Zaboravljene zagrepčanke

Objavljeno: 27.09.2006

Ako nije leksikografija, onda je dobar trač ili 'pripovijest pouzdanog svje-doka' jedini način da saznate detalje povijesti svakodnevice grada. Između čvrste faktografije leksikografske natuknice i mekšeg lica suvremene historiografije koja na pozornicu dovodi 'manjinske' priče, smješten je treći element suvremene političke empirije zbog koje se kulturna povijest nekoga grada prema potrebi prešućuje, 'podmazuje' ili naprosto falsificira. U sredini tog trokuta lako je odmah vidjeti 'slučaj' sestara Rajke i Zdenke Baković, skojevki koje, ako je o činjenicama riječ, barem u Hrvatskom biografskom leksikonu imaju pristojnu natuknicu. Nesretna sudbina sestara koju prepričavaju generacije dugi je niz godina dio nepoželjne prtljage u novijoj reprezentativnoj povijesti Zagreba: njihove biste koje su onako jadno i bijedno premiještali 'gradski oci' u nevjerici 'dobrog političkog trenutka' metafora su te vječne politikantske lakirovke i one tobože pristojne malograđanske tuposti. Barbara Blasin i Igor Marković su od 2002. godine, kad je počeo njihov istraživački projekt o tragovima ženske povijesti u Zagrebu, imali na umu naprije tu strašnu indolenciju u tumačenju povijesti grada. Službena zagrebačka povijest svakodnevice 'odnavek' je svedena na licitare, kajkavsku gastronomiju i fotografije starog fijakera, pa tu tugu sa svečarskom kotlovinom na Trgu bana Jelačića i šestinskim kišobranom kao motivom zaborava svega mlađeg od 1900. godine, nije moguće tek tako isprati drugačijim interesom, 'drugim' pogledom ili alternativnim znanstvenim oružem. Blasin i Marković su zato, tražeći po Državnom arhivu dokumente i slušajući svjedočenja ostarjelih 'kazivača', vozili paralelni slalom. Pokušavali su od zaboravljenih, prešućenih ili potpuno anonimnih važnih žena u Zagrebu učiniti kulturne ikone dostojne imena neke ulice, ako već ne može trga. Proces preimenovanja ulica mnogima ide na živce, pa simbolika ovakvog kulturnog dekodiranja ili ispravljanja nepravde u političkoj ili svakoj drugoj povijesti grada, možda ne urodi plodom. Naime, Blasin i Marković su u sklopu Urbanfesta 2003. godine, prema pronađenim podacima i biografijama žena u Zagrebu, organizirali obilazak grada po takvim 'ženskim' lokacijama. Ove se godine potpisivala peticija za preimenovanje ulica imenima 'zaslužnih građanki', što je ženski dio političkog gradskog establišmenta lijepo pozdravio i tome se naklonio. Tako je priča o preimenovanju zagrebačkih ulica imenima poznatih žena ostala u okvirima rodnog: nema tu baš nikakve političke težine i, što je najgore, stvar je 'simpatična' svima.



Potresna arhiva zaborava

Na sreću, knjiga 'Ženski vodič kroz Zagreb' u kojoj su krononološkim redom skupljene biografije i kratke skice o 27 zanimljivih, uglavnom sasvim nepoznatih Zagrepčanki, nije tek 'simpatična' knjižica kao rezultat rodne potrage i tobožnjeg feministiškog pogleda na zajedničku povijest, nego je potresna arhiva zaborava, arheologija tolikih propuštenih prilika i dokaz pojedinačnih, hrabrih i tegobnih pokušaja da se 'bude nešto više'. Blasin i Marković nisu povjesničari, što dokazuje nonšalantnost opreme pojedinih fotografija ili propusta pri kojima se negdje ne naznači godina nečije smrti. Legitimacija detalja ionako nije bio dio istraživačke priče. Valjalo je uložiti trud da se dođe do šireg pregleda, do biografija žena koje se nisu isticale plemstvm nego svojim radom. Trebalo je pronaći podatake o, primjerice, prvoj optuženoj vještici u Zagrebu, i zatim dokumente posložiti u mozaik bedekera ili nepretencioznog vodiča sa 'skrivenim ključem', temeljima paralelne povijesti grada koja je očito morala ostati pometena pod različite tepihe. Šetnja kulturnom povijesti grada iz skrivenog kuta 'ženskog iskustva' počinje, dakle, slučajem Bare Kramarić koja je u tri navrata 1699. suđena da je vještica, a završava s domaćom "thatchericom" Milkom Planinc kao prvom premijerkom, odnosno predsjednicom savezne vlade socijalističke Jugoslavije od 1982.-1986. Barica Kabalini bila je prva gradska primalja, a u službu koja je tako teško zaživjela u gradskoj praksi stupila je 1786. godine. Iste je godine Barbara Kovačić zabilježena kao prva mlinarica, a tek krajem 19. stoljeća Uršula Volf mogla je postati majstoricom dimnjačarskog zanata. Tko je jedina žena među ilirskim 'mužima' na zastoru HNK? Prva primadona na praizvedbi opere 'Ljubav i zloba', uz to i osnivačica Hrvatskog glazbenog zavoda - Sidonija Erdödy Rubido, koja je drugo prezime stekla udajom za jedog od svojih upornih obožavatelja.



Antologijske fotografije

Sudbina prve školovane profesorice gimnastike Ivane Hirschmann koja je službeni ispit položila 1894., odijevala se 'revolucionarno' i pušila cigarete, zapečaćena je 1943. kad je iz 'svoje podstanarske sobe' odvedena u Auschwitz. Elvira Kohn, čije je ime danas poznato samo fotografskim profesionalcima i rijetkim zainteresiranim knjiškim moljcima, bila je prva ratna reporterka od 1943. do 1945.: svoju je 'Leicu' krijumčarila po logorima i snimila antologijske fotografije. Naravno, tko bi znao da je Elvira Kohn, kao jedna od najboljih fotoreporterki uopće, živjela do 2003. godine u Zagrebu? Tko bi, također, znao da je Eugenija Prelčec, prema bludničkoj iskaznici, radila svoj posao negdje u Kočarskoj ulici po svim propisima Bludiličnog pravilnika iz 1899. godine; i tko je ikad čuo za Katarinu Matanović, prvu hrvatsku pilotkinju koja je od 1941. do 1945. imala oko 800 sati leta u endehazijskom zrakoplovstvu, da bi nakon rata bila optužena za špijunažu, izvukla živu glavu i zatim nakon 50 godina prešućivanja 1998. godine odlikovana onim zaboravljenim državnim ukrasom - Redom Danice s likom Franje Bučara. Za ime filozofkinje Blaženke Despot čuli su svi, kao što će mnogi ime Božene Begović, prve spikerice Radio Zagreba iz 1926. i kazališne profesionalke koja je osnovala zagrebačko kazalište mladih, prvo i možda jedino, povezati s imenom njezina oca Milana. Ivana Dugorepec kao peterostruka udarnica u tvornici tekstila Ivančica iz 1947. imala je pak najmanje šanse za dugotrajno pamćenje: fotografija njezinog nasmiješenog lica jedna je od najdojmljivijih, jer pokreće onaj 'povijesni kotač' ranog socijalizma koji je generacijama bio neshvatljiv.


Katarina Matanović

Prva hrvatska pilotkinja. Prva žena u Europi koja je skočila padobranom


Elvira Kohn

Prva ratna fotoreporterka (1943.-1945.), prvi fotoreporter Vjesnika


Paula Landsky

Prva kondukterka zagrebačkog električnog tramvaja, umrla je 1981. u sto i prvoj godini života


Milka Planinc

Predsjednica Savezne vlade socijalističke Jugoslavije (1982.-1986.), u društvu s Josipom Vrhovcem


Štefica Vidačić

Miss Zagreba 1927. koja je postala Miss Jugoslavije i Miss Europe te stekla odgovarajuću slavu u Pešti, Beču i Berlinu



Branimira Lazarin

Broj preporuka: 0

ARHIVA ČLANAKA

Neodoljivi tvorić toliko je čvrsto zaspao u krilu svoje gazdarice da ga apsolutno ništa ne može probuditi, osim možda pada iz krila. Pogledajte video!

hotrss

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen