Odsukavanje trajekta Marko Polo najvjerojatnije neće ići bez miniranja podmorske stijene na koju je nasjeo. I četvrto jutro najveći Jadrolinijin brod zasada i dalje čvrsto stoji

ŠIBENIK - Do nasukavanja Jadrolinijinog broda Marko Polo na otok Sit došlo je zbog nautičke pogreške članova posade u straži. Članovi posade u straži nisu, naime, pravodobno promijenili kurs plovidbe na utvrđenoj poziciji, pa je trajekt najprije zastrugao desnim bokom i udario desnim vijkom i kormilom u otočić Balabra, a nakon toga se nasukao na sjeverozapadni dio obale Sita 24. listopada 2009. godine u 2 sata.

Zaključilo je to, na temelju dosad prikupljenih podataka i obavljenih analiza, Povjerenstvo za istragu uzroka havarije Marka Pola koje je imenovao ministar Božidar Kalmeta. Marina Halužan, glasnogovornica Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, u priopćenju za javnost dodaje da Povjerenstvo i dalje nastavlja s radom, a prema danas dobivenim informacijama iz MUP-a, uzorci krvi i mokraće članova posade u straži poslani su na žurnu analizu u Centar za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" u Zagreb.

I četvrto jutro nakon nasukavanja trajekt zasada i dalje čvrsto stoji u zagrljaju podvodnih stijena i obale na koju je nasjeo u dužini od 15-ak metara od mora u kopno. Prizor kojeg smo zatekli u utorak ujutro na mjestu nasukavanja kod Kovačeva porta razlikovao se od prethodnog dana utoliko što su tri remorkera Lukas, Gea i Mak ipak uspjela pomaknuti trajekt za nekih metar, metar i pol. Jutros oko 10 sati u pomoć je pristigao i snažniji remorker David prvi.

No, odsukavanje trajekta Marko Polo najvjerojatnije neće ići bez miniranja podmorske stijene na koju je nasjeo u visini bow thrustera - otvora s pramčanim propelerom.

- Sad taj dio ispituju i mjere ronioci, inženjeri Ruđera Boškovića, a naš će prijedlog biti da se ta stijena miniranjem rastrese i oslobodi brod na mjestu na kojem je najjače nasjeo i zapeo - kaže Aleksandar Maras, voditelj spašavanja i rukovoditelj Općih poslova riječkog Jadranskog pomorskog servisa. U tom slučaju u stijeni bi bile izbušene dvije duboke sonde i ispunjene eksplozivom koji bi je smrvio, odnosno rastresao, i tako oslobodio brod. Svako daljnje povlačenje broda, bez obzira na to što je došao naš najsnažniji remorker David Prvi, nema smisla, snaga tu više nije presudna jer povlačenje samo dodatno oštećuje brod, a uspjeli smo ga ljuljanjem i povlačenjem pomaknuti samo za jedan i pol metar.

- Želimo čim više sačuvati brod, zato ćemo predložiti miniranje stijene - kažu u Jadranskom pomorskom servisu. Brodski teret, kao i voda i automobili koji su ostavljeni zarobljeni u trajektu prebačeni su u krmeni dio kako bi se olakšao pramčani. Ipak, Maras kaže da su izračunali da dio Marka Pola koji leži na podvodnim stijenama i kopnu teži 2000 tona. Mogućnost da provu podigne dizalica postoji, samo je pitanje cijene. Brod je naletio na kopno brzinom od 17 milja i ovakve akcije spašavanja u pravilu nisu jednostavne, brze, ni kratkotrajne - kaže Aleksandar Maras.