Na Sajam knjiga u Leipzigu, na kojem je ove godine Hrvatska zemlja partner, odlazi tridesetak domaćih autora. Ta brojka, imamo li na umu stvaran broj kvalitetnih hrvatskih autora, izazvala je čuđenje. S koautoricom programa Alidom Bremer (uz nju je radio još György Dalos), razgovarali smo o skorom nastupu, razlogu brojnosti autora, o tome tko ide, a tko ne i primjedbama na program.
• Tko zapravo ide u Leipzig? I tko će biti glavni autori, tj. oni na koje ćete staviti poseban naglasak?
- Ne mogu govoriti o tome jer smo obećali da će program biti poznat 12. veljače. Mogu ponoviti da je u igri tridesetak pisaca, više od deset glazbenika i nekoliko urednika iz Hrvatske, a zatim gosti - prevoditelji, agenti, moderatori, pisci, stručnjaci iz drugih zemalja. "Glavni autori", prema meni, nije dobra kategorija - svaki je autor važan na isti način, svaki je glavni, samo što je katkad medijski i nakladnički uspjeh nekih od njih veći.
Igor Štiks ima jakog i angažiranog nakladnika, isto kao i Miljenko Jergović ili Ivana Sajko ili Zoran Ferić. Delimir Rešicki imat će četiri publikacije u Leipzigu. Odluku o tome tko će dobiti najviše pozornosti ne donosim ja, samo nudim sve pisce na sve manifestacije. Osim toga, različitim skupinama različiti su ljudi zanimljivi. Nekima je to Fabrio, nekima Edo Popović, a, primjerice, velikom broju studenta slavistike - Miro Gavran i Julijana Matanović.
• Koji su onda bili kriteriji za odabir autora?
- Prvi je kriterij najnovija publikacija na njemačkom jeziku, zatim publikacija u antologiji ili časopisu. Nove prijevode imaju Edo Popović, Roman Simić, Ludwig Bauer, Olja Savičević, Ivana Sajko (čak dvije), Delimir Rešicki, Drago Glamuzina, Boris Dežulović, Luko Paljetak, Andriana Škunca, Nikica Petrak, Jakša Fiamengo, Anka Žagar, Pavao Pavličić, Miljenko Jergović, Igor Štiks, Slavenka Drakulić, a tu je i jedna nova stručno-esejistička knjiga Dubravke Oraić Tolić… No ovaj kriterij ne znači automatizam niti ikome daje "pravo" da bude u programu. Zato ipak postoje selektori programa. U različitim kombinacijama tu su u igri Tatjana Gromača, Ludwig Bauer, Jurica Pavičić, Julijana Matanović, Rujana Jeger, Josip Mlakić, Robert Perišić, Renato Baretić, Irena Vrkljan i Veljko Barbieri, da navedem samo neke od njih.
• Što je s Viktorom Žmegačem, Slobodanom Šnajderom,Dubravkom Ugrešić - jeste li razmišljali da i njih uvrstite u hrvatski nastup?
- S Viktorom Žmegačem dogovorila sam da će on sam u zadnji čas odlučiti hoće li doći ili ne i mislim da je zaslužio takvu privilegiranu poziciju. Slobodan Šnajder nije u ovogodišnjem izboru jer nemam informaciju o njegovim novim izdanjima na njemačkom. Dubravka Ugrešić pak ima novu knjigu, ali mi je na upit, koji sam joj poslala još prije pola godine, odgovorila da će najvjerojatnije biti odsutna u tom razdoblju, da neće biti u Europi.
• Direktor Sajma Oliver Zille rekao je da je to jedan od najambicioznijih planova nastupa - imamo li uistinu 32 dobrih autora? Nije li to previše autora, pogotovo uz ograničena sredstva?
- Imamo još mnogo više autora koji su mogli ići u Leipzig. Anka Žagar, Pavao Pavličić i Miljenko Jergović odlični su autori koji ne žele ili ne mogu doći iako imaju nove knjige, dakle, već nam oni nedostaju u programu i žalim zbog toga.
Osim toga, žao mi je što nemam novca da pozovem Tomicu Bajsića, Milka Valenta, Boru Radakovića, Slobodana Šnajdera, Antu Tomića, Sanju Lovrenčić, Sanju Pilić, Višnju Stahuljak, Sibilu Petlevski, Mirka Kovača, Marinka Koščeca, Ivana Vidića, Vladu Bulića, Branka Maleša, Miroslava Mićanovića, Senka Karuzu, Ivu Brešana. Svi su oni zanimljivi pisci i za sve se sigurno može pronaći i odgovarajući njemački izdavač. Ovakav jedan program uvijek je kompromis.
Ovo nije kongres o temi "Najbolji hrvatski pisci" niti je kroatistički seminar, nego je sajam knjiga s festivalskim karakterom zbog čega je važno imati knjigu na njemačkom jeziku. Na tome inzistiraju i njemački i austrijski izdavači.
• Navodno je postojao i alternativni plan nastupa na kojem su radili Nenad Popović i Zajednica nakladnika i knjižara. Jeste li surađivali s njima?
- Ako je postojao, nitko mi ga nije pokazao. Mi smo naš plan pokazivali svima - pa tako i Zajednici i Nenadu Popoviću - i svima govorili sve što namjeravamo i planiramo, te molili za komentare, pozivali na sastanke na koje bi se, nažalost, vrlo rijetko tko odazvao, veoma smo rijetko dobivali odgovore na e-mailove.
•Je li vam tko došao i izravno rekao kako se ne slaže s pojedinim točkama nastupa i iznio neke konkretne prijedloge?
- Navedeni planovi i projektne skice su javni, kružili su e-meilovima i bili na uvid svim zainteresiranima. Nisam dobila konkretne prigovore. Naravno, postoji otpor ad personam i tu sam doživjela nekoliko neugodnih iskustava, ali to je cijena takvog rada.
• Ministarstvo kulture navodi svotu od 2,5 milijuna kuna, koliko je u dvije godine izdvojeno za projekt. Imate li zatvorenu financijsku konstrukciju?
- Za nastup da, za prateće elemente nastupa još ne. Od Ministarstva za ovu godinu možemo računati na 135.000 eura.
Štand će stajati 25.000, tiskanje programske knjižice 13.000, najamnina u Galeriji za suvremenu umjetnost u kojoj će biti naš domjenak za goste Sajma stoji 1000 eura, domjenak u toj Galeriji 5000 eura. To su samo neki od troškova.
Adriana Piteša
