitih religija koji pokušavaju primjerom pokazati kako je moguće zajedniči živjeti bez obzira na razlike u vjerama, nacijama, političkim razlikama i slično. Stolac je i danas  podijeljeni grad u kojem postoji nevidljivi zid između muslimana i katolika, Bošnjaka i Hrvata. Dijelovi islamske arhitekture koje su Hrvati uništili tijekom rata obnavljaju se, ali se teško obnavljaju odnosi među ljudima. Zato su ovakvi susreti mladih vrijedni pokušaji poruke. No, nažalost,  lokalne strukture vlasti, ali i vjerskih zajednica, ne pokazuju baš previše interesa ni oduševljenja za ove mlade entuzijaste. Njih ovdje prati šutljivi bojkot koji se ne iskazuje riječima. Na upit jednom straosjediocu kako je danas u Stocu, on mi odgovara: “Ma dobro, glavno je da se ne puca i da se ima što jesti.”


SUB
Razgovor sa Savkom

Telefonski razgovor sa Savkinom kćerkom koja nosi majčino ime. Ispričavam joj se što sutra zbog Mostarske konferencije neću moći biti nazočan na sprovodu njene majke. Na pogrebu će me zastupati obiteljska delegacija preostala u Zagrebu na čelu sa suprugom. Ovo me je podsjetilo na jedan događaj od prije par godina. Kad je umro Savkin suprug Tonko nisam znao za njegovu smrt i došao sam joj u posjet. Tako sam zatekao užu obitelj koja se upravo vratila sa sprovoda. Na sprovodu je bio toliko veliki broj nazočnih da se od oca Tonka morala oprostiti govorom njegova kćer Savka.


NED
Mesićeva Alka

Trenutačni nam se predsjednik Mesić ipak odlučio na odlasku prije političkog arhiviranja pojaviti na Alci, i to u svojstvu pokrovitelja. No dobio je ono što je tražio: zvižduke najvećeg dijela pučanstva. Samo politički egzibicionist poput Mesića može nakon svega što se dogodilo otići na Alku. Tako se svrstao u red monarha, diktatora i autoritaraca. Ono što doista fascinira, a što je  sastavni dio tjedne političke rasprave, jest njegov zahtjev da se kardinal Bozanić ogradi od Miklenićeva uvodnika u Glasu Koncila u kojemu je autor aludirao na to kako je Mesić “izdajnik”. Gdje bi došli vlasnici svih novina u Hrvatskoj kad bi se morali ispričavati političarima i javnim osobama zbog uvreda koje im se danomice nanose u novinama? Kakva je to sloboda medija u kojoj vlasnik novina odgovara za tekstove bilo novinara, bilo urednika? Bozanić može samo smijeniti glavnog urednika ako je nezadovoljam uređivačkom politikom. Sve drugo je miješanje u uređivačku politiku jedne novine. Mesić očito još uvijek živi u mentalnom modelu partijske komunističke štampe koju su karakterizirali: Pravda, Komunist, Politika, Borba, Vjesnik i drugi “organi” partijskih moćnika. 


PON
Mostarski susreti

U Mostaru se održava tradicionalni četvrti susret intelektualaca iz cijelog svijeta s  temom “Jedinstvo i pluralizam u Europi”. I ove godine, kao i obično, sakupili su se predstavnici svih tiriju monoteističkih abrahamovskih religija: kršćani, muslimani i židovi. Raspravljalo se o civilnom društvu, javnom životu, internetu, kulturnim razlikama, ekologiji, državljanstvima, religiji, ali na način koji bi ljude trebao ujedinjavati a ne razdvajati. Posebno je važno da se skup uvijek održava u razdovojenom Mostaru gdje u atmosferi primirja uporedo žive dva društva: bošnjačko-muslimansko i hrvatsko-katoličko. Problem muslimana postaje sve prisutniji u Europi, i to zbog činjenice da ih već sad ima (bez Rusije, Ukrajine i Turske) deset posto. Dvadeset milijuna od njih su muslimani koji su došli kao imigranti izvaneuropskih država. Dvadeset milijuna su autohtoni europski muslimani koji žive na prostoru od Bugarske, Albanije i Kosova do BiH i Hrvatske. Velik dio europskih muslimana raselio se po cijeloj Europi kao gastarbajteri, dok oko 2 milijuna muslimana iz bivše Jugoslavije živi u Americi i Australiji. Te podatke danas je objavilo sarajevsko Oslobođenje, prenijevši izlaganje efendije Mustafe Cerića na jednom skupu. Kako prevladati otpore prema islamskoj civilizaciju u Europi i ne svoditi u očima medija i obične javnosti sve muslimane na fundamentalističke teroriste pitanje je na koje svi moramo tražiti odgovor.


UTO
'Ustaški kvadrat'

Koncerti irskog sastava “Ustaše na kvadrat” (U2) prošli su bez incidenata i uobičajenih komentara na koje smo navikli kada naši glazbenici na javnoj sceni pokazuju svoju religioznu orijentaciju. Mislio sam da će naši dežurni i ideologijski batinaši imati primjedbe zbog toga što sastav u sebi ima slovo U za koje smatraju da bi ga trebalo izbaciti iz hrvatske abecede, jer ih sam spomen imena asocira na ustaštvo. Možda će neki činjenicu da je Bono Vox (Glas Dobra) nosio krunicu Majke Božje s Kristovim križem proglasiti klerikalizacijom i sakralizacijom moderne glazbe.

I dok u Hrvatskoj sve prolazi normalno, katolička Poljska je na nogama. Naime, Madonna, koja je sve više nego Madona, planirala je svoj koncert baš na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza. Poljska je poznata kao jedna od onih europskih država koja je nosila časni naslov Regnum Marianum, dakle kao zemlje u kojima je kult Marije izjednačen s državom. Majku Božju svojom kraljicom nazivaju Hrvati, Poljaci i drugi katolički narodi.

Jasno je zašto su Poljaci tako osjetljivi na ovu “glazbenu provokaciju”. I političari, i episkopat, i obični vjernici, i građani smatraju da Madonna može imat koncert u Poljskoj kad god hoće, ali ne na taj dan. Oni čak najvljuju prosvjede i pokušat će milom ili silom  spriječiti koncert. Louise Veronica Ciccone - Madonna potječe inače iz Italije, dakle također iz katoličke nacije pa jako dobro zna što katolicima znači prava Madona.

Vjerojatno je Madonna u skladu sa svojim dosadašnjim provokativnim “akcijama” namjerno odlučila održati ovaj koncert u Poljskoj baš na dan Velike Gospe.


SRI
Vinjete

Turisti koji dolaze u Hrvatsku dive se kvaliteti naših novosagrađenih autocesta. Kažu da su kvalitetnije od većine europskih. Strance posebno fascinira dio autoceste od Šestanovca prema jugu, gdje su si naši arhitekti dali mašte. Svi ulazi i izlazi u tunele obloženi su kamenom kao da se radi o ulazima u crkvu ili pak prolazima kroz polja puna kamenih zidova. Hrvatska, međutim, ne zna naplatiti ovu svoju komparativnu prednost. Zbog velikih gužvi na ulazima i izlazima tijekom turističke sezone, koje oneraspoložuju turiste, i strane i domaće, možda bismo i mi mogli razmišljati o vinjetama, i to onako kako to rade Austrijanci i Slovenci. Konačno, neovisno o tome da li će sadašnji sustav naplaćivanja ostati ili će se uvesti vinjeta, samo budala bi mogla prodati ili dati u koncesiju ovakve autoceste iz kojih naprosto curi novac.


ČET
Europravoslavlje

Svašta se u ovoj Europi događa, a pogotovo na Balkanu. Ljevičari postaju desničari, a desničari ljevičari. Bivši komunisti zauzeli su prve klupe u crkvama, a oni koje su komunisti progonili zato što su išli u crkvu odustali su od nedjeljnih misa. Ni Srbija nije izuzetak od ovog pravila. Dapače, tamo se događaju još drastičnije i nezamislivije promjene. Crni Toma Nikolić, nakon što je odcijepio svoju frakciju od Šešaljevih radikala, odjednom je postao europska nada. Najčudniji obrat dogodio se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Najrigidniji desničar SPC-a Amfilohije Radović, koji sada predsjedava sinodom SPC-a, slovi kao najeuropskiji i najlibelaniji episkop unutar Crkve. “Liberalizacija” je započela nakon sukoba između njega i raško- prizrenskog episkopa Artemija oko odnosa prema Kosovu. Dok je Artemije zagovarao prekid svih odnosa s kosovskim vlastima, pragmatični Amfilohije zagovara suradnju s lokalnim vlastima kako bi se na taj način olakšao život preostalom srpskom življu i time zaustavio njihov definitivi odlazak s Kosova. Amfilohiju se pridružio i episkop bački Irinej Bulović koji slovi kao najobrazovaniji srpski episkop poznat po bezrezevnoj podršci Miloševiću. Poznavaoci prilika kažu da Amfilohije i Irinej u ovom trenutku imaju većinu u sinodi SPC-a, tako da se nakon smrti patrijarha Pavla očekuje pobjeda “proeuropske liberalne linije” i izbor njihovog čovjeka na mjesto srpskog prvostolnika.
Ivan Zvonimir Čičak