"Pazite da svoju pravednost ne činite pred ljudima da vas oni vide” - upozorava Isus svoje učenike, kako čitamo u današnjem misnom ulomku Matejeva evanđelja (Mt 6, 1-6). Čim čovjek čini dobro da bi ga ljudi hvalili - za Isusa to više nije vrijedno. Jednostavno kaže da su takvi “primili svoju plaću”. Gotovo je opasnije činiti dobro iz oholosti nego iz slabosti činiti zlo. Tko želi sam sebe prikazati kao sveca i u tome uživa, nema se više čemu nadati. Što je htio, to postiže, ali se time Bogu i ljudima ne približava. Nije sretan zato što druge usrećuje, nego uživa u pohvalama. Tu se krug zatvara, on nije poziv nego spomenik.
Isus je zacijelo susretao mnogo ljudi koji su uživali što ih drugi cijene. Takvi zapravo druge ne cijene, nego ih svrstavaju kao svoje poklonike ili protivnike. Prividna dobrota utvrđuje tako svijet u njegovu zlu, u nečovještvu - makar sve izgledalo čovječnim.
Zapravo je čudno što je evanđelist te Isusove riječi upamtio i zauvijek ih zapisao u Bibliju, a istodobno u tijeku svih stoljeća bilježimo kako se i u crkvenim zajednicima ne samo javno hvale oni koji su hvale vrijedni nego se i očekuje da pohvale dobroti i druge na dobro navede. Mnoge spomen-ploče uzdižu ponos dobrotvora. I zaslužni svećenik dobiva crveni pojas, neka narod vidi koga ima. I biskupu mitra ističe da se toj glavi ipak treba pokloniti. Koliko je time narod na bolje potaknut, a koliko odlikovani može uživati u svom ponosu? Ali - i pokorničko ruho može biti izraz duhove oholosti!
Isusu nije trebala ni mitra, ni tijara, ni kruna. Ni njegovim apostolima, ni njihovim nasljednicima u prvim stoljećima. Kad danas te davne svece, primjerice sv. Nikolu, slikamo s mitrama koje sigurno nisu nosili, da li ih uzdižemo ili krivotvorimo? Kad razvijemo crkveni obred u svečano skupim odorama, da li cijelu zajednicu okupljenih Bogu približavamo, ili one neobično odjevene nad druge uzdižemo?
Poziv na tradiciju može tu biti vrlo dvojben, jer dublja bi nas tradicija odvela do jednostavnog svakodnevnog odijela Isusa i apostola. No, trdiciju treba mudro cijeniti - a Isusova upozorenja još murije osluškivati.
