Zaštita tuđe pameti po cijeni od 8 do 12 lipa
Hrvatska je 12. siječnja 2007. godine napokon dobila tzv. "blank tape levy" ili "namet na prazne nosače zvuka i slike", kako je u nas prevedena naknada koju u Švedskoj još zovu i "obeštećenjem zbog osobnog kopiranja tuđih djela". Hrvatska IT zajednica (čitaj uvoznici kompjutorske opreme i praznih CD-ova, DVD-ova, USB stickova, mp3 playera i sve one druge opreme na koje možete pohraniti digitalne podatke, pa tako i zvuk i sliku, odnosno glazbu i filmove) bezobrazno ga je nazvala "nametom na pamet" i "nečuvenim haračem". A, sve zato što će uvoznici morati plaćati 8 lipa po praznom CD-u (64 lipe krajem 2009.), 12 lipa po praznom DVD-u (96 lipa krajem 2009.), a na memorijske kartice (do 5GB) 6 kuna (32 kune krajem 2009.).
Premda je u pregovorima pri Hrvatskoj gospodarskoj komori uspjela višestruko oboriti iznose koje je u ime naknade tražio ZAMP (sakupljač autorskih glazbenih prava u Hrvatskoj), nedavno je pokrenuta anonimna peticija kojom se, na konto prikupljenih potpisa građana, pokušava odbaciti napokon uvedeni "blank tape levy". Hrvoje Hribar, redatelj i predsjednik Udruge filmskih radnika Hrvatske, opravdano je peticiju (za koju se sumnja da iza nje stoje uvoznici i prodavači tehničke robe), nazvao "magarećom" i "ciničnim pokušajem manipulacije", jer to ona i jest.
Pokretači peticije smatraju da se s "blank tape levyjem" glazbenici, a onda valjda i filmadžije, plaćaju za nerad. Upravo suprotno, "blank tape levy" pokušava glazbenicima i filmadžijama nadoknaditi financijsku štetu koju trpe svaki put kada netko nečije glazbeno i filmsko djelo ne kupi nego "sprži" na prazan CD ili DVD i tome slično. To nije "namet na pamet" nego "zaštita autorske pameti".
Što je "blank tape levy", kada se, gdje i zašto počeo pojavljivati? "Blank tape levy" zapravo je taksa koja se plaća na uvoz ili proizvodnju praznih nosača zvuka i slike, bez obzira na to što se na isti medij mogu nasnimiti i neki drugi podaci. Prvi put je takva taksa uvedena još u 60-im godinama 20. stoljeća u Njemačkoj. Finska je zakon kojim se odobrava uvođenje "blank tape levy" takse donijela 1985. godine, a takav zakon imaju Švedska, Kanada i razne druge države koje volimo zvati uređenima. Preporuka EU svojim članicama i onima koji to žele biti jest da uvedu "blank tape levy", iako ga, unatoč zalaganjima glazbenika poput Micka Hucknala iz Simply Reda, Velika Britanija još nije uvela (većina članica EU ima taj zakon i tu taksu, a one koje ga nemaju pokušavaju se protiv neovlaštenog kopiranja glazbe i filmova boriti tužbama). Uvođenje "blank tape levyja" prvotno je potaknut pojavljivanjem prazne audio-kasete i presnimavanjem LP ploča na prazne kasete, a kasnije i presnimavanjem filmova na videokasete.
Što je svrha "blank tape levyja"? Njime se pokušava barem donekle nadoknaditi novac koji autori glazbe i filmova svakodnevno gube neovlaštenim kopiranjem autorskih djela koje svakodnevno čine građani, a svi dobro znamo koliko "sprženih" diskova s filmovima i glazbom kod kuće mnogi od nas imaju. Činjenica jest da se prazni diskovi koriste i u druge svrhe (novinari na njih spremaju svoje tekstove, dizajneri svoje dizajne, arhitekti i inženjeri svoje nacrte, tajnice razne dokumente i ugovore i tome slično), ali u većini slučajeva (procjene i ankete govore čak 60 posto) prazni diskovi završe kao medij na koji neovlašteno pohranjujemo glazbu i filmove (čime smo ukrali nečije autorsko djelo).
Fer je da od takve "rabote" dio novca ipak dobiju autori, a ako je nekome skupo platiti dodatnih 80 lipa za 10 praznih diskova na koje može "spržiti" 10 ili u mp3 fajlovima čak 100 albuma, onda neka razmisli koliko mu je glazba uopće važna. Isto se može reći i za one koji "prže" filmove za svoju kućnu uporabu. Njima su sada, za samo osam lipa po praznom CD-u, duše i savjesti čistije nego prije. Moraliste koji su se zbog osam lipa osjetili pogođenima, jer ih se smatra kriminalcima, poručujem neka se okane ćoravog posla i neka počnu sebe smatrati dobrotvorima jer će s tih osam lipa po praznom CD-u prerasti u kulturne mecene. Diskografsku industriju, pak, pozivam da simbolično snizi cijene svih originalnih diskova za osam lipa, pa da se takvi prestanu žaliti kako su oštećeni.
"Blank tape levy", naravno, nije legalizacija prodaje "sprženih" ili "piratskih" diskova s glazbom i filmovima. Protiv takvih kriminalaca i dalje će podizati tužbe. Kako će se raspodjeliti novac od "blank tape levyja? Raspodjela novca (govori se o 3-4 milijuna kuna koji bi se trebali ove godine prikupiti od spomenute naknade) autorima stvar je ZAMP-a. A, provest će se, kao i raspodjela novca koje u ime zaštite autorskih glazbenih prava prikuplja ZAMP, na temelju uzorka od glazbe koja se "vrti" na hrvatskim radio i TV postajama. Bolji i pravedniji sistem - vjerujte mi, godinama sam se bavio ovom problematikom - ni u zemljama naprednijima od Hrvatske još nije uveden. Sukladno tome, "blank tape levy" je taksa za kakvo-takvo financijsko obeštećenje "autorske kreativnosti" u kojoj svakodnevno uživamo. U pitanju je zaštita svekoliko, hrvatske i inozemne, glazbene i filmske, a sutra možda i književne kulture.
Aleksandar Dragaš
Premda je u pregovorima pri Hrvatskoj gospodarskoj komori uspjela višestruko oboriti iznose koje je u ime naknade tražio ZAMP (sakupljač autorskih glazbenih prava u Hrvatskoj), nedavno je pokrenuta anonimna peticija kojom se, na konto prikupljenih potpisa građana, pokušava odbaciti napokon uvedeni "blank tape levy". Hrvoje Hribar, redatelj i predsjednik Udruge filmskih radnika Hrvatske, opravdano je peticiju (za koju se sumnja da iza nje stoje uvoznici i prodavači tehničke robe), nazvao "magarećom" i "ciničnim pokušajem manipulacije", jer to ona i jest.
Pokretači peticije smatraju da se s "blank tape levyjem" glazbenici, a onda valjda i filmadžije, plaćaju za nerad. Upravo suprotno, "blank tape levy" pokušava glazbenicima i filmadžijama nadoknaditi financijsku štetu koju trpe svaki put kada netko nečije glazbeno i filmsko djelo ne kupi nego "sprži" na prazan CD ili DVD i tome slično. To nije "namet na pamet" nego "zaštita autorske pameti".
Što je "blank tape levy", kada se, gdje i zašto počeo pojavljivati? "Blank tape levy" zapravo je taksa koja se plaća na uvoz ili proizvodnju praznih nosača zvuka i slike, bez obzira na to što se na isti medij mogu nasnimiti i neki drugi podaci. Prvi put je takva taksa uvedena još u 60-im godinama 20. stoljeća u Njemačkoj. Finska je zakon kojim se odobrava uvođenje "blank tape levy" takse donijela 1985. godine, a takav zakon imaju Švedska, Kanada i razne druge države koje volimo zvati uređenima. Preporuka EU svojim članicama i onima koji to žele biti jest da uvedu "blank tape levy", iako ga, unatoč zalaganjima glazbenika poput Micka Hucknala iz Simply Reda, Velika Britanija još nije uvela (većina članica EU ima taj zakon i tu taksu, a one koje ga nemaju pokušavaju se protiv neovlaštenog kopiranja glazbe i filmova boriti tužbama). Uvođenje "blank tape levyja" prvotno je potaknut pojavljivanjem prazne audio-kasete i presnimavanjem LP ploča na prazne kasete, a kasnije i presnimavanjem filmova na videokasete.
Što je svrha "blank tape levyja"? Njime se pokušava barem donekle nadoknaditi novac koji autori glazbe i filmova svakodnevno gube neovlaštenim kopiranjem autorskih djela koje svakodnevno čine građani, a svi dobro znamo koliko "sprženih" diskova s filmovima i glazbom kod kuće mnogi od nas imaju. Činjenica jest da se prazni diskovi koriste i u druge svrhe (novinari na njih spremaju svoje tekstove, dizajneri svoje dizajne, arhitekti i inženjeri svoje nacrte, tajnice razne dokumente i ugovore i tome slično), ali u većini slučajeva (procjene i ankete govore čak 60 posto) prazni diskovi završe kao medij na koji neovlašteno pohranjujemo glazbu i filmove (čime smo ukrali nečije autorsko djelo).
Fer je da od takve "rabote" dio novca ipak dobiju autori, a ako je nekome skupo platiti dodatnih 80 lipa za 10 praznih diskova na koje može "spržiti" 10 ili u mp3 fajlovima čak 100 albuma, onda neka razmisli koliko mu je glazba uopće važna. Isto se može reći i za one koji "prže" filmove za svoju kućnu uporabu. Njima su sada, za samo osam lipa po praznom CD-u, duše i savjesti čistije nego prije. Moraliste koji su se zbog osam lipa osjetili pogođenima, jer ih se smatra kriminalcima, poručujem neka se okane ćoravog posla i neka počnu sebe smatrati dobrotvorima jer će s tih osam lipa po praznom CD-u prerasti u kulturne mecene. Diskografsku industriju, pak, pozivam da simbolično snizi cijene svih originalnih diskova za osam lipa, pa da se takvi prestanu žaliti kako su oštećeni.
"Blank tape levy", naravno, nije legalizacija prodaje "sprženih" ili "piratskih" diskova s glazbom i filmovima. Protiv takvih kriminalaca i dalje će podizati tužbe. Kako će se raspodjeliti novac od "blank tape levyja? Raspodjela novca (govori se o 3-4 milijuna kuna koji bi se trebali ove godine prikupiti od spomenute naknade) autorima stvar je ZAMP-a. A, provest će se, kao i raspodjela novca koje u ime zaštite autorskih glazbenih prava prikuplja ZAMP, na temelju uzorka od glazbe koja se "vrti" na hrvatskim radio i TV postajama. Bolji i pravedniji sistem - vjerujte mi, godinama sam se bavio ovom problematikom - ni u zemljama naprednijima od Hrvatske još nije uveden. Sukladno tome, "blank tape levy" je taksa za kakvo-takvo financijsko obeštećenje "autorske kreativnosti" u kojoj svakodnevno uživamo. U pitanju je zaštita svekoliko, hrvatske i inozemne, glazbene i filmske, a sutra možda i književne kulture.
Aleksandar Dragaš
Broj preporuka: 0
ZA FRANKFURTER ALLGEMEINE
Novi srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić: Vukovar je bio srpski grad i Hrvati se nemaju zašto vraćati u njega
JOŠ JEDAN SKANDAL U ORUŽANIM SNAGAMA
Dobili rješenje za invalidninu pa ostali u vojsci još 12 godina uz astronomske dodatke na plaću!
NAKON ŠTO JE UBIO POLITIČARA NAZVAO PRIJATELJA
