Mislili smo da nešto ne može nastati ni iz čega. Sad čujemo tvrdnju glasovitog fizičara Stephena Hawkinga da se “univerzum može stvoriti ni iz čega” - “zato što postoji zakon poput zakona gravitacije" (Večernji list 3. 9.). Tako Hawking pobija tvrdnju svog davnog prethodnika na Sveučilištu u Cambridgeu koji je bio uvjeren “da svemir nije mogao nastati iz kaosa, nego da ga je morao stvoriti Bog”.
Hawking proglasuje Stvoritelja “tehnološkim viškom” - što se u novinama ističe u nadnaslovu. Znanstvenik je, eto, našao Bogu zamjenu, pa Bog više ne bi bio potreban. No, dobro je čuti što je veliki Newton o tome mislio. I vrijedi pitati se što nam to Hawking mjesto Boga nudi. Jednostavno tvrdi da “postoji zakon poput zakona gravitacije”. Taj zakon, ili ti zakoni, postojali bi, dakle, prije pojave svemira! Po njima bi se svemir mogao stvoriti ni iz čega.
Ili ne znamo čitati ili tu nešto nije u redu. Zakon bi postojao prije svemira, prije svakog atoma. I taj bi zakon ni iz čega stvarao sve što postoji. Ali - zar nismo taj Zakon uvijek priznavali i zvali ga Stvoriteljem, odnosno Bogom? Hawkingov Zakon razlikovao bi se - koliko možemo zaključiti - od Boga po tome što ne bi bio Ljubav koja stvara i dariva, što ne bi bio osoba - naš vječni Prijatelj. Ali, otkud tako veliki znanstvenik zna da vječni Zakon koji sve stvara i upravlja ne bi mogao biti upravo Mudrost i zašto ta vječna Mudrost ne bi smjela biti Ljubav?
Današnji svetac Lovro Giustiniani (1361. - 1456.) pisao je da je smisao ljudskoga života domoći se Božje mudrosti, a do nje se dolazi “čistoćom srca”. Razumije se da ništa ne tvrdimo o srcu rečenoga profesora, ali reklo bi se da mu nije do Ljubavi koja svemu daje Smisao.
